Historijske ličnosti. Evo naprimjer Ljudevit Gaj iliti Dejvid Gej i zašto mi se tip odmah svidio čak i ako ništa nisam znao o njemu. Siguran sam da smo prvi u zgradi imali VHS, jer je otac u to vrijeme mislio raditi videoinstalacije pa je kupio nešto profesionalne opreme, ali i nekoliko jeftinih rabljenih televizora što smo ih devedesetih, kad se nije imalo para i kada je sva rodbina pod nesretnim okolnostima bila nekako sretno skupa, prodavali natrag uglavnom za rižu, krumpir i mesne nareske. No, vratimo se na osamdesete i Video B i još jednu videoteku u Jeretovoj čijeg imena nema šanse da se sada sjetim sjećam se samo da nije imala katalog nego markerom ispisane tapete s brojevima od jedan do 120 kada im je posao polako već propadao. Htio sam sve pogledati, birao sam po naslovima, nisam zapravo ni po naslovima birao, jednom sam uzeo '8' i 'Putnika' misleći da se radi o dva filma. Htio sam, dakle, sve pogledati, gledao sam mnogo, a noću sam prepričavao odgledano. I neodgledano. Sve mi je to bilo jednako stvarno, volio sam slušati druge, pogotovo malo starije od mene s njihovim pričama o stvarima za koje nikako nisam mogao znati jesu li stvarno postojale ili nisu. Ja sam tada izmišljao filmove.

Megablockbuster „Đavolovo oko“, primjerice, imao je pet nastavaka, sumnjiv sam postao tek kad sam posljednja dva nestrpljivo izimprovizirao u istoj večeri, samo dan nakon što sam sve uvjeravao da se radi o trilogiji. Školu nikad nisam mrzio, ali od prvog do četvrtog osnovne ona je mrzila mene i moje izmišljotine i moju grafitnu olovku, moja grafitna olovka mrzila je Ilirce jer su mahom imali brkove, bivajući tako dijelom imuni na intervencije. Ljudevit Gaj svidio mi se zbog specifičnog prijeloma teksta iz udžbenika, u kojem su se lako dala previdjeti prva dva slova imena. DEVIT GAJ. Zvučalo mi je kao englesko ime, čitao sam Dejvid Gej, koji lik, kako filmski, kako dobro, kako zanimljiv ima bit da je bio. Ne sjećam se jesam li kasnije dobio kakav napad homofobije glede i svezi toga ili nisam. Uglavnom, Ljudevite, činilo mi se važnim da ti ovo ispričam prije nego priznam da me tvoja odvratna bista što je nikla pred Algoritmom tjera na povraćanje. Nadam se da će ju netko slučajno prevrnut, ko što su onu večer policajci Radića u Petrinjskoj opizdili vozeći se kao guske u magli.