Image Hosted by ImageShack.us



Moja "Zamišljena"

Kečo, hvala ti





AUTOPORTRET






Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.

Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.

U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.

U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.



by Dream Maker











IZ KOJEG SI TI SVIJETA


...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...

Ž.Krznarić



*** *** ***


NIKADA VIŠE


nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci


Ž.Krznarić


*** *** ***



Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.

Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.

Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.

Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.

Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.




D.Topić






ljubav pisana srcem

27.04.2008., nedjelja

ŽENA ČIJE JE IME LJUBAV

(Autoportret naslikan bojama prošlosti)

Image Hosted by ImageShack.us




Po šapatima snatrenih snoviđenja
visoko plove oblaci
a tvoja čipkasta hrabrost
u naborima svojim upisuje
da beskraj ti ne znači ništa,
pa pitaš se kako će čovjek
ako mu ugase vatru,
i pitaš se kako će čovjek
ako ga ne grije nada.

Djevojko iz provincije na rubu vrleti
tvoja je duša čista
jer praštala si neoprostivo
i kada su ti gazli riječi darivajući ih drugima.
U tvome su srcu
visovi,
bjeline,
snježne vile;
jer ljubila si, tko može iskrenije.
Sunce se smije tvojim usnama
na kojima zaspali su suncokreti.

Važno je ne prestati živjeti.


- 06:57 - whisper of your soul (52) - Isprintaj - #

23.04.2008., srijeda

PRED OPROŠTAJ

Image Hosted by ImageShack.us




Sa neba puna kišnih oblaka
odletjeti
u tihe zaboravi...

Ležeći nepomična
ispirem sjećanja
a okolo samo sjene i riječi
i divni privid umišljaja.
Oblikujem svoje male krugove
ponad usamljenog vrha div planine,
ispirem kišom tvoje tragove
kročeći kroz dugin luk
vratima neprolaza,
stazama nepovrata.
Ispirem tvoje mirise proljećem;
na vjetru lepršaju
izazovi,
strasti,
osmjesi,
zaboravljene vedrine.
Lako je biti što hoćeš
ako si neuhvatljiv.

U mojim venama nema te više







PREPORUKA:

Moj blog prijatelj, Defton, ima prekrasnu zamisao
u čiju sam se realizaciju s radošću uključila.
Svratite na njegov blog, pridružite se i pomozite nam
da je realiziramo.


Vaša Dream

- 09:58 - whisper of your soul (60) - Isprintaj - #

20.04.2008., nedjelja

VJEŠTINA TRAJANJA

Image Hosted by ImageShack.us




Večeras ne govori ništa,
tek misao moju dotakni onim o čemu šutiš;
isključi sate,
u bescijenje prodaj minute,
pa bježeći od vremena
pritaji se i ostani na proplanku vječnosti
zarobljen u tami mog pogleda.

Zaboravi prolaznost;
nastani se u meni,
miruj u mome krvotoku,
tamo, gdje u svakoj pori moje kože
po jedan sjajan biser živi.

Večeras,
ne govori ništa.
Pogledima pusti nek' ugase riječi.




“S ljubavlju si mi otvorio oci i s ljubavlju si me oslijepio”
K.Gibran






PREPORUKA:

Moj blog prijatelj, Defton, ima prekrasnu zamisao
u čiju sam se realizaciju s radošću uključila.
Svratite na njegov blog, pridružite se i pomozite nam
da je realiziramo.


Vaša Dream


- 00:13 - whisper of your soul (49) - Isprintaj - #

14.04.2008., ponedjeljak

AKROSTIH

Image Hosted by ImageShack.us



Stepenice ka nebu:
Točno njih
petnaest tisuća osamdeset i pet;
Evoluirala sam u svakom koraku
Pretačući se iz tame u svjetlost,
Evoluirala sam u svakom koraku
Ničice padajući na sivo, usahlo tlo;
Izgarajući i gaseći se
Cijedila se niz vlastite obraze
Evoluirala sam u svakom koraku.

Ka sebi od sebe željela sam poći
Automatizmom ponavljanja naučena na padove.

Noseći skriveno sjeme onoga što jesam
Evoluirala sam u svakom koraku...
Brojim, njih točno
petnaest tisuća osamdeset i pet
Uspjela sam prijeći

- do svjetlosti –







UPDATE

Dragi moji,

ovaj me tjedan neće biti ovdje sa vama.
Svima vam ostavljam poljubac i zagrljaj
i obećanje da ću propušteno nadoknaditi
čim se vratim.
Nedostajati ćete mi i misliti ću na vas.

Grlim vas srcem.

Vaša Dream



- 07:10 - whisper of your soul (57) - Isprintaj - #

10.04.2008., četvrtak

NEGDJE U MENI

Image Hosted by ImageShack.us


Vjetar sakuplja riječi u beskrajne skute
pa zasjeni me znamenje ritma
još bunovnog i vlažnog
iscrtanog mojim letom
između sjaja i tame.
Čuvam ga
tamo gdje spokoj prestaje
gdje nebo zemlju tek ovlaš dodirne
i ljube se kišne kapi;
između sna i buđenja
u dnu srca gdje tuga se skriva
znam,
pod istim smo nebom
beskonačno sami.

Kad poviju glave suncokreti
sa znakom snijega na čelu
ne moraš ni reći što ti duša ćuti

to pjesma vri na usnama, ponovno pronađena.






- 06:49 - whisper of your soul (59) - Isprintaj - #

02.04.2008., srijeda

BACK TO THE FUTURE

Image Hosted by ImageShack.us


„Noćas se sjećam da smo bili ljudi.
Nekad.
Smijem se toga bar pokušati sjećati. Bez milosti za sebe
i tebe. Bez bojazni da ću utonuti u neizbježnost patetike i
smiješni sentiment samotnjaka.
A bili smo.

I imali lica.
Ne mogu ih se više sjetiti.
Znam da su bila drugačija od ovih koje nosimo. Mogli smo
ih gledati kao da gledamo u nešto najljepše ikad stvoreno.
Mogli smo im se smješiti u ogledalima. Znali smo ih čekati
i prepoznavati . Sve smo znali, ali ih nismo znali sačuvati.
Lutaju sada rasuta posvuda.
Tuđa, neprepoznatljiva i nikome draga naša lica.

Imali smo imena.
Ne pamtim ih više.
Znam da su bila raznolika i melodična.
I živjela su samo kao imena. Obična imena. Izgovarali smo
ih onako kako se izgovorila prva sveta Riječ. Imena su nam
počela umirati. Postala su ružni znaci naših prepoznavanja
u različitosti.

Imali smo riječi.
Kada nismo znali njihova značenja pretvarali smo ih u
melodije. Onda smo ih osluškivali kao pjesmu svemira i
savršeno ih razumjeli. Gospode, koliko je u njima bilo
blagoslova ljubavi i mirisa vječnosti!
Potom, došla je šutnja.
Kao podlac.
U prezrenju tuđih sami smo onijemili i pobacali samoživim
rukama sve te darove riječi. Danas nam niti vlastite riječi
podjednako ne znače ništa koliko i tuđe.

Imali smo moć da stanujemo u snovima.
Siromašni podstanari u savršenoj raskoši. Plaćali smo stanarinu
vjerom u uzvišeno pozvanje svojih lica. Vjerom u riječi i imena.
Vjerom u vječnost svih nas. Vjerom u malenu nebesku točku
svjetlosti, gdje su se dodirivali naši, kao more ustalasani životi.

Noćas, kada ne postoji niti djelić nas, niti išta za što bi mogli reći
da je naše, ja ću biti tvoje i moje davno lice.
Riječ što je dostojanstveno živjela na usnama.
Biti ću mali, smiješni podstanar nestalog života, ili tek samo obris
slova jednog davno napisanog pisma.“

by hannibal

- 09:30 - whisper of your soul (81) - Isprintaj - #

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Svibanj 2014 (1)
Studeni 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (9)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (8)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (11)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (16)
Veljača 2007 (24)
Siječanj 2007 (21)
Prosinac 2006 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv





dream_maker@net.hr


H.I.S.C. Team



Page copy protected against web site content infringement by Copyscape


Copyright © 2006-2009
Edit by Dream Maker.
All rights reserved.





free hit counter





online



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se