Božo Domnjak guslar iz Potravlja

23.03.2007., petak

«Sinjske narodne pjesme i pričanja « po Boži Domnjaku


«Sinjske narodne pjesme i pričanja» bila je prva knjiga iz kolekcije «Narodne pjesme i pričanja» što ih je Grčić zapisao od starog guslara Bože Domnjaka iz Potravlja.
Knjiga je podijeljena u dva dijela, prvi dio sadrži uvod i dvadeset pjesama iz usta guslara Domnjaka: u drugom dijelu se nalaze tumačenja nekih već tiskanih narodnih pjesama, guslareva pričanja i na kraju dokumenti iz arhiva obitelji Filipović.
Rodoljubivi Grčić želio je pjesmama o starom junaštvu i slavi «raspiriti i u današnjem pokoljenju oganj rodoljublja».
Evo tih pjesama:

I- Nemoćan Dojčin
II- Ženidba Pletikosić Pavla
III- Ženidba Luke barjaktara
IV- Klišanin Bariša
V- Juraj, zmaj i djevojka
VI- Ženidba Uskok Radojice od Grčića
VII- Kotarci i Sinjani robe po Bosni
VIII- Grčić Manuel i Fatuna djevojka
IX- Ivan Kapetan pogubio Bećir-bega
X- Ženidba Nukić Useina
XI- Ženidba Bože Vučkovića
XII- Ženidba Klišanin Bariše
XIII- Pletikosić Pavao ukrao Doru Duratović Meje
XIV- Zavada Rade i Novaka
XV- Ženidba karlovačkog bana
XVI- Hajduci i Grčić Manuel
XVII- Pile Džakulić i ljuba mu
XVIII- Atlagić Mujo zavojštio na Cetinu
XIX- Opsada Sinja 1715.
XX- Zmija mladoženja




Božo Domnjak nadmašio Homera!


Domnjak je pjesme pjevao, ali ih je znao i kazivati, pa je svoje bilježenje Grčić obično provodio na slijedeći način: «...ja se i Bojan dogovorimo ovako: on će pjesmu kazivati bez gusala, a ja ću za njim pjevati veras po veras.Tako sam, eto, napisao preko 30 000 verasa. (A to je nekoliko tisuća više od zbroja stihova u velikim Homerovim epovima
«Ilijadi» i «Odiseji»!!!)

Ali je to trud, da Bog sačuva! Pri koncu pjesme, osobito ako je bila duga, izmorio sam se ja pišući i pjevajući, a bome i guslar jer nije navikao da pjesmu kazuje nego da je pjeva, pa je taj umor kriv, da su pjesme pri kraju dosta puta lošije nego pri početku. K tome guslar svaki, kako je poznato, i kad pjeva pjesmu uvijek će je nešto drukčije reći drugi put, nikad potpuno jednako.»

(Iz knjige Ivana Mimice "Folklorist Stjepan Grčić")

19.03.2007., ponedjeljak

Kazivanje uz lulu i vino


Image Hosted by ImageShack.usGrčić nije morao putovati po brdovitim i teško pristupačnim krajevima , po više ili manje zabitim selima tragajući za dobrim pjevačima, kao što su to prije i poslije njega radili brojni sakupljači. On je u nedalekom susjedstvu imao svog guslara pjevača. Obično bi stari guslar dolazio navečer Grčiću, zapalio bi lulu, napio se vina i onda bi se dali na posao; Domnjak bi kazivao bez gusala jer je tako bilo lakše hvatati, a Grčić je zapisivao. To večernje druženje s Bojanom, tako su od milja potravljani zvali svog guslara, iz večeri u večer, iz mjeseca u mjesec, uz razumljive, male pauze, potrajalo je nekoliko godina, od 1915. do 1918. kad je Grčić zbog premještaja morao napustiti Potravlje i prekinuti sa zapisivanjem s usta potravskog guslara.

(Iz knjige Ivana Mimice «Folklorist Stjepan Grčić»)

18.03.2007., nedjelja

Potroski župnik otkrio Domnjaka


Image Hosted by ImageShack.usU Potravlju, nedaleko od župskog dvora u kojemu je stanovao župnik fra Stjepan Grčić (Sinjanin), nalazila se kuća lončara Bože Domnjaka, narodnog guslara i pjevača. Kako se Grčić susreo sa Domnjakom i da li ga je otprije poznavao i koliko je znao o njegovom umijeću, u prvoj zbirci gdje opisuje svoje zapisivanje i gdje donosi Domnjakovu biografiju – o tome autor ne kazuje ništa.
Da je poznavao starca lončara Domnjaka to je izvan sumnje, a da tada zacijelo nije bolje poznavao narodnog umjetnika Domnjaka može se vidjeti iz sačuvanog rukopisnog životopisa Bože Domnjaka p.Tadije, koji je nešto širi od onog publiciranog u «Sinjskim pjesmama».
Isto, samo na posredan način, dade se zaključiti i iz upravo spomenutog objavljenog životopisa, gdje kaže da se sad «kod njega» (Domnjaka) otkrilo da on znade i odviše, a da bi se smjelo dopustiti, da sve to legne s njime u grob.
Grčić je iznenađen množinom pjesama, priča, tiskanih i netiskanih koje potravski guslar nosi u glavi.

Već sam prvi susret s Domnjakovim pjevanjem i kazivanjem impresionirao je Grčića: «Kad sam ja zavirio u to nepresušno vrelo narodnog stvarajućeg duha, zanio sam se i zaboravio više onaj prvi poticaj za skupljanje narodnih pjesama – proslavu oslobođenja Sinja, pa me je sada zanimalo sve, što sam od guslara čuo.
Bacio sam se svim žarom na pisanje svega toga, neumorno, gotovo bolesno i ispisao sam na stotine strana!»
Tako je Grčić, a to i sam svjedoči, «po sreći postao folkloristom».

(Iz knjige Ivana Mimice «Folklorist Stjepan Grčić»)


Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se