Na rubu svakidašnjeg,
na ivici vidljivog,
među zvijezdama negdje
visoko gore
rascvate se moja riječ;
obgrlivši koljena čvrsto
rukama toplim od snova
slušam jeku svojih misli
prepoznajući toplinu
i boju tvoga glasa u njoj.
Spokojna putuje prostranstvima nepreglednim
moja misao
znajući da u tebi ima dom.
|