Gilbert Le Mouel: BOG U METROU

utorak, 08.03.2011.

I

PRVA STANICA

Bog sretno stigne
na peron.
Valja reći da nije bila
velika gužva.
A imao je golemu prednost
pred svim onim ljudima koji su
toga petka
žurili na posao
da stignu na vrijeme:
on nije imao radnog vremena
ni šefa službe
da mu prigovara.
Njemu se neće uskratiti
od plaće
jedna satnica
za zakašnjenje od deset minuta.
A osim toga,
kako nitko nije obraćao pažnju na njega
i kako ga
u svakom slučaju
nisu mogli prepoznati,
jer da bi ga prepoznali
nije dovoljno imati oči,
on se neopazice ugura u gomilu.
Čak se i prošvercao
i tako vozio bez karte,
govoreći sam sebi da mu, na kraju krajeva,
to i duguju
i da je on
ovdje zapravo kod kuće,
jer on je Bog,
a Bog je posvuda.
Uostalom, bio je pošten.
Zar nije rekao:
„Kad ponovno budem došao,
doći ću kao tat?“


wink wink wink

Vlak stigne
drndajući se.
Bio je to stari vlak,
klimav,
koji je počeo bivati staromodan
i trebale su mu
sve kočnice
da bi se zaustavio.
Pa ipak se zaustavio
i bila je navala,
gužva,
velika gužva kao uvijek u osam sati ujutro.

rolleyes rolleyes rolleyes

Bog uđe u drugi razred
zbog onoga što je jednoga dana
rekao o ljudima
koji izabiru najbolja mjesta
a nađu se na najgorima.
Bio je stisnut između mlade prodavačice
koja je čitala reviju "Nas dvoje"
i bankovnog činovnika koji je gutao
roto-roman "Pljačkaši velikog stila".
Vlak krene
dupkom pun.
A vani
psovali su ljudi za koje
nije bilo mjesta,
ostali su na peronu
i gubili strpljivost.

headbang headbang headbang

U vagonu bijaše parna kupelj.
Strašan smrad od znoja
pomiješan s mirisom kolonjske vode.
Bogu se od toga preokretao želudac,
makar,
ako je itko imao dobar želudac,
onda ga je sigurno imao on.

yes yes yes

Polazak bijaše nagao,
tako nagao da se mlada prodavačica našla
oči u oči
s "Pljačkašima velikog stila",
a bankovni činovnik
na osamnaestoj stranici "Nas dvoje".
Bilo je, dakako, nemoguće pomaknuti se.
Bog u sebi reče da u usporedbi s ovim
sardine u svojim konzervama
imaju još i sreće.

thumbup thumbup thumbup

Bog baci pogled
na "Pljačkaše velikog stila".
Od toga nije razumio mnogo,
premda je
uživao ugled inteligentnog bića.
Vrlo inteligentnog.
Ali valja reći da je slabo poznavao šatrovački
i da je više volio poeziju
i glazbu.
Konačno, svatko ima svoj ukus.

rolleyes rolleyes rolleyes

Bankovni bi činovnik
bio zacijelo propustio svoju stanicu,
i Bog mu dade mali, neupadljivi znak,
kao što to čini svaki dan
da pomogne ljudima u nevolji.

Čovjek nevoljko
zatvori knjigu
i pripremi se za silazak
na idućoj stanici.
Za četvrt sata
nizat će brojke.
To će trajati čitav bogovetni dan,
dugi dan u kojem će on,
između dvaju knjiženja,
naizmjence biti
prosjak,
mešetar,
policajac,
junak,
kao u knjizi,
onoj knjizi što je počeo čitati u metrou.
- Sanjariti između dvaju knjiženja
ipak je bolje
negoli uopće ne sanjariti - pomisli Bog,
koji je imao smisla za stvarnost,
a uvijek je sanjao lijepe snove.

zijev zijev zijev

Na idućoj stanici
mlada prodavačica zatvori svoje "Nas dvoje"
s malim žalosnim uzdahom,
jer je i nju
podlistak što ga je stala čitati
počeo oduševljavati.
A i Boga,
koji je, tek toliko,
bacio na to pogled
a da se to na njemu nije ni primijetilo.
Mlada prodavačica nije znala
da će stvarnost uskoro
nadmašiti sanje.
Jean-Marc s kojim hoda
već nekoliko mjeseci
reći će joj večeras
da je voli
i da bi se mogli,
ako se ona s time slaže,
i vjenčati
pa krenuti oboje
zajedno prema vječnosti.
Ali to je, jasno,
znao samo Bog.

kiss kiss kiss

Bilo je osam i pol sati
i što se vlak više približavao
zadnjoj stanici,
bilo je manje gužve.
Moglo se čak i sjesti,
i Bog sjede.
Njemu s desne strane,
a to se ne događa svaki dan,
sjedila je žena,
neka pozamašna žena,
koja je zauzimala dosta mjesta.
Ali čovjek ne bira svoje tijelo.
Kad ga ima, mora "živjeti s njim",
a ne može uvijek iz njega uraditi što hoće,
bez obzira na ono što o tome govore
šarlatani i stručnjaci s reklame.

no no no

Bog se malo stisne
da bi ženi bilo udobnije.
Vidjelo se da je žalosna.
A imala je i zašto biti žalosna:
išla je na sprovod i
ma što ljudi mislili,
sprovod nije nikad veseo,
gledan iz zemaljske perspektive.
Ali Bog
vidi stvari uvijek odozgo.
Na to je prisiljen.

Stoga prišapne ženi
da njezin sin,
njen miljenik,
koji je bio sav njen život
i kojega je glupost,
blesava taština nekog gusara s ceste
osudila na smrt
u punoj životnoj snazi
na sjevernoj auto-cesti,
da njezin, dakle, sin
nije otišao zauvijek.
Reče joj,
u njenom srcu,
da on živi,
da se brinu za njega
i da će se jednoga dana
njih dvoje ponovno naći.
Jer ljubav je jača od smrti.

kiss yes kiss

Dvije stanice dalje
žena siđe.
Činilo se da je manje žalosna
i da je snažnija.
Moralno.
Duhovno.
- Žena će izdržati - pomisli Bog.
Ona je nazirala svjetlost
na kraju mrkle noći.
Samo se od nade živi.


yes thumbup yes

Bog baci pogled
na plan metroa
i odluči sići na idućoj stanici
i uzeti prijelaz,
jer tu mu je bila najbolja veza.
Volio je veze,
osobito one što se uspostavljaju
između ljudi i njega
u dubini srca.


U metrou
ljudi katkad propuštaju svoje veze
i zbog toga su loše volje.
Ali Bog
ne može propustiti svoju,
jer on je uvijek točan,
uvijek prisutan
na svim raskršćima života.
Dovoljno je udubiti se u sebe
ili zanimati se malo za druge
da bismo ga susreli
i krenuli s njime
kao na putu za Emaus.

pjeva pjeva pjeva


(2.stanica slijedi... sutra)

- 22:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se