U kutu oka čuvam obrise Tebe.
Sve naše riječi,
sva naša svitanja,
dodiri skriveni, ukradeni svakodnevici,
zaustavljeni,
oslikani strašću predvečerja
zauvijek u meni dišu.
Tako lako je voljeti Te,
savršeno jednostavnog,
razumljivo nesputanog.
Tako lako je
prizvati u sjećanje tvoje usne;
i ruke
što nježnošću dotiču mi lice.
Svakim korakom
na putu odsanjanih snova
živiš kao istina u meni;
kao znak
traje u mojoj misli
Tvoja misao urezana.
U kutu oka čuvam
najtajnije djelove Tebe.
|