|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
31.01.2008., četvrtak
... BITI ONO ŠTO JESMO
Ispod vjeđa te sakrih
Kao ogromna buktinja što me grli
Razliven željom u dubini pogleda
Okivam te prstenom poljubaca
Nedostatna kao da je prvi put
Ljubim i slažem
Strast po strast u krošnjama zrelim
Tvoj dodir moj dodir vrisak je sreće
Drhtim opijen i pripijen usnama
Za svaku poru tvoga tijela
I dok noćas pijemo i hranimo
Ispod vjeđa sakriveni
Otkucaje dva krvotoka
Slušamo vreli šapat naše ljubavi
Ćutiš li,
u mome tijelu
demoni želje stanuju
i svakim jutrom
za trag svjetla siromašnija
budim se -
za tebe vezana,
bez tebe prazna.
Rumene se moje usne
od vrelih misli,
lijepe se na njih leptirova krila,
i led i inje.
Poput krda bijesnih bizona
udara krv o klijetke srca.
Želim ...
Dida & Dream Maker
Danas mi je posebno zadovoljstvo i čast ugostiti u svom
svijetu naslikanih snova pjesnika srca i strasti,
gospodara magičnih noći – Didu.
Dida, hvala ti.
|
28.01.2008., ponedjeljak
RIJEKA KOJA VOLI VIŠE OD MENE
Istječući iz izvora srca moje riječi rastu
i teku postajući istine rijeka
više od spoznaje
da istina je od spoznaje jača
zaboljet' će me usahlo korito
ponornice vode,
u bujice stopljene maglene kapi,
treptaj i dah
nad rastočenim
obalama strasti.
Zagrli me
kada čuješ me u vjetru,
ostavi otiske sebe na mome tijelu;
zaodjeni se bjelinom nježnosti
i pusti
neka poteče još jednom
istine rijeka
kroz nabrekle vene.
|
24.01.2008., četvrtak
EGZODUS
Ako kroz mene prođeš
kao dan i kao noć
prestati ću misliti:
„Mora se disati.“
Pomjerim li olovna stopala
vidjeti ću,
i razumjeti
svoje mokro lice
kome snaga sunca
ne moze nista.
Progledati ću
i zjenicama znati
koliko si dostojan
mojega krvotoka.
Ostati miran je teško na zemljanom mjestu
bez želje da se vineš daleko, i nestaneš
poput prašine.
|
21.01.2008., ponedjeljak
NIGHTFALL SHINE
Miris kose mokre od kiše
na mojim obrazima
putuje kroz sjene
i prozirnima čini snove od stakla.
Na mojim dlanovima
leže,
kao kašmir
mekane ti usne.
Rasplesati ću uzdahe
bolno srasle sa mojim nemirom,
ludovati ću sretna
dok noć mi daruje mjesec pun
i glas moj
biti će prepun anđeoskih dodira.
Želim zaspati
mirnim snom jedrih žena
željnih priča bez raskoraka
...samo večeras;
i ljubavi dati uzlet ka zaboravu.
Gladna dodira,
pogleda,
razlit' ću se
nebom punim oblaka
i tako ću i usniti.
|
15.01.2008., utorak
ISKUŠENJE
Hoću li jednoga dana znati
zašto sam svojom kosom
upamtila tvoje oči,
i zašto sam ti na rukama
čednost istine ostavila
a da ništa milija nisam bila
od onih koje lagale su?
Zašto sam nemirnim dlanovima
ulazila u tebe zaljubljeno,
sahranila sunce u svojim zjenicama
i zašto postala sam sita
svega sto priziva moj mir?
Hoćeš li mi jednoga dana reći
zašto lutam od rijeke do kamena
želeći u susret vjernoj vodi,
misleći da od mene si dio,
i čekam
da probude te kišne kapi
dok povijaju se pleća
pod teretom moga sna?
|
10.01.2008., četvrtak
JOŠ VEČERAS SAMO
Prstima ogrubjelim
prazninom dodira
pravim oblike
od maglenih oblaka laži
i darujem ih strancima
što ne znaju puta
niti poznaju staze
koje do mojih snova vode.
Livadu trnovitu
po kojoj stopalima
ispisujem život
oni ne umiju prijeći:
pretiha im je tišina,
predaleka daljina;
slutnja i nagovještaji
labirint su neprohodni.
Ti,
ništa nemoj,
i nikakve pokrete nemoj.
Sve šuti
i nista riječima.
Budi i ostani.
Pričaj a ne izgovaraj.
Voli svim nervima i svom snagom.
Znati ćeš,
ako si onaj za kojega
na mojim dlanovima
razlijeva se vječnost,
ti ćeš znati kamo trebaš poći
( jer tako to biva
kada ljubav pronalazi dom )
|
07.01.2008., ponedjeljak
MOJE PLAVO NEBO
Modro,
čak i nju,
zavjesu iza koje skrivam se,
probija,
pa mi u sobu nasmijano ulazi.
Drhti moje tijelo pod otežalim,
plavim nebom;
čekam
da mi poruka ne promakne,
da tajni znak neko drugi ne odnese;
da modro progovori čula bih
znakove i poruke juga.
A modro nijemo,
šuti;
i boli
što slutim daljine
i mamim sne
iz zvjezdanih utroba modrine.
|
02.01.2008., srijeda
KORACI OD STAKLA
Maslinici tihi kao predskazanja
okliznuli se na sjenku
skrivajući dodire.
Ponekad ćutim -
kao da moja krv za tobom potrči,
i kroz samo jednu riječ
šapatom izgovorenu
zaustavljam vrijeme
i milujem ti usne
pod vrhovima prstiju
tople
i moje.
Ne osluškuj,
u koraku djetinjem mene vise nema;
ne sluti nemire
u onome što jedino tebi je dano;
ne vjeruj mi kada kažem
da nije ovo ništa
sem otimanja imena tvog iz grudi,
i kako za hod po ravnici
dovoljni su koraci od stakla.
|
|
|