Istina o Bibliji

ponedjeljak, 20.04.2009.

Biblijska astronomija i Crkveni progoni znanstvenika

Zemlja je ravna ploča Kada je Kopernik* izložio staru ideju (o njoj su govorili još stari Grci, Pitagora i dr.) da se Zemlja kao i drugi planeti, okreće oko Sunca, dok se istodobno vrti oko svoje osi (osmoškolska geografija), u prvi mah je sve prošlo mirno. Kardinali su ionako imali vlastite astrologe u to vrijeme.

Vladajući Papa u to vrijeme, Aleksandar VI, Sveti Otac devetero djece, bio je zabavljen šarmom svoje lijepe ljubavnice Giulie Farnese, a većina kardinala sretno zavaljena u zagrljaju drugih dama.

Ipak, Kopernik u strahu čuva rukopis knjige 12 godina, pa ju posvećuje korumpiranom Papi Pavlu III (probio se jer mu je mlađa sestra bila u naručju Pape Aleksandra VI.), 1543. god, i prvi primjerak dobiva u ruke tek par sati prije nego što će umrijeti. Kako Inkvizicija više nije mogla uhvatiti mrtvoga Kopernika, a u uvodu su mu napisali da se radi samo o prijedlogu, a ne činjenicama, sve je moglo polako pasti u zaborav. Međutim, našli su se oni koji su poduprli tu bogohulnu teoriju.
* Pobožni poljski svećenik? Ne. Njegov ujak-biskup dao mu je titulu kanonika da mu osigura primanja.
Reakcija crkvi na podržanu Kopernikovu teoriju je bila bučna. Protestanti i Katolici su se okomili na tu herezu.

Martin Luther je odmah odbacio heliocentričnu teoriju kao, "šaljivu ideju budale, pa zar nije Jošua (10,12-13), jasno rekao da je Sunce, a ne Zemlja, zastalo na mjestu?"

John Calvin ponosno citira Psalam 93,1, "Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati."
Kako bi Zemlja mogla visjeti u zraku da je ne pridržava Božja ruka? Kako bi Zemlja mogla ostati nepokretna, dok su nebesa iznad nas u stalnom brzom kretanju da je Božanski Stvoritelj nije učvrstio i osigurao? (komentar knjige psalama, Psalam 93, redak 1, preveo James Anderson; Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1949, Vol. 4, p. 7)

Kardinal Bellarmine, 'veliki' teolog i inkvizitor koji je sudio Galileu, prijeteći izjavljuje:"Ovo navodno otkriće ponižava cijeli kršćanski plan spasenja." "U ime i po autoritetu Isusa Krista, čija punoća prebiva u Njegovu Namjesniku, Svetomu Ocu Papi, prijedlog da Zemlja nije središte univerzuma, i da se pokreće dnevnim kretanjem je apsurdan, filozofski pogrešan i netočan po vjeri."
Dekret Pape Urbana VIII, potpisan od strane kardinala Felia, Guido, Desiderio, Antonio, Bellingero i Fabriccioi.


Drugi su sumnjičavo vrtjeli glavama: Ako je Zemlja planet, i to samo jedan među mnogim planetima, nije moguće da su tako uzvišene stvari napravljene samo na njoj kako nas uči Kršćanska doktrina. Ako postoje drugi planeti, sigurno su nastanjeni, jer bog ništa ne čini uzalud, ali kako su mogli poteći od Adama? Kako su njihovi preci sišli s Nojine arke? Kako su otkupljeni od našega Spasitelja Isusa Krista?"

Evo par primjera koji su "pobijali" Kopernika:

" I stade sunce i zaustavi se mjesec" (Jošua 10,12-13)
Jahve na molbu Izaije dva puta pomiče Sunce unazad. (Izaija 38,4-8 ; 2. knjiga o kraljevima 20,7-11)
Po Mateju 24,29 " - ...zvijezde će padati sa neba."
"Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi." Propovjednik 1,5
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. (Job 38, 12)
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.
(Job 9,7)
" Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije."
"Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. "
" Daniel - Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje."
Po Mateju 4,8 - (8) " Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu."


Ideja da je nešto gore, vrijedi samo u relativnom smislu. U Bibliji, savršenoj Knjizi, uzima se u apsolutnom smislu, Nebo je gore, a pakao dolje. Sve je jednom stvoreno i ostalo nepromijenjeno (prije 6000 godina). Ne priznaju se preobrazbe živih bića.
Zemlja je u središtu Svemira. Ona je okrugla, ravna ploča** nad kojom su čvrste prozirne sfere razapete poput šatora. Ima rubove, četiri kuta, stupove, temelje, ravna je i nepokretna, a sa kakvoga brda se vidi cijeli svijet. Iako se danas "figurativno" upotrebljavaju ti pojmovi isto kao izraz "padaju zvijezde", ove su izreke nastale u vremenima kada to nikako nije bila simbolika ili alegorija, već "činjenica" u koju su čvrsto vjerovali. Iznad "zvjezdanih sfera" je bilo Nebo, gdje prebiva Svemogući.
'Krajevi Zemlje' nisu bili "samo način govora".

** U Bibliji piše hebrejska riječ KHUG=krug, a ne DUR=kugla ! Da se radi o krugu, a ne o kugli je nepobitno. Strongova konkordancija (br. 2328 i 2329), "Holladay’s A Concise Hebrew" i "Aramaic Lexicon of the Old Testament" (str. 97) i "Brown Driver-Briggs Hebrew" i "English Lexicon" (str. 295) daju i glagolski oblik kao "nacrtati kružnicu". Imenica se prevodi kao "krug" ili "luk". Luk je, naravno, polukružna arkada. Druge pojave riječi khug (vidimo i sličnost s hrvatskim khug<=>KRUG) uključuju:
Job 26, 10
On je na vodi označio kružnicu (Hebrejski khug) gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
Jeremija 10,12
Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: (9) sam po pravdi sudi krug zemaljski
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; (13) sjever i jug ti si stvorio
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu?
On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.

Izreke 8, 27
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug (Hebrejski khug) na licu bezdana.
Gornji hrvatski prijevodi za khug kao "kružnica" i "krug" su ispravni, jer odlomci govore o crtanju nečega po površini: tj. prikaz u dvije dimenzije.
Nadalje, u hebrejskom postoji riječ koja označava sferu (ploha koja omeđuje kuglu): dur. Da je autor Izaije 40 na to mislio, sigurno je mogao upotrijebiti tu riječ umjesto riječi khug. Ranije se kod Izaije ta riječ već koristila za opis lopte/kugle:
Izaija 22, 17-18
Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, smotat će te u klupko, kao loptu (Hebrejski dur) te baciti po zemlji širokoj!
Ne čudi stoga, da svi uobičajeni prijevodi Biblija - NRSV, RSV, NASB, ASB, KJV, NKJV, pa čak i fundamentalistička NIV - daju prijevod khug u Izaiji 40,22 kao "krug tj. kružnica".

* Mnogi rani crkveni oci su vjerovali u ravnu Zemlju: Teofil iz Antiohije, Irenej, Tertulijan, Metodij, Teodor od Mopsuestie, Ivan Chrysostom, Ćiril Jeruzalemski, Efraim Sirus, Atanazije Aleksandrijski, Diodor iz Tarzusa, Epifan iz Salamisa, Hilarij od Poitiera i Severijanus od Gabale (Schadewald, 1999).

Galileo Galilej iznosi konkretne dokaze u prilog Kopernikovoj teoriji:

- Mjesec je stjenovito tijelo: Zemlja nije jedino takvo nebesko tijelo,
- Sunce se vrti (sunčeve pjege): ako se vrti Sunce, onda se može vrtjeti i Zemlja,
- Jupiterovi sateliti se vrte oko Jupitera: dakle postoji još jedan centar vrtnje u svemiru, "osim Zemlje",
- Venerine faze, zvjezdana konstrukcija Mliječne staze, itd...
- jedina greška mu je bilo navođenje plime u prilog kretanja Zemlje.
ali crkveni "astronomi" s gnušanjem odbijaju gledati kroz teleskop, jer je to "bezbožno" ili se radi o "sotoninim obmanama". Naivni Galileo se usudio napisati da se "doslovna biblijska tumačenja ne bi smjela primjenjivati na znanost". To današnji apologeti licemjerno navode kao "glavni razlog" zašto je Galileo osuđen - tobože nije se smio petljati u teologiju i tako počiniti blasfemiju (iako su mu pod nos stalno gurali biblijske citate). Uz to dodaju da paralaksa nije bila dokazana još 2 stoljeća, pa zaključuju da nije bilo znanstvenih dokaza u prilog Galilejevoj teoriji. Prešućuju da je Galileo prvi pojasnio da su zvijezde na golemim udaljenostima, tako da je njihov pomak vrlo teško uočiti, "pa nema paralakse i zato je malo vjerojatno da se vrte oko Zemlje jer bi to onda morali biti ogromne brzine". Prešućuju i to da je smrad kršćanskih lomača i krikovi nesretnika koji su dopirali iz kršćanskih tamnica upravo i bio namijenjen gušenju slobodne znanstvene misli. A znanstvenih dokaza je bilo toliko da je "i kamenje vikalo".

Galileo Galilej

Inkvizicija, po naređenju Pape kao svog vrhunskog zapovjednika, prisilno ga, na prijevaru, odvodi bolesnog i starog u okovima, u centar Kršćanstva, Rim, i prijeti mu spravama za mučenje. Količina crkvenih podlih spletki i spletki unutar spletki bila je dostojna Princa Tame osobno.

Na procesu u samostanu, u prisutnosti mnogih kardinala, osuđuje se na doživotnu tamnicu, ako se klečeći odrekne svoje bezbožne hereze (što da se nije odrekao?). Sveti Otac Papa Urban VIII potpisuje presudu svojom nezabludivom rukom i milostivo je pretvara u doživotni pritvor i izolaciju, jer se pokajao; svi su primjerci spornog djela morali biti spaljeni, a spomenik mu dugo nisu smjeli postaviti. Galileo se morao pokajati klečeći na koljenima, s ovim riječima:

Cijeli tekst koji je velikom znanstveniku Galileu ne-sveta inkvizicija SASTAVILA i prisilila ga potpisati pod prijetnjom mučenja:

Ja, Galileo, sin pokojnog Vincenca Galileja iz Firence, u svojoj 70. godini, osobno pristupivši pred sud i na koljenima pred Vama, najuzorniji i najprečasniji kardinali, glavni inkvizitori u cijelom kršćanskom svijetu protiv krivovjerne izopačenosti, imajući pred svojim očima nepovrediva Evanđelja, koja dodirujem svojim rukama, zaklinjem se da sam uvijek vjerovao, vjerujem sada i s božjom pomoći ću vjerovati i ubuduće u sve ono što vjeruje, što propovijeda i naučava Sveta katolička i apostolska crkva.
Ali premda mi je ova Sveta Inkvizicija sudbeno naredila da potpuno napustim lažno mišljenje da je Sunce središte svijeta i da se ne kreće, a da Zemlja nije središte svijeta i da se kreće, da ne podržavam, ne branim i ne naučavam na bilo koji način, ni usmeno ni pismeno, spomenutu lažnu znanost i, nakon što mi je bilo rečeno da je ta znanost u protivnosti sa Svetim Pismom, ja sam napisao i tiskao knjigu u kojoj sam se bavio tom već odbačenom znanošću inavodio razloge s mnogo argumenata njoj u prilog, a da nisam donio nikakvo rješenje, i bio sam smatran vrlo sumnjivim s krivovjerja, tj. da sam držao i vjerovao da je Sunce središte svijeta i nepomično, a da Zemlja nije središte i da se kreće. Zato, želeći ukloniti iz pameti vaših uzoritosti i svakog vjernog kršćanina tu snažnu sumnju, koju sam ispravno shvatio iskrenim srcem i nehinjenim uvjerenjem odričem se, proklinjem i mrzim spomenute zablude i krivovjerja, te općenito svaku i bilo koju drugu zabludu, krivovjerje i sektu protivnu Sv.crkvi.
Zaklinjem se da ubuduće neću nikada više ni reći ni tvrditi, usmeno ili pismeno takve stvari, zbog kojih bi na mene mogla pasti slična sumnja; ali, ako budem upoznao nekog krivovjernika, prijavit ću ga ovom Svetom uredu ili, točnije, Inkvizitoru ili ordinarijusu onog mjesta u kojem se budem nalazio. Prisižem, također, i obećavam da ću obavljati i držati se u potpunosti svih pokora koje su mi bile ili će mi biti nametnute od ovog Svetog ureda. Ako se ogriješim o bilo koje od mojih navedenih obećanja i zakletvi (a to ne dao Bog) podvrgavam se svim pokorama i kaznama što ih nalažu i propisuju sveta pravila i drugi propisi, koji su donijeti i proglašeni protiv sličnih delikvenata. Tako mi Bog pomogao i ova Sveta evanđelja koja dodirujem svojim rukama.

[The Library of Original Sources, Editor-in-chief, O.J. Thatcher; (Milwaukee: University Research Extension Co.), Vol. V, pp. 306-7.]

Nećemo mu zamjeriti na tome. Bio je već star i nemoćan, a u živom sjećanju mu je bilo nedavno spaljivanje znanstvenika i filozofa Giordano Brune u tom istom Rimu. Sjećao se, također, da je prošlo tek 8 godina od kako su zgrabili Markantun de Dominisa, splitskog nadbiskupa - ujedno jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika i crkvenog reformatora, koji je umro u tamnici Svetog Anđela, a njegovo tijelo i rukopisi javno spaljeni na rimskom trgu po naredbi Pape.
Srećom je Galileo svoje spise kopirao u mnogo primjeraka, nadajući se da će tako barem nešto izbjeći crkvenom spaljivanju koje je ubrzo uslijedilo, i sačuvati ih za buduće naraštaje.

Nakon tog "procesa", Sveti Ured (tj. Inkvizicija), na papinu inicijativu, svečano izdaje dekret da je "doktrina dvostrukog kretanja Zemlje oko svoje osi i oko Sunca lažna i u potpunoj suprotnosti sa Svetim Pismom, te je zabranjeno podučavati ju i zagovarati."
Dekret je osudio sva Kopernikova i slična djela, i stavio ih, zajedno s djelima Keplera i Galilea, na "slavni Indeks zabranjenih knjiga," (u uvodu Papa kaže da će svatko tko ih čita biti kažnjen na ovome svijetu i mučen u Paklu!) iz kojega su maknuti tek nakon 200 godina - 1835!
Knjige su mu zabranjene, spaljivane, i sve je zapečaćeno nepogrješivom Papinskom Bulom (Speculatores Domus Israel, potpisao nezabludivi papa Aleksandar VII). Nakon toga dekreta i osude, Europu su trijumfalno preplavila trkeljanja teologa s pobijanjem Kopernikovih "bogohulnih ideja". Primjer od Scipio Chiaramonti, posvećen kardinalu Barberiniju:

"Životinje, koje se kreću, imaju udove i mišiće; Zemlja nema udova niti mišića, stoga se niti ne kreće. Anđeli pokreću Saturn, Jupiter, Sunce itd. u svome kretanju. Kada bi se Zemlja kretala, morala bi također imati anđela u svome centru; ali sami Đavao tamo stoluje; onda bi Đavao bio taj koji pokreće zemlju !.... "

"Anticopernicus Catholicus" od Polacco-a, koji je trebao zadati konačni udarac Galilejevoj herezi, objavljuje:

"Biblija je uvijek pisala o Zemlji kao nepokretnoj, a Suncu i Mjesecu da se kreću; ako bi se ta dva tijela zaustavila, Biblija to opisuje kao rezultat velikoga čuda.... "

Pokušaji izvlačenja iz krivice i sramote Crkve i papinskih kardinala u slučaju Galilea nastavljaju se i danas. Vatikan izdaje 2 markice s Galilejevim likom i kaže (1992.) da je Galileo ipak imao pravo "što se tiče kretanja Zemlje", ali, zamislite, "nema pravo što se tiče nepokretnosti Sunca", jer, eto, u međuvremenu je otkriveno da se i Sunce giba oko središta galaktike. Kao vrhunac licemjerja, oni naglašavaju da su i njegovi protivnici imali pravo glede kretanja Sunca (oko galaktike), a nisu imali pravo oko mirovanja Zemlje. Da je Crkva stala na Galilejevu stranu, vele apologeti, "usporio bi se napredak znanosti i tko zna kad otkrilo da se i Sunce kreće...". Sve to, bez ikakve dvojbe, pokazuje da Crkva u srazu sa znanošću nikada neće pokleknuti pred istinom, nikada neće prestati pokušavati ometati znanost radi svoje "svete" knjige. Stoga zaslužuje sprdnju i ismjehivanje.

Tri mlada znanstvenika koji su nastavili posao Kopernika: Antonio Vanini, Jaques Fountianier i Giordano Bruno, proglašeni su hereticima od Svete Inkvizicije i pružen im je strašan izbor -- poreci herezu ili umri u najtežim mukama poput zločinca.
Hrabro su zastupali Istinu, za što su nagrađeni pogubljenjem, a doba moderne znanosti je započelo s mučenicima.

Liječnika, humanista i znanstvenika Miguel Serveta (otkriće malog optoka krvi) spaljuju 1553. god., zajedno s njegovim knjigama u Ženevi (tadašnjem Rimu protestantizma), nakon boravka u tamnici "bez svjetla, topline, uz malo hrane i bez sanitarija". Usudio se izreći mišljenje da teorija Trojstva nema potpore u Bibliji, i da je krštenje novorođenčadi isto tako besmisleno. Za to je nagrađen nevjerojatno surovo - na lomaču su stavili granje koje sporo gori pa je, pred sakupljenim vjernicima i znatiželjnicima, pola sata umirao u strašnim mukama u vatri. Zadnje riječi su mu bile: 'Isuse, Sine vječnoga Boga, smiluj mi se!'

Giordano Bruno bio je pjesnik, znanstvenik, filozof slobodnjačkog duha, genij svoga vremena, putokaz za budućnost.
Nikola Kopernik je svoj nauk ograničio na planetarni sunčev sustav, a Bruno ga proširuje na cijeli svemir. On u svim zvijezdama vidi sunca koja imaju svoje planete nastanjene živim bićima kao i naša Zemlja. Također ističe da Zemlja i naše Sunce nisu središnja kozmička tijela.

Za svoje pjesničke vizije bio je držan u mračnim Papinskim tamnicama 8 godina i izvučen na rimski trg da bi bio javno spaljen.
U službenim dokumentima sa suđenja stoji kako je Bruno na kraju osuđen zbog svog naučavanja "o beskonačnosti svemira i mnoštvu svjetova". Izjave o herezi i poricanju trojstva i druge besmislice, jeftina su podmetanja crkvenih apologeta i pristaša, koji ovu sramotu žele po svaku cijenu zataškati.
Uhićen je u Veneciji, 1592., i izručen Rimskom papi, te zatvoren u "Castel Sant Angelo" 6 godina prije procesa. Uzalud je tražio audijenciju kod pape Klementa VIII i pokušavao se obraniti odricanjem od nekih svojih ideja. Međutim, na procesu koji je vodila crkvena inkvizicija (na Papin nalog), tražilo se potpuno poricanje svega što je govorio. Kako je istinoljubivi Bruno to odbio, proglašen je HERETIKOM i predan krvniku. 17. veljače, 1600. god., živog ga spaljuju na popularnom rimskom trgu "Campo de' Fiori (Cvjetno polje)". Egzekutor mu je na lomači čavlom zabio jezik za nepce da ne može govoriti.

Kao znanstvenik, izgovorio je i ove riječi:
"Ne postoji apsolutno gore ili dolje, kako je naučavao Aristotel; nema apsolutnog položaja u svemiru; nego je položaj tijela relativan u odnosu na druga tijela. Posvuda u univerzumu postoji neprekidna relativna promjena položaja, a promatrač je uvijek u središtu stvari."
- iz njegove knjige "De la Causa, principio et uno" ("O uzroku, načelu i jedinstvu")
"Naprotiv, što ju se više (istinu) napada, to se ona brže obnavlja i raste. Ona se brani sama, nije joj potreban zaštitnik i čuvar; a ipak voli malo društvo mudrih. Mrzi gomilu, ne pokazuje se onima koji ju ne traže zbog nje same, i ne želi da je se objavljuje onima koji joj se skromno ne prepuste, ili onima koji ju prijetvorno traže; stoga ona stanuje visoko, tamo gdje svi gledaju, a nekolicina vidi."

"Želja da se druge uvjeri kako postoji samo jedan način istraživanja i spoznavanja prirode dorasla je samo ambicioznim ljudima, i prikladna samo uobraženoj, ispraznoj i zavidnoj glavi; a sebe uvjeriti da je tomu uistinu tako, to je dostojno ludog čovjeka i čovjeka bez razuma."

"Slab je dokaz razboritosti razmišljati u skladu s masama ili većinom, samo zato jer se radi o većini. Istina se ne mijenja jer u nju vjeruje, ili ne vjeruje, većina ljudi."
"Onaj tko teži Filozofiji mora sve stvari dovoditi u pitanje."


Pred surovim Velikim Inkvizitorom koji mu je prijetio smrću u vatri on kaže: "Možda vi, moji suci, izgovarate ovu presudu protiv mene s većim strahom nego ja koji ju primam."
Na lomači su mu, dok je umirao, pokazali raspelo da se pokaje - okrenuo je glavu od njega.
Njegove teorije, koje se ogledaju u djelima Leibniza i Spinoze, stavljaju ga u red preteča moderne znanosti. Dok izmišljeni vječni bogovi i razne religijske dogme padaju u zaborav, za znanstvenicima ostaju njihova neumrla djela.

Crkva neće nikad nadživjeti uspomenu na njega.

- sva njegova napredna djela su odmah stavljena na popis zabranjenih knjiga "Index Librorum Prohibitorum" i spaljivana.
- 1889. god. podiže mu se poznati spomenik na trgu u Rimu gdje je mučki spaljen, a papa Leon 13 odmah šalje protestno pismo u kojem ocrnjuje Brunu.
- Od dana podizanja spomenika, Vatikan vrši pritisak na talijansku vladu da se spomenik uništi. Fašist Benito Mussolini brani kip filozofa! (dotle je došlo)
- Papa Pio 10 proglašava inkvizitora, kardinala Ballermina (istog koji je spalio Bruna i osudio Galilea), najprije svetim (1930.), a poslije doktorom univerzalne Crkve (1931).
- epitaf tog gada koji je palio ljude na lomači glasi: "Moj je mač podčinio ohole duše" «La mia spada ha sottomesso gli spiriti superbi».

1163. Aleksandar III., papa, povezan s koncilom u Toursu, zabranjuje proučavanje fizike svim duhovnjacima, što je u to vrijeme značilo zabranu bavljenja znanošću svakome koji bi to mogao obavljati. Papa je zabranio, u svojoj enciklici, "proučavanje fizike ili prirodnih zakona," te je dodano da će svaka osoba koja prekrši to pravilo biti "izbjegavana od sviju i ekskomunicirana".

Cecco d'Ascoli, 1269?–1327, talijanski matematičar, pjesnik, astrolog (što je tada bilo skoro sinonim za astronoma) i liječnik. Profesor astronomije/astrologije na nekoliko ustanova u Italiji, te Univ. u Bolonji poznatom kao "Mater studiorum" (1322–24). Osuđivao Dantea što je astrologe smjestio u svoj pakao. Njegovo glavno djelo, "L'acerba", alegorična je didaktička poema enciklopedijskog ranga. Bio je jedan od najsposobnijih znanstvenika toga doba - "velike erudicije i širokih polja interesa, ali njegovo slobodno razmišljanje i iskren govor, stvorili su mu mnoge neprijatelje među klerom". Zalagao se za proučavanje prirode a manje skolastike.
Usudio se reći da ljudi žive i na drugoj strani svijeta. Crkvena argumentacija: "Kako bi oni onda mogli vidjeti našega Spasitelja Isusa Krista kako pobjedonosno stiže na oblacima? (Sveti Augustin)".

Sve se to crkvenim teolozima nije svidjelo, pa ga na osnovu lažnih optužbi osuđuju da se živ spali na lomači u Firenci 1327.
Kao da to nije bila dovoljna kazna: Orcagna, čije grozne freske i dalje krase zidove "Campo Santo" u Pizi, učinio je Cecco-a besmrtnim, prikazujući ga u paklenoj vatri.

Španjolski teolog Tostatus, u doba Kolumba, osjetio se prozvanim ponoviti Sv. Augustina: "Apostolima je naređeno propovijedati radosnu vijest po svem svijetu, svim stvorovima; oni nisu išli antipodima i nisu propovijedali njima - ergo nema antipoda."

Španjolci u Meksiku 1520 bijesno su uništili svaki pisani trag kulture Maja, jer se nije slagala s njihovim vlastitim praznovjerjem. Vodeći u tom velikom zločinu Katoličke Crkve bili su redovnici Franjevci. - "Našli smo ogromnu količinu knjiga ... budući da u njima nije bilo ništa doli praznovjerja i đavolovih laži, sve smo ih spalili."

Ideja da Zemlja ide oko Sunca izričito je zabranjena u crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga 1616 pod papom Pavlom V, pa opet 1664 pod papom Aleksandrom VII i ponovno 1761 pod papom Benediktom XIV.

U 17. stoljeću, La Peyrere je bačen u zatvor, a njegova knjiga spaljena, jer je tvrdio da je čovječanstvo starije nego što to piše u Bibliji (po njoj samo oko 6.000 godina kad je tobože stvoren Adam). Postoji obimna dokumentacija o stoljetnom progonu znanstvenika u svim domenama istraživanja koje su bibliolatrijske crkve progonile na sve moguće načine. Čim bi se pojavilo kakvo znanstveno otkriće, znanstvenici bi odmah bili zasuti citatima iz Biblije, psalmima i dogmama "svetaca" koji su tvrdili nešto sasvim drugo.
Matematičarka Hipatija živa oderana školjkama od kršćanske rulje, na poticaj njihova dušobrižnika; Markantun de Dominis, naše gore list, istraživao svojstva svjetla, uhitila ga Inkvizicija u "svetom gradu Rimu" i umro u njihovu zatvoru 8. ili 9. 11. 1624. Njegove posmrtne ostatke, portrete i rukopise (uključujući i dva netiskana sveska De Republica Ecclesiastica) spalila je Inkvizicija na Campo dei fiori 21. 12. 1624.
Jeronimo Diaz spaljen 1560; Gracia da Orta, veliki znanstvenik, inkvizicija ga osudila posthumno i spalila mu kosti i bacila prah u rijeku 1580; isto se desilo kostima Wyclif Johna [1330-1384]; Tyndale, William osuđen kao heretik; Denis Diderot kreator prve enciklopedije, zatvoren, itd. itd.

Znanstvenici slobodna duha nisu rado lizali oltare i ljubili svečeničke skute i zlatno biskupsko prstenje. Bio je to dovoljan razlog da se iz njihova rada iskopa kakva nebuloza o herezi protiv Crkve i da se predaju Inkviziciji. To je današnja omiljena, sramotna teza crkvenih apologeta da ovaj ili onaj smaknuti znanstvenik nije smaknut ili spaljen zbog svojih znanstvenih otkrića, nego radi svog bavljenja teologijom, na koje nije imao pravo. Uz to obvezno dodaju da su njihova otkrića ionako pobijena i danas ne vrijede, ili ih ocrnjuju na sve moguće načine naglašavajući da su bili bahati, oholi i provocirali. Kao da se od znanstvenika očekuje otkriće dogme koja će trajati za sva vremena. Očito je konflikt okamenjenog načina razmišljanja teologa, utemeljen na "Svetim knjigama", nespojiv s fluidnim, i stalno propitkujućim znanstvenim duhom.
Pa čak i da su sa crkvenog tornja galamili da je Trojstvo besmislica, a Isus mit, zar to opravdava njihovo mučenje i surovu egzekuciju? Njihov cilj je bio u utjerivanju straha u kosti svakome tko bi se drznuo dirnuti u temelje njihove dogme. U tome su i uspjeli neko vrijeme. Znanstveni napredak su privremeno zaustavili na svim poljima točno toliko dugo koliko je trajala njihova moć.

Tipično crkveno ponašanje prema otkrićima znanosti na primjeru gromobrana
Crkve su oduvijek držale da je Satana, "Princ sila zraka", kontrolirao munje i gromove (iako je Bog taj koji u Bibliji upravlja vremenom; vidi: Meteorologija). Ali 1752., Franklinov eksperiment tijekom grmljavine dokazao je električnu prirodu groma.
Gromobrani su se počeli ugrađivati u zgrade, kao logična posljedica razvitka znanosti. Nažalost, postaviti "heretičnu šipku" značilo je priznati da su stoljetne teološke rasprave bile prazno naklapanje.
Crkve su ih odbile postavljati.17 god. nakon Benjamin Franklinova eksperimenta, munja je udarila u nezaštićenu crkvu San Nazaro. To je zapalilo 100.000 kg baruta koji je čuvan u podrumu te crkve za potrebe Republike Venecije. Eksplozija je zbrisala 1/6 grada Breše i ubila 3.000 ljudi. Ubrzo su se gromobrani počeli pojavljivati po crkvenim tornjevima diljem Italije, a teolozi šutke prelaziti preko svoje dotadašnje sramote.

Papina zabrana Galilejevog "Dijaloga" (1616), gdje je izjavio da živimo na kugli koja se kreće u svemiru, nije bila ukinuta do 1822., čak punih 300 godina nakon što su Mageljanovi brodovi uspješno oplovili svijet (1519), i kada se već cijeli svijet grohotom smijao takvoj nazadnosti. Crkveni dogmati dugo su odolijevali naletu novih spoznaja, ali istina se više nije mogla niti spaliti, niti sakriti: godine 1757., više od dva stoljeća poslije smrti Nikole Kopernika, Sveta Stolica konačno priznaje da je Sunce središte planetarnog sustava, te je odobrila Kopernikova djela i nevoljko dopustila da se "Zemlja ipak kreće".

S pojavom Charles Darwina i njegovog strogo znanstveno dokazanog otkrića mijenjanja živih bića tijekom vremena (teorija* evolucije koja ukida potrebu Stvoritelja živih bića kako ih danas vidimo), digla se još veća huka i vika, ali teološko mišljenje je zadobilo udarac od kojeg se više nije oporavilo. Otada se iz Crkve čuju nešto pomirljiviji tonovi i objašnjenja, traži se "izmirenje sa znanošću", uvjerava da "sukoba nikada nije niti bilo", kako postoji "harmonija između Biblije i znanosti", kaže da "religija ima svoju 'domenu', a znanost svoju", priklanja se simboličnim značenjima i tumačenjima tamo gdje mora, ne bi li se spasilo od prastarih dogmi ono što se još spasiti može. Iako činjenica evolucije nije u potpunosti "ukinula Boga", ipak je snažno reducirala "Njegove aktivnosti". Papa je pokušao "priznati evoluciju" ali to je samo trik za zadržavanje obrazovanijih vjernika. On u džepu drži figu, a teolozi trkeljaju o nekakvoj svojoj "mikroevoluciji", a poriču "makroevoluciju" itd. Crkva nikada neće priznati tu teoriju jer joj potkapa same temelje. Čudan je to i okrutan Bog, ako su mu npr. potrebni milijuni godina evolucije da načini čovjeka. I to ne na bilo kakav način, nego na način da se neprilagođene jedinke doslovno istrijebe, bivaju pojedene ili satrte nepogodama, prije nego što uspiju prenijeti svoj gen na potomstvo. Samo preživjeli pripadnici neke "vrste" sudjeluju u evoluciji. Nesposobni bivaju anihilirani u mladosti. Počevši od zametaka, beba pa djece i mladih. Kakav je to Bog koji strahovito sporo koristi mehanizam istrebljenja, da bi evolucija išla dalje? Ujedno nemamo ama baš nikakav dokaz utjecaja Boga na mehanizme evolucije. Odvija se sasvim dobro i bez Njega.

Richard Dawkins o potrebi angažiranja znanstvenika protiv religijskog zaluđivanja
Doba prosvjetiteljstva je danas ugroženo. Isto tako i racionalno mišljenje. Isto tako i istina. Ugrožena je i znanost, kako to vidimo posebice u američkim školama. Ja sam jedan od onih znanstvenika koji osjećaju da više nije dovoljno pustiti stvari da idu svojim tokom i baviti se isključivo sa znanošću. Moramo posvetiti značajni dio svog vremena i resursa kako bismo je obranili od promišljenih nasrtaja organizirane neukosti. Čak se moramo i osobno, javno suprotstavljati tim napadima, poradi zdravog razuma i trezvenosti uma. Naravno, postoje već odlične organizacije za prikupljanje sredstava i korištenja istih u službi racionalnih vrijednosti, znanosti i prosvjećivanja…Ali novac koji takve organizacije mogu prikupiti je sićušan u usporedbi s golemim financijskim sredstvima kojima raspolažu religijske organizacije (npr. Templeton Foundation), a da niti ne spominjemo zlatne riznice oslobođene poreznih davanja raznoraznih crkava.
Dawkins iz knjige 'God Delusion' ("Zaluđenost Bogom"; 'Der Gotteswahn'; hrv. prijevod naslova: "Iluzija o Bogu"):
"Metaforički ili panteistički Bog fizičara je silne svjetlosne godine udaljen od intervencionističkog, čudo-izvodećeg, misao-čitajućeg, grijeho-kažnjavajućeg, na molitve-odgovarajućeg Boga Biblije, svećenstva, mula i rabina, i uobičajenog govora. Namjerno unositi konfuziju i brkati to dvoje jest, po mom mišljenju, djelo veleizdaje."


- 11:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se