Istina o Bibliji

petak, 24.04.2009.

Ravnopravnost žena i muškaraca

" Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo."
Knjiga Sirahova* 42,14

Nakon što je svojeručno načinio muškarca (na svoju sliku i priliku), i udahnuo mu svoj Dah - vječnu dušu, Bog ne stvara ženu, nego stvara životinje i daje Adamu da vidi koja bi mu mogla poslužiti kao "pomoć" hebrejski 'ezer', znači partnerica, supruga):

"Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć/nicu kao što je on." (19) Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime."

Nakon što je Bog stvorio sve životinje iz zemlje i priveo ih Adamu, on ih imenuje u jednom danu (polarne medvjede, platipuse, wombate, dinosaure i žirafe u istom rajskom vrtu?) - ali nije našao sebi privlačnu seksualnu partnericu između svih ženki životinja* (?!), Bog ga uspava i istrgne mu rebro (ponestalo blata zemaljskoga?).

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on*.

______
* Šarićev prevod:

18 Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje."
...ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.

Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

Iz ovoga vidimo da žena nije stvorena kao muškarac, da slobodno šeta rajskim vrtom i imenuje životinje, nego upravo radi muškarca, da mu se nađe kao pomoć. Muškarac - Čovjek onda imenuje ženu, kao i sve druge životinje prije nje:

" Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! "

Knjiga postanka 2, 20


I tako započinje priča koju je mogao izmisliti samo najgori ženomrzac. Žena je nastala poslije životinja od nebitnog dijela muškog tijela (donje rebro je jedno od rijetkih kostiju koje ponovno izraste). Žena je potekla od muškarca, a muškarca je načinio osobno Svemogući Bog i udahnuo mu svoj Dah.
Muškarac je tako ženi posrednik do Boga. Ona samo preko njega može do Boga. Izgleda da je svoju "dušu" dobila od muškarca, a ne izravno od Boga.
Ili je žena po Bibliji bez duše? Ne kaže se izravno, ali se s njom svakako tako postupa.
__________
* Knjigu Sirahovu su protestanti izbacili iz Biblije.


- 08:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 22.04.2009.

Nasatanak svijeta prema Bibliji

(1) Zemlja je nepomična (1Kr 16,30; Ps 93,1; 96,10; 104,5)

(2) Svi današnji oblici životinja postoje oduvijek. Čak su i domaće životinje od početka stvaranja (stoka).

(3) Starost Zemlje prema Svetom Pismu (računato prema Stv. 1, 5 i 11 i Lu 3,23-38) ne može biti veća od 6000 godina (iako su znanstvenici utvrdili da je stara preko 4,6 milijardi godina)

(4) Prema Stv. 1,16-17, Zemlja je stvorena prije Sunca i Zvijezda, a izmjena dana i noći prije pojave Sunca.

(5) Voćke i stabla postoje prije životinja i Sunca (Stv. 1,11-19)

III dan.

I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. (12) I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. (13) Tako bude večer, pa jutro - dan treći.

IV dan.

I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, (15) i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. (16) I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. (17) I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, (18) da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. (19) Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.


(6) Ptice postoje prije gmazova iako su tijekom evolucije nastale iz njih (Stv. 1,20-25). Kitovi (sisavci) prije gmazova (Stv. 1:21-24)

(7) Prije čovjekovog Pada nije bilo grabežljivaca/mesojeda (Stv. 1,29-30; Ri 5,12,14,17; 1Ko 15,21) iako znanost jasno dokazuje da su postojali stotine milijuna godina (prema sadržaju stroncija u kostima i zubima fosila).
Redoslijed stvaranja je sasvim pobrkan. Prvi oblici života, pa i biljnoga, nastali su u morima, a ne na kopnu. Drugo, biljke i stabla nisu mogla vegetirati bez sunca i njegove topline i svjetlosti. A prema ovom izvještaju o stvaranju, Bog je najprije stvorio biljke, a potom Sunce, Mjesec i zvijezde.

(8) Po Bibliji svi jezici su nastali odjednom pod kulom Babilonskom (Stv. 11,6-9),

(9) Prema Psalmu 19,6; ništa ne može uteći sjaju našega Sunca.

(10) Bog stvara Adama s penisom i pupkom (ili bez pupka?), na svoju sliku i priliku. Ženu pravi kasnije, nakon svih životinja, od Adamova rebra.

(11) Mjesec je 'svjetlilo' poput Sunca.

(12) Bog razdvaja donje od gornjih voda. Gornji sloj vode ostaje lebdjeti oko Zemlje, da može padati kiša, ili se sručiti potop.

(13) Bog razdvaja rijeke i oceane od kopna, svojeručno.

(14) Postoje DVA različita izvješća o stvaranju svijeta. U jednome imamo vrhunska božanstva Elohim - množina - Bogovi, a u drugome Jahve Elohim. U toj nespretnoj bajci Bogovi izgledaju zadovoljni s onim što su napravili, ponavljajući nakon svakog koraka da "je to dobro". U drugome izvješću prvo su stvorene sve današnje biljke (2:5), čovjek Adam (2:7), sve današnje životinje (2:19) i na kraju žena Eva (2:22), jer je Bog shvatio da Adamu životinje nisu prikladni partneri...
.itd.... itd..... itd.... .itd........


- 07:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Biblijski astronauti

Isusov okomit Uzlet u nebo (na blagdan Uzašašća 25.V)

Isus na oblacima

Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.
Evanđelje po Luki 24, 50

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
Evanđelje po Marku 16, 19

Kada to reče, bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo."
Dj 1, 7-11

bi uzdignut = grčki = epairo = /podići, uzdići, povući uvis/
gledali kako on odlazi na nebo = grčki = ouranos = nebesa, nebeski svod, prebivalište nebeskih tijela i Božjega prijestolja
.

I začuše glas s neba silan: "Uziđite ovamo!" I uziđoše na oblaku u nebo na očigled svojih neprijatelja. U taj čas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.
Otkrivenje 11, 12

Ilija prorok uzlijeće na kočiji

Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti." I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.

Knjiga Sirahova to potvrđuje:
Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

Elizej razdvaja vodu da može proći preko rijeke Jordana pomoću Ilijina plašta koji je pao s neba

Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.

Tri dana su tražili Iliju, ali nisu ga našli. Znači ipak je uzletio u nebo

I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte ići!'"

Dugovječni starci i uzneseni Henok

Kad je Jeredu bilo 162 godine, rodi mu se Henok. Po rođenju Henokovu Jered je živio 800 godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. Jered poživje u svemu 962 godine. Potom umrije. Kad je Henoku bilo 65 godina, rodi mu se Metušalah. Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio 300 godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. Henok poživje u svemu 365 godina. Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.

Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog.
Heb 11,5

Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraćenja za sva pokoljenja.
Sir 44,16
Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.
Sir 49,14

Kuda je Henok uznesen? Uvis iznad oblaka, u duboki svemir? Očito uvis u nebo gdje stoluje Bog Vladar na svom prijestolju.

Teleportacija Filipa

Filip krsti Etiopljanina
Djela apostolska 8,27

Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."
On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina*, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske** koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: "Pođi i pridruži se tim kolima!" Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: "Razumiješ li što čitaš?" On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. Dvoranin se obrati Filipu pa će mu:
"Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: "Evo vode! Što priječi da se krstim?" (37) # (38) Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

Kako naivna bajka. Imamo anđela i nekakvog duha koji nagovara i prebacuje lažljivog Filipa zračnom linijom po izraelskim gradovima da ovaj može navješćivati "radosnu vijest" da neće biti bačeni u Pakao oni koji prihvate Krista.
*____________________________________
Razne kontradikcije u tekstu:
* nije "dvoranin" nego eunuh - uškopljenik (grčki: eunouchos). Valjda je hrvatskim katoličkim prevoditeljima bilo mrsko napomenuti da je Filip pokrstio uškopljena čovjeka.



**
"kandake, kraljice etiopske" = nepoznata kraljica.
Jedina slična povijesno poznata osoba je Kandaka od Meroe, kraljica Nubije u vrijeme osvajanja Aleksandra Velikog. Kada je taj vojskovođa pokušao osvojiti njezinu zemlju 332 pr. nove ere, sakupila je vojsku i sjela na bojnog slona. Aleksandar je procijenio njezinu snagu i odustao od Nubije, pa je pošao u Egipat.


Ovo s citatom iz židovskih spisa (Izaije) o "sluzi kojega vode na klanje kao ovcu" je kršćanska podvala, jer sluga ne predstavlja nikakvo proročanstvo o Isusu.
52:13
Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti!
Tko je taj sluga Jahvin?
Idemo malo nazad u tekstu i Izaija 41:8 tumači tko je taj sluga:

(8) Ti, Izraele, slugo moja , Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca! (9) Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: " Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio ."
(Is. 45:4)
(4) Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika , po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi.
Pa opet:
(Iz 49:3).
(3) Rekao mi: " Ti si Sluga moj, Izraele , u kom ću se proslaviti!" (4) A ja rekoh: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini , da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.

Citat se odnosi na izraelski narod kao Božjega slugu koji trpi, ali i nagrađivan je od Boga.
Kršćani su to lažljivo izokrenuli u svoju korist. Zato su i pokrali židovske spise i iskrivili prijevode i značenja. Morali su nekako dokazati da je njihova ideologija vjerodostojna. Onda su muslimani preuzeli kršćanske spise i izokrenuli ih u svoju korist. Povijest se ponavlja...


- 07:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.04.2009.

Biblijska astronomija i Crkveni progoni znanstvenika

Zemlja je ravna ploča Kada je Kopernik* izložio staru ideju (o njoj su govorili još stari Grci, Pitagora i dr.) da se Zemlja kao i drugi planeti, okreće oko Sunca, dok se istodobno vrti oko svoje osi (osmoškolska geografija), u prvi mah je sve prošlo mirno. Kardinali su ionako imali vlastite astrologe u to vrijeme.

Vladajući Papa u to vrijeme, Aleksandar VI, Sveti Otac devetero djece, bio je zabavljen šarmom svoje lijepe ljubavnice Giulie Farnese, a većina kardinala sretno zavaljena u zagrljaju drugih dama.

Ipak, Kopernik u strahu čuva rukopis knjige 12 godina, pa ju posvećuje korumpiranom Papi Pavlu III (probio se jer mu je mlađa sestra bila u naručju Pape Aleksandra VI.), 1543. god, i prvi primjerak dobiva u ruke tek par sati prije nego što će umrijeti. Kako Inkvizicija više nije mogla uhvatiti mrtvoga Kopernika, a u uvodu su mu napisali da se radi samo o prijedlogu, a ne činjenicama, sve je moglo polako pasti u zaborav. Međutim, našli su se oni koji su poduprli tu bogohulnu teoriju.
* Pobožni poljski svećenik? Ne. Njegov ujak-biskup dao mu je titulu kanonika da mu osigura primanja.
Reakcija crkvi na podržanu Kopernikovu teoriju je bila bučna. Protestanti i Katolici su se okomili na tu herezu.

Martin Luther je odmah odbacio heliocentričnu teoriju kao, "šaljivu ideju budale, pa zar nije Jošua (10,12-13), jasno rekao da je Sunce, a ne Zemlja, zastalo na mjestu?"

John Calvin ponosno citira Psalam 93,1, "Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati."
Kako bi Zemlja mogla visjeti u zraku da je ne pridržava Božja ruka? Kako bi Zemlja mogla ostati nepokretna, dok su nebesa iznad nas u stalnom brzom kretanju da je Božanski Stvoritelj nije učvrstio i osigurao? (komentar knjige psalama, Psalam 93, redak 1, preveo James Anderson; Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1949, Vol. 4, p. 7)

Kardinal Bellarmine, 'veliki' teolog i inkvizitor koji je sudio Galileu, prijeteći izjavljuje:"Ovo navodno otkriće ponižava cijeli kršćanski plan spasenja." "U ime i po autoritetu Isusa Krista, čija punoća prebiva u Njegovu Namjesniku, Svetomu Ocu Papi, prijedlog da Zemlja nije središte univerzuma, i da se pokreće dnevnim kretanjem je apsurdan, filozofski pogrešan i netočan po vjeri."
Dekret Pape Urbana VIII, potpisan od strane kardinala Felia, Guido, Desiderio, Antonio, Bellingero i Fabriccioi.


Drugi su sumnjičavo vrtjeli glavama: Ako je Zemlja planet, i to samo jedan među mnogim planetima, nije moguće da su tako uzvišene stvari napravljene samo na njoj kako nas uči Kršćanska doktrina. Ako postoje drugi planeti, sigurno su nastanjeni, jer bog ništa ne čini uzalud, ali kako su mogli poteći od Adama? Kako su njihovi preci sišli s Nojine arke? Kako su otkupljeni od našega Spasitelja Isusa Krista?"

Evo par primjera koji su "pobijali" Kopernika:

" I stade sunce i zaustavi se mjesec" (Jošua 10,12-13)
Jahve na molbu Izaije dva puta pomiče Sunce unazad. (Izaija 38,4-8 ; 2. knjiga o kraljevima 20,7-11)
Po Mateju 24,29 " - ...zvijezde će padati sa neba."
"Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi." Propovjednik 1,5
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (Job 38, 12)
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.
(Job 9,7)
" Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije."
"Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. "
" Daniel - Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje."
Po Mateju 4,8 - (8) " Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu."


Ideja da je nešto gore, vrijedi samo u relativnom smislu. U Bibliji, savršenoj Knjizi, uzima se u apsolutnom smislu, Nebo je gore, a pakao dolje. Sve je jednom stvoreno i ostalo nepromijenjeno (prije 6000 godina). Ne priznaju se preobrazbe živih bića.
Zemlja je u središtu Svemira. Ona je okrugla, ravna ploča** nad kojom su čvrste prozirne sfere razapete poput šatora. Ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje, ravna je i nepokretna, a sa kakvoga brda se vidi cijeli svijet. Iako se danas "figurativno" upotrebljavaju ti pojmovi isto kao izraz "padaju zvijezde", ove su izreke nastale u vremenima kada to nikako nije bila simbolika ili alegorija, već "činjenica" u koju su čvrsto vjerovali. Iznad "zvjezdanih sfera" je bilo Nebo, gdje prebiva Svemogući.
'Krajevi Zemlje' nisu bili "samo način govora".

** U Bibliji piše hebrejska riječ KHUG=krug, a ne DUR=kugla ! Da se radi o krugu, a ne o kugli je nepobitno. Strongova konkordancija (br. 2328 i 2329), "Holladay’s A Concise Hebrew" i "Aramaic Lexicon of the Old Testament" (str. 97) i "Brown Driver-Briggs Hebrew" i "English Lexicon" (str. 295) daju i glagolski oblik kao "nacrtati kružnicu". Imenica se prevodi kao "krug" ili "luk". Luk je, naravno, polukružna arkada. Druge pojave riječi khug (vidimo i sličnost s hrvatskim khug<=>KRUG) uključuju:
Job 26, 10
On je na vodi označio kružnicu (Hebrejski khug) gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
Jeremija 10,12
Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: (9) sam po pravdi sudi krug zemaljski
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; (13) sjever i jug ti si stvorio
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu?
On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.

Izreke 8, 27
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug (Hebrejski khug) na licu bezdana.
Gornji hrvatski prijevodi za khug kao "kružnica" i "krug" su ispravni, jer odlomci govore o crtanju nečega po površini: tj. prikaz u dvije dimenzije.
Nadalje, u hebrejskom postoji riječ koja označava sferu (ploha koja omeđuje kuglu): dur. Da je autor Izaije 40 na to mislio, sigurno je mogao upotrijebiti tu riječ umjesto riječi khug. Ranije se kod Izaije ta riječ već koristila za opis lopte/kugle:
Izaija 22, 17-18
Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu (Hebrejski dur) te baciti po zemlji širokoj!
Ne čudi stoga, da svi uobičajeni prijevodi Biblija - NRSV, RSV, NASB, ASB, KJV, NKJV, pa čak i fundamentalistička NIV - daju prijevod khug u Izaiji 40,22 kao "krug tj. kružnica".

* Mnogi rani crkveni oci su vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, Ivan Chrysostom, Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, Diodor iz Tarzusa, Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale (Schadewald, 1999).

Galileo Galilej iznosi konkretne dokaze u prilog Kopernikovoj teoriji:

- Mjesec je stjenovito tijelo: Zemlja nije jedino takvo nebesko tijelo,
- Sunce se vrti (sunčeve pjege): ako se vrti Sunce, onda se može vrtjeti i Zemlja,
- Jupiterovi sateliti se vrte oko Jupitera: dakle postoji još jedan centar vrtnje u svemiru, "osim Zemlje",
- Venerine faze, zvjezdana konstrukcija Mliječne staze, itd...
- jedina greška mu je bilo navođenje plime u prilog kretanja Zemlje.
ali crkveni "astronomi" s gnušanjem odbijaju gledati kroz teleskop, jer je to "bezbožno" ili se radi o "sotoninim obmanama". Naivni Galileo se usudio napisati da se "doslovna biblijska tumačenja ne bi smjela primjenjivati na znanost". To današnji apologeti licemjerno navode kao "glavni razlog" zašto je Galileo osuđen - tobože nije se smio petljati u teologiju i tako počiniti blasfemiju (iako su mu pod nos stalno gurali biblijske citate). Uz to dodaju da paralaksa nije bila dokazana još 2 stoljeća, pa zaključuju da nije bilo znanstvenih dokaza u prilog Galilejevoj teoriji. Prešućuju da je Galileo prvi pojasnio da su zvijezde na golemim udaljenostima, tako da je njihov pomak vrlo teško uočiti, "pa nema paralakse i zato je malo vjerojatno da se vrte oko Zemlje jer bi to onda morali biti ogromne brzine". Prešućuju i to da je smrad kršćanskih lomača i krikovi nesretnika koji su dopirali iz kršćanskih tamnica upravo i bio namijenjen gušenju slobodne znanstvene misli. A znanstvenih dokaza je bilo toliko da je "i kamenje vikalo".

Galileo Galilej

Inkvizicija, po naređenju Pape kao svog vrhunskog zapovjednika, prisilno ga, na prijevaru, odvodi bolesnog i starog u okovima, u centar Kršćanstva, Rim, i prijeti mu spravama za mučenje. Količina crkvenih podlih spletki i spletki unutar spletki bila je dostojna Princa Tame osobno.

Na procesu u samostanu, u prisutnosti mnogih kardinala, osuđuje se na doživotnu tamnicu, ako se klečeći odrekne svoje bezbožne hereze (što da se nije odrekao?). Sveti Otac Papa Urban VIII potpisuje presudu svojom nezabludivom rukom i milostivo je pretvara u doživotni pritvor i izolaciju, jer se pokajao; svi su primjerci spornog djela morali biti spaljeni, a spomenik mu dugo nisu smjeli postaviti. Galileo se morao pokajati klečeći na koljenima, s ovim riječima:

Cijeli tekst koji je velikom znanstveniku Galileu ne-sveta inkvizicija SASTAVILA i prisilila ga potpisati pod prijetnjom mučenja:

Ja, Galileo, sin pokojnog Vincenca Galileja iz Firence, u svojoj 70. godini, osobno pristupivši pred sud i na koljenima pred Vama, najuzorniji i najprečasniji kardinali, glavni inkvizitori u cijelom kršćanskom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti, imajući pred svojim očima nepovrediva Evanđelja, koja dodirujem svojim rukama, zaklinjem se da sam uvijek vjerovao, vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje, što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva.
Ali premda mi je ova Sveta Inkvizicija sudbeno naredila da potpuno napustim lažno mišljenje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće, a da Zemlja nije središte svijeta i da se kreće, da ne podržavam, ne branim i ne naučavam na bilo koji način, ni usmeno ni pismeno, spomenutu lažnu znanost i, nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Svetim Pismom, ja sam napisao i tiskao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom znanošću inavodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog, a da nisam donio nikakvo rješenje, i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja, tj. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično, a da Zemlja nije središte i da se kreće. Zato, želeći ukloniti iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju, koju sam ispravno shvatio iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se, proklinjem i mrzim spomenute zablude i krivovjerja, te općenito svaku i bilo koju drugu zabludu, krivovjerje i sektu protivnu Sv.crkvi.
Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi, usmeno ili pismeno takve stvari, zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja; ali, ako budem upoznao nekog krivovjernika, prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili, točnije, Inkvizitoru ili ordinarijusu onog mjesta u kojem se budem nalazio. Prisižem, također, i obećavam da ću obavljati i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. Ako se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog) podvrgavam se svim pokorama i kaznama što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi propisi, koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja dodirujem svojim rukama.

[The Library of Original Sources, Editor-in-chief, O.J. Thatcher; (Milwaukee: University Research Extension Co.), Vol. V, pp. 306-7.]

Nećemo mu zamjeriti na tome. Bio je već star i nemoćan, a u živom sjećanju mu je bilo nedavno spaljivanje znanstvenika i filozofa Giordano Brune u tom istom Rimu. Sjećao se, također, da je prošlo tek 8 godina od kako su zgrabili Markantun de Dominisa, splitskog nadbiskupa - ujedno jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika i crkvenog reformatora, koji je umro u tamnici Svetog Anđela, a njegovo tijelo i rukopisi javno spaljeni na rimskom trgu po naredbi Pape.
Srećom je Galileo svoje spise kopirao u mnogo primjeraka, nadajući se da će tako barem nešto izbjeći crkvenom spaljivanju koje je ubrzo uslijedilo, i sačuvati ih za buduće naraštaje.

Nakon tog "procesa", Sveti Ured (tj. Inkvizicija), na papinu inicijativu, svečano izdaje dekret da je "doktrina dvostrukog kretanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca lažna i u potpunoj suprotnosti sa Svetim Pismom, te je zabranjeno podučavati ju i zagovarati."
Dekret je osudio sva Kopernikova i slična djela, i stavio ih, zajedno s djelima Keplera i Galilea, na "slavni Indeks zabranjenih knjiga," (u uvodu Papa kaže da će svatko tko ih čita biti kažnjen na ovome svijetu i mučen u Paklu!) iz kojega su maknuti tek nakon 200 godina - 1835!
Knjige su mu zabranjene, spaljivane, i sve je zapečaćeno nepogrješivom Papinskom Bulom (Speculatores Domus Israel, potpisao nezabludivi papa Aleksandar VII). Nakon toga dekreta i osude, Europu su trijumfalno preplavila trkeljanja teologa s pobijanjem Kopernikovih "bogohulnih ideja". Primjer od Scipio Chiaramonti, posvećen kardinalu Barberiniju:

"Životinje, koje se kreću, imaju udove i mišiće; Zemlja nema udova niti mišića, stoga se niti ne kreće. Anđeli pokreću Saturn, Jupiter, Sunce itd. u svome kretanju. Kada bi se Zemlja kretala, morala bi također imati anđela u svome centru; ali sami Đavao tamo stoluje; onda bi Đavao bio taj koji pokreće zemlju !.... "

"Anticopernicus Catholicus" od Polacco-a, koji je trebao zadati konačni udarac Galilejevoj herezi, objavljuje:

"Biblija je uvijek pisala o Zemlji kao nepokretnoj, a Suncu i Mjesecu da se kreću; ako bi se ta dva tijela zaustavila, Biblija to opisuje kao rezultat velikoga čuda.... "

Pokušaji izvlačenja iz krivice i sramote Crkve i papinskih kardinala u slučaju Galilea nastavljaju se i danas. Vatikan izdaje 2 markice s Galilejevim likom i kaže (1992.) da je Galileo ipak imao pravo "što se tiče kretanja Zemlje", ali, zamislite, "nema pravo što se tiče nepokretnosti Sunca", jer, eto, u međuvremenu je otkriveno da se i Sunce giba oko središta galaktike. Kao vrhunac licemjerja, oni naglašavaju da su i njegovi protivnici imali pravo glede kretanja Sunca (oko galaktike), a nisu imali pravo oko mirovanja Zemlje. Da je Crkva stala na Galilejevu stranu, vele apologeti, "usporio bi se napredak znanosti i tko zna kad otkrilo da se i Sunce kreće...". Sve to, bez ikakve dvojbe, pokazuje da Crkva u srazu sa znanošću nikada neće pokleknuti pred istinom, nikada neće prestati pokušavati ometati znanost radi svoje "svete" knjige. Stoga zaslužuje sprdnju i ismjehivanje.

Tri mlada znanstvenika koji su nastavili posao Kopernika: Antonio Vanini, Jaques Fountianier i Giordano Bruno, proglašeni su hereticima od Svete Inkvizicije i pružen im je strašan izbor -- poreci herezu ili umri u najtežim mukama poput zločinca.
Hrabro su zastupali Istinu, za što su nagrađeni pogubljenjem, a doba moderne znanosti je započelo s mučenicima.

Liječnika, humanista i znanstvenika Miguel Serveta (otkriće malog optoka krvi) spaljuju 1553. god., zajedno s njegovim knjigama u Ženevi (tadašnjem Rimu protestantizma), nakon boravka u tamnici "bez svjetla, topline, uz malo hrane i bez sanitarija". Usudio se izreći mišljenje da teorija Trojstva nema potpore u Bibliji, i da je krštenje novorođenčadi isto tako besmisleno. Za to je nagrađen nevjerojatno surovo - na lomaču su stavili granje koje sporo gori pa je, pred sakupljenim vjernicima i znatiželjnicima, pola sata umirao u strašnim mukama u vatri. Zadnje riječi su mu bile: 'Isuse, Sine vječnoga Boga, smiluj mi se!'

Giordano Bruno bio je pjesnik, znanstvenik, filozof slobodnjačkog duha, genij svoga vremena, putokaz za budućnost.
Nikola Kopernik je svoj nauk ograničio na planetarni sunčev sustav, a Bruno ga proširuje na cijeli svemir. On u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima kao i naša Zemlja. Također ističe da Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela.

Za svoje pjesničke vizije bio je držan u mračnim Papinskim tamnicama 8 godina i izvučen na rimski trg da bi bio javno spaljen.
U službenim dokumentima sa suđenja stoji kako je Bruno na kraju osuđen zbog svog naučavanja "o beskonačnosti svemira i mnoštvu svjetova". Izjave o herezi i poricanju trojstva i druge besmislice, jeftina su podmetanja crkvenih apologeta i pristaša, koji ovu sramotu žele po svaku cijenu zataškati.
Uhićen je u Veneciji, 1592., i izručen Rimskom papi, te zatvoren u "Castel Sant Angelo" 6 godina prije procesa. Uzalud je tražio audijenciju kod pape Klementa VIII i pokušavao se obraniti odricanjem od nekih svojih ideja. Međutim, na procesu koji je vodila crkvena inkvizicija (na Papin nalog), tražilo se potpuno poricanje svega što je govorio. Kako je istinoljubivi Bruno to odbio, proglašen je HERETIKOM i predan krvniku. 17. veljače, 1600. god., živog ga spaljuju na popularnom rimskom trgu "Campo de' Fiori (Cvjetno polje)". Egzekutor mu je na lomači čavlom zabio jezik za nepce da ne može govoriti.

Kao znanstvenik, izgovorio je i ove riječi:
"Ne postoji apsolutno gore ili dolje, kako je naučavao Aristotel; nema apsolutnog položaja u svemiru; nego je položaj tijela relativan u odnosu na druga tijela. Posvuda u univerzumu postoji neprekidna relativna promjena položaja, a promatrač je uvijek u središtu stvari."
- iz njegove knjige "De la Causa, principio et uno" ("O uzroku, načelu i jedinstvu")
"Naprotiv, što ju se više (istinu) napada, to se ona brže obnavlja i raste. Ona se brani sama, nije joj potreban zaštitnik i čuvar; a ipak voli malo društvo mudrih. Mrzi gomilu, ne pokazuje se onima koji ju ne traže zbog nje same, i ne želi da je se objavljuje onima koji joj se skromno ne prepuste, ili onima koji ju prijetvorno traže; stoga ona stanuje visoko, tamo gdje svi gledaju, a nekolicina vidi."

"Želja da se druge uvjeri kako postoji samo jedan način istraživanja i spoznavanja prirode dorasla je samo ambicioznim ljudima, i prikladna samo uobraženoj, ispraznoj i zavidnoj glavi; a sebe uvjeriti da je tomu uistinu tako, to je dostojno ludog čovjeka i čovjeka bez razuma."

"Slab je dokaz razboritosti razmišljati u skladu s masama ili većinom, samo zato jer se radi o većini. Istina se ne mijenja jer u nju vjeruje, ili ne vjeruje, većina ljudi."
"Onaj tko teži Filozofiji mora sve stvari dovoditi u pitanje."


Pred surovim Velikim Inkvizitorom koji mu je prijetio smrću u vatri on kaže: "Možda vi, moji suci, izgovarate ovu presudu protiv mene s većim strahom nego ja koji ju primam."
Na lomači su mu, dok je umirao, pokazali raspelo da se pokaje - okrenuo je glavu od njega.
Njegove teorije, koje se ogledaju u djelima Leibniza i Spinoze, stavljaju ga u red preteča moderne znanosti. Dok izmišljeni vječni bogovi i razne religijske dogme padaju u zaborav, za znanstvenicima ostaju njihova neumrla djela.

Crkva neće nikad nadživjeti uspomenu na njega.

- sva njegova napredna djela su odmah stavljena na popis zabranjenih knjiga "Index Librorum Prohibitorum" i spaljivana.
- 1889. god. podiže mu se poznati spomenik na trgu u Rimu gdje je mučki spaljen, a papa Leon 13 odmah šalje protestno pismo u kojem ocrnjuje Brunu.
- Od dana podizanja spomenika, Vatikan vrši pritisak na talijansku vladu da se spomenik uništi. Fašist Benito Mussolini brani kip filozofa! (dotle je došlo)
- Papa Pio 10 proglašava inkvizitora, kardinala Ballermina (istog koji je spalio Bruna i osudio Galilea), najprije svetim (1930.), a poslije doktorom univerzalne Crkve (1931).
- epitaf tog gada koji je palio ljude na lomači glasi: "Moj je mač podčinio ohole duše" «La mia spada ha sottomesso gli spiriti superbi».

1163. Aleksandar III., papa, povezan s koncilom u Toursu, zabranjuje proučavanje fizike svim duhovnjacima, što je u to vrijeme značilo zabranu bavljenja znanošću svakome koji bi to mogao obavljati. Papa je zabranio, u svojoj enciklici, "proučavanje fizike ili prirodnih zakona," te je dodano da će svaka osoba koja prekrši to pravilo biti "izbjegavana od sviju i ekskomunicirana".

Cecco d'Ascoli, 1269?–1327, talijanski matematičar, pjesnik, astrolog (što je tada bilo skoro sinonim za astronoma) i liječnik. Profesor astronomije/astrologije na nekoliko ustanova u Italiji, te Univ. u Bolonji poznatom kao "Mater studiorum" (1322–24). Osuđivao Dantea što je astrologe smjestio u svoj pakao. Njegovo glavno djelo, "L'acerba", alegorična je didaktička poema enciklopedijskog ranga. Bio je jedan od najsposobnijih znanstvenika toga doba - "velike erudicije i širokih polja interesa, ali njegovo slobodno razmišljanje i iskren govor, stvorili su mu mnoge neprijatelje među klerom". Zalagao se za proučavanje prirode a manje skolastike.
Usudio se reći da ljudi žive i na drugoj strani svijeta. Crkvena argumentacija: "Kako bi oni onda mogli vidjeti našega Spasitelja Isusa Krista kako pobjedonosno stiže na oblacima? (Sveti Augustin)".

Sve se to crkvenim teolozima nije svidjelo, pa ga na osnovu lažnih optužbi osuđuju da se živ spali na lomači u Firenci 1327.
Kao da to nije bila dovoljna kazna: Orcagna, čije grozne freske i dalje krase zidove "Campo Santo" u Pizi, učinio je Cecco-a besmrtnim, prikazujući ga u paklenoj vatri.

Španjolski teolog Tostatus, u doba Kolumba, osjetio se prozvanim ponoviti Sv. Augustina: "Apostolima je naređeno propovijedati radosnu vijest po svem svijetu, svim stvorovima; oni nisu išli antipodima i nisu propovijedali njima - ergo nema antipoda."

Španjolci u Meksiku 1520 bijesno su uništili svaki pisani trag kulture Maja, jer se nije slagala s njihovim vlastitim praznovjerjem. Vodeći u tom velikom zločinu Katoličke Crkve bili su redovnici Franjevci. - "Našli smo ogromnu količinu knjiga ... budući da u njima nije bilo ništa doli praznovjerja i đavolovih laži, sve smo ih spalili."

Ideja da Zemlja ide oko Sunca izričito je zabranjena u crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga 1616 pod papom Pavlom V, pa opet 1664 pod papom Aleksandrom VII i ponovno 1761 pod papom Benediktom XIV.

U 17. stoljeću, La Peyrere je bačen u zatvor, a njegova knjiga spaljena, jer je tvrdio da je čovječanstvo starije nego što to piše u Bibliji (po njoj samo oko 6.000 godina kad je tobože stvoren Adam). Postoji obimna dokumentacija o stoljetnom progonu znanstvenika u svim domenama istraživanja koje su bibliolatrijske crkve progonile na sve moguće načine. Čim bi se pojavilo kakvo znanstveno otkriće, znanstvenici bi odmah bili zasuti citatima iz Biblije, psalmima i dogmama "svetaca" koji su tvrdili nešto sasvim drugo.
Matematičarka Hipatija živa oderana školjkama od kršćanske rulje, na poticaj njihova dušobrižnika; Markantun de Dominis, naše gore list, istraživao svojstva svjetla, uhitila ga Inkvizicija u "svetom gradu Rimu" i umro u njihovu zatvoru 8. ili 9. 11. 1624. Njegove posmrtne ostatke, portrete i rukopise (uključujući i dva netiskana sveska De Republica Ecclesiastica) spalila je Inkvizicija na Campo dei fiori 21. 12. 1624.
Jeronimo Diaz spaljen 1560; Gracia da Orta, veliki znanstvenik, inkvizicija ga osudila posthumno i spalila mu kosti i bacila prah u rijeku 1580; isto se desilo kostima Wyclif Johna [1330-1384]; Tyndale, William osuđen kao heretik; Denis Diderot kreator prve enciklopedije, zatvoren, itd. itd.

Znanstvenici slobodna duha nisu rado lizali oltare i ljubili svečeničke skute i zlatno biskupsko prstenje. Bio je to dovoljan razlog da se iz njihova rada iskopa kakva nebuloza o herezi protiv Crkve i da se predaju Inkviziciji. To je današnja omiljena, sramotna teza crkvenih apologeta da ovaj ili onaj smaknuti znanstvenik nije smaknut ili spaljen zbog svojih znanstvenih otkrića, nego radi svog bavljenja teologijom, na koje nije imao pravo. Uz to obvezno dodaju da su njihova otkrića ionako pobijena i danas ne vrijede, ili ih ocrnjuju na sve moguće načine naglašavajući da su bili bahati, oholi i provocirali. Kao da se od znanstvenika očekuje otkriće dogme koja će trajati za sva vremena. Očito je konflikt okamenjenog načina razmišljanja teologa, utemeljen na "Svetim knjigama", nespojiv s fluidnim, i stalno propitkujućim znanstvenim duhom.
Pa čak i da su sa crkvenog tornja galamili da je Trojstvo besmislica, a Isus mit, zar to opravdava njihovo mučenje i surovu egzekuciju? Njihov cilj je bio u utjerivanju straha u kosti svakome tko bi se drznuo dirnuti u temelje njihove dogme. U tome su i uspjeli neko vrijeme. Znanstveni napredak su privremeno zaustavili na svim poljima točno toliko dugo koliko je trajala njihova moć.

Tipično crkveno ponašanje prema otkrićima znanosti na primjeru gromobrana
Crkve su oduvijek držale da je Satana, "Princ sila zraka", kontrolirao munje i gromove (iako je Bog taj koji u Bibliji upravlja vremenom; vidi: Meteorologija). Ali 1752., Franklinov eksperiment tijekom grmljavine dokazao je električnu prirodu groma.
Gromobrani su se počeli ugrađivati u zgrade, kao logična posljedica razvitka znanosti. Nažalost, postaviti "heretičnu šipku" značilo je priznati da su stoljetne teološke rasprave bile prazno naklapanje.
Crkve su ih odbile postavljati.17 god. nakon Benjamin Franklinova eksperimenta, munja je udarila u nezaštićenu crkvu San Nazaro. To je zapalilo 100.000 kg baruta koji je čuvan u podrumu te crkve za potrebe Republike Venecije. Eksplozija je zbrisala 1/6 grada Breše i ubila 3.000 ljudi. Ubrzo su se gromobrani počeli pojavljivati po crkvenim tornjevima diljem Italije, a teolozi šutke prelaziti preko svoje dotadašnje sramote.

Papina zabrana Galilejevog "Dijaloga" (1616), gdje je izjavio da živimo na kugli koja se kreće u svemiru, nije bila ukinuta do 1822., čak punih 300 godina nakon što su Mageljanovi brodovi uspješno oplovili svijet (1519), i kada se već cijeli svijet grohotom smijao takvoj nazadnosti. Crkveni dogmati dugo su odolijevali naletu novih spoznaja, ali istina se više nije mogla niti spaliti, niti sakriti: godine 1757., više od dva stoljeća poslije smrti Nikole Kopernika, Sveta Stolica konačno priznaje da je Sunce središte planetarnog sustava, te je odobrila Kopernikova djela i nevoljko dopustila da se "Zemlja ipak kreće".

S pojavom Charles Darwina i njegovog strogo znanstveno dokazanog otkrića mijenjanja živih bića tijekom vremena (teorija* evolucije koja ukida potrebu Stvoritelja živih bića kako ih danas vidimo), digla se još veća huka i vika, ali teološko mišljenje je zadobilo udarac od kojeg se više nije oporavilo. Otada se iz Crkve čuju nešto pomirljiviji tonovi i objašnjenja, traži se "izmirenje sa znanošću", uvjerava da "sukoba nikada nije niti bilo", kako postoji "harmonija između Biblije i znanosti", kaže da "religija ima svoju 'domenu', a znanost svoju", priklanja se simboličnim značenjima i tumačenjima tamo gdje mora, ne bi li se spasilo od prastarih dogmi ono što se još spasiti može. Iako činjenica evolucije nije u potpunosti "ukinula Boga", ipak je snažno reducirala "Njegove aktivnosti". Papa je pokušao "priznati evoluciju" ali to je samo trik za zadržavanje obrazovanijih vjernika. On u džepu drži figu, a teolozi trkeljaju o nekakvoj svojoj "mikroevoluciji", a poriču "makroevoluciju" itd. Crkva nikada neće priznati tu teoriju jer joj potkapa same temelje. Čudan je to i okrutan Bog, ako su mu npr. potrebni milijuni godina evolucije da načini čovjeka. I to ne na bilo kakav način, nego na način da se neprilagođene jedinke doslovno istrijebe, bivaju pojedene ili satrte nepogodama, prije nego što uspiju prenijeti svoj gen na potomstvo. Samo preživjeli pripadnici neke "vrste" sudjeluju u evoluciji. Nesposobni bivaju anihilirani u mladosti. Počevši od zametaka, beba pa djece i mladih. Kakav je to Bog koji strahovito sporo koristi mehanizam istrebljenja, da bi evolucija išla dalje? Ujedno nemamo ama baš nikakav dokaz utjecaja Boga na mehanizme evolucije. Odvija se sasvim dobro i bez Njega.

Richard Dawkins o potrebi angažiranja znanstvenika protiv religijskog zaluđivanja
Doba prosvjetiteljstva je danas ugroženo. Isto tako i racionalno mišljenje. Isto tako i istina. Ugrožena je i znanost, kako to vidimo posebice u američkim školama. Ja sam jedan od onih znanstvenika koji osjećaju da više nije dovoljno pustiti stvari da idu svojim tokom i baviti se isključivo sa znanošću. Moramo posvetiti značajni dio svog vremena i resursa kako bismo je obranili od promišljenih nasrtaja organizirane neukosti. Čak se moramo i osobno, javno suprotstavljati tim napadima, poradi zdravog razuma i trezvenosti uma. Naravno, postoje već odlične organizacije za prikupljanje sredstava i korištenja istih u službi racionalnih vrijednosti, znanosti i prosvjećivanja…Ali novac koji takve organizacije mogu prikupiti je sićušan u usporedbi s golemim financijskim sredstvima kojima raspolažu religijske organizacije (npr. Templeton Foundation), a da niti ne spominjemo zlatne riznice oslobođene poreznih davanja raznoraznih crkava.
Dawkins iz knjige 'God Delusion' ("Zaluđenost Bogom"; 'Der Gotteswahn'; hrv. prijevod naslova: "Iluzija o Bogu"):
"Metaforički ili panteistički Bog fizičara je silne svjetlosne godine udaljen od intervencionističkog, čudo-izvodećeg, misao-čitajućeg, grijeho-kažnjavajućeg, na molitve-odgovarajućeg Boga Biblije, svećenstva, mula i rabina, i uobičajenog govora. Namjerno unositi konfuziju i brkati to dvoje jest, po mom mišljenju, djelo veleizdaje."


- 11:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Albert Einstein - vjera u Boga je "djetinjasto praznovjerje"

Alber Einstein Ono što ste mogli čitati o mojim "religioznim uvjerenjima" je, naravno, laž. Laž koja se sustavno ponavlja ! Ja ne vjerujem u osobnog Boga, i to nikada nisam tvrdio, već sam to svima jasno stavio na znanje. Ako ima išta u meni što se može nazvati religioznim, to je onda bezgranično divljenje nad strukturom svijeta, toliko koliko nam to naša znanost može razotkriti."
"Ideja osobnog Boga mi je sasvim strana i čak izgleda naivno."
[Albert Einstein, 1954, od Alberta Einsteina: Ljudska strana, uredila Helen Dukas i Banesh Hoffman, Princeton University Press]

Vjera u boga je "djetinjasto praznovjerje", a Židovi nisu izabrani narod, napisao je Albert Einstein u pismu iz 1954. "Riječ 'bog' za mene nije ništa više od izraza i proizvoda ljudskih slabosti, a Biblija kolekcija časnih, no i dalje primitivnih legendi koje su prilično djetinjaste. Nikakva interpretacija, koliko god suptilna ona bila, ne može (me) uvjeriti u suprotno", napisao je Einstein tada u pismu filozofu Ericu Gutkindu. Einstein, sam Židov, rekao je kako ima velike afinitete prema Židovima, no napisao je kako ne misli da imaju "drugačije kvalitete od ostalih ljudi".

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se