Ja sam ustvari jedno čudovište koje se troši u tome da se ne izda previše, ono suši košulju fenom prije nego će izaći vani, i kasni, a onda kaže kako su ga zvali starci i zadržali na telefonu, što nije istina jer ti razgovori rijetko traju mnogo duže od uvjeravanja da nema ničeg novog. I nema. Ja tražim ono novo na vidiku samo kad me pitaju, baš na vidiku, kao što je danas primijetila Baquo. Pitale su me jel ima šta novo, a ja sam zbunjen počeo osvrtati se oko sebe i htio sam, da ne budem krntija sva nešto u starom, reći kako sam pogledao Indianu Jonesa 4.

Baquo je za sebe otkrila da nema Boga kad je imala četrnaest godina. Bila je u Francuskoj na jednom od onih okupljanja mladih. Kaže da je sjedila na ljuljački i ljuljala se i došlo joj je da Boga nema. Poslije je to ispričala svećeniku. Netko joj je u priču dobacio nešto o njenom ljuljanju. Ljuljanje ljuljalo se ljuljalački: ima...nema...ima...nema...ima...nema...i tu je zakočilo uz značajan 'klik'.

Ova ljuljačka danas se čuva u tehničkom muzeju kao eksponat u stalnom postavu. Boravak u sobi ljuljačke zbog sigurnosti posjetitelja ograničen je na 12 minuta. Fenomen nikad nije objašnjen, no kažu da ju gravitacija polako svladava, pa se po sadašnjim proračunima može očekivati da će se oko 2021. klatno vratiti u nultu poziciju. Moja je pretpostavka da se radilo o vrlo jakom usmjerenom elektromagnetu testiranom za vojne potrebe. Magneti su skroz opaka stvar. I nuklearni reaktori isto. Pogotovo oni u blizini kad se pokvare.