Šumili su vjetrovi
riječi istine tu noć,
doticali moje misli,
gradili mostove
kroteći nemirne vode osjećaja.
Prepustiti se, odletjeti s njima;
bez straha,
ne pitajući kamo
pristala sam.
Negdje u visinama
ne ostavljajući dokaze
rasuli su moju samoću,
pretvorili je u zagonetni
osmijeh tajne
skrivene u savršenoj tišini
nježnosti,
prepustili me sigurnosti
pripadanja.
Jedna misao,
početak svih početaka,
pretvorila je snove
u nepregledne daljine trajanja.
|