Nocas bi mogao napisati

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Nocni vjetar kruži nebom i pjeva.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U nocima kao ova bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci.

Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.

Slušati noc beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u nocima poput ove držao u narucju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.


Pablo Neruda




Bijela orhideja - crna tinta.....

petak, 07.12.2007.

Prelistavala sam neke moje stare pjesmarice pa naidjoh i na ovu pjesmu...eh kako sam ja njega nekad voljela sretan


Bila je zima....
Bilo je proljece....
Svasta je bilo...pa proslo...
Samo ti nisi prosao nikada...
Toliko nikotina je proslo venama mojim
i nestalo...
Toliko alkohola je proteklo njima
i nestalo....
Samo ti si jednom prosao kroz njih
i ostao...
A sjetis li me se ikada???
Sjetis li se one male plave,
one sto je uvijek tako smrznuta bila,
sto je vjecito zvakala zvake i drzala ruke u dzepovima....
Vidjela sam te jucer...
Ruke u dzepovima...noga savijena u koljenu,
naslonjen na zid...
Nedostajem li ti??
Nedostajem li ti da ovijem svoje ruke oko tvoga vrata,
da se naslonim na tebe,
da stavis moje ruke u svoje dzepove,
da ih ugrijes....
Meni nedostaje jako...
I prodjoh pored tebe...
Sigurna sam da si uhvatio moj pogled
koji sam ti uputila krajem oka,
uvijek si ga hvatao...i jucer si...znam..
I ne pozdravih te...
A cula sam za sobom kresanje tvog upaljaca,
cigarete palis samo kad si nervozan...
Jesi li se unervozio vidjevsi mene?
Jesi li se unervozio sto te nisam pozdravila...
Oprosti mi....
Jako te volim...toliko da bi prezivjela
da si pljunuo pred mene,
toliko da bi mogla satima stajati i krisom te gledati,
al pozdrav, pogled oci u oci prezivjela ne bih....
Mozda me jednog dana i shvatis,
mozda uspijes razumjeti moj nagli odlazak,
moje povlacenje bez puno rijeci..
Mozda shvatis da nisam ja bila dio tvoga svijeta,
ja sam samo jedna mala plava,
koja je uvijek smrznuta,
koja uvijek zvace zvaku i drzi ruke u dzepovima....
A ti si ti...
I lijepo je bilo nauciti te klosarskom ponasanju,
uzivala sam uciti te kako je biti dijete ulice,
kako je oblokati se pa pjevati ulicom,
kako je zaglaviti u disku pa ulaziti kuci kroz prozor...
Lijepo je sve to, al to nije tvoj svijet...to je moj svijet...
Tvoj je tako uzvisen, u tvom svijetu djeca uzivaju,
djevojke sviraju klavire, uce Francuski....
Nisam ja za to....ja ucim satro i sviram u granu vrbe....
Ja sam samo jedna mala plava,
vjecito smrznuta, sa zvakom u ustima, rukama u dzepovima,
ona koja ce te jos dugo krisom voljeti .....

- 11:28 - Ostavite trag u pijesku (21) - Prenesi tragove na papir - #

utorak, 27.11.2007.

Ovaj tjedan jos nista...

Nesto nemam ispiracije ovaj tjedan...pojma nemam koji mi je....zijev
Kuci sve ok...djeca zdrava...zivahna...muz dobar, slusa sretan....al ja u klincu...nekom svom filmu...
Sta znam...nesto u zadnje vrijeme naletih na neke zle ljude na netu, koji samo gledaju kako da podkopaju onog drugog, ko da se hrane time laze
Sta vi mislite jel to neki psihicki poremecaj, dal oni na taj nacin lijece neke svoje komplekse iz reale????bang
Nemam pojma, da vam kazem, nesto i ne zelim Bog zna koliko da se smaram s njima i tumacenjem njihove psihe...i onako mi je sinoc krenuo kamen iz bubrega, pa sad mokrim cicuci i vristeci....valjda su mi i tome doprinijeli zadnjih dana.....glupa sam ja, a ne oni...jer si to dozvolim.
Sta znam...nekako sam uvijek u zivotu bila neki jebeni borac protiv vjetrenjaca i puno puta dobrano shebala zivce i sebe radi toga...
Al mrzim nepravdu....nepravdu ne mogu podnijeti pa to ti je...mogu prozvakati i da me netko pljune u facu, al kad mi nanese nepravdu to mi je onda najgore....
I bas to dozivjeh....napad na mene bez argumenata....bez ikakvih obznanjenih razloga....i laz...uh kako me to nervira i boli.....stravabang
Ko im je kriv....odustala sam i vise uopce ne zelim da se sjetim njih, a kamoli da razmisljam o njima...taman posla lud
Da su oni meni zivi i zdravi jos sto godina....a ljudi ce kad tad vidjeti tko laze, gazi i mulja....ko je govnovalj yes

- 11:04 - Ostavite trag u pijesku (14) - Prenesi tragove na papir - #

petak, 23.11.2007.

Danas cemo malo poetski orijentirati se...doslo mi...jedna pjesmica davno napisana za "njega"....koji je bio...tada...al sad vise nije belj





Tuguj.....


Tuguj...kad hladne kise natope grad,
...........kad hladan vjetar pocne mrsiti kosu
...........i zamrzne se dah u samoci.
Tuguj...kad ugledas moje oci ledeno plave
...........i moj lik kao paucinu
...........proziran i srusen!
Tuguj...i ne okreci glavu,
...........ako si jos uvijek ubjedjen da si u pravu
...........budi i tada ponosan kao nekad!
Tuguj...jer ce te boljeti i pratiti moja slika
...........jer ce te boljeti svaka koja bude
...........imala nesto sto sam imala i ja.
Tuguj...ali ne zovi!
...........Moje ime je ugaslo,
...........izblijedile su ga suze, poderala istina!
Tuguj...kao sto sam i ja
...........u dugim nocima, na granici zime i proljeca,
...........pisi stihove!
Tuguj...jer sve se vraca
...........poput sjene prati nas do kraja i ubija
...........i zato ces uvijek kad pogledas moju sliku
...........vidjeti proslost, osjetiti gorcinu!
Tuguj...jer nisam tek lik,
...........ni samo ime koje se zaboravlja.
...........Ja sam ziva kao kazna
...........koja ce te uvijek podsjecati!
Tuguj...nek ti se zmagle oci
...........nek zadrhte usne
...........i slomi te samoce zvuk!
Tuguj...dugo u noci
...........i ne pij, jer vino me izbrisati nece.....

Ljubavi moja....Tuguj.....

- 09:21 - Ostavite trag u pijesku (20) - Prenesi tragove na papir - #

četvrtak, 22.11.2007.

Becka skola...

Jeste li culi ikada za izraz "Becka skola"....ja milijun puta yes
I to uvijek u nekom uzvisenom kontekstu...kao ono: "Jaooooo kako je kulturnaa...ma to ti je Becka skola!"
Jeste...kako da nije rolleyes
E sad cu ja vama objasniti razliku izmedju Becke i Balkanske skole....slusajte ovamofino
Gledam jucer na tv...dogodilo se u Becu...roditelje prijavili susjedi zavodu za brigu o djecí (valjda sam dobro prevela naziv) jer dva psa svaki dan nose stubistem gore na peti kat, a djevojcicu od dvije i pol godine teraju da ide sama...i jos vicu na nju...
Dakle to je prvi primjer Becke skole,bas na Beclijama....pse treba nositi, a djecu tko shisha...
Kad pas samo mahne repom da bi izasao napolje, bilo to 12 sati u noci, 3 sata ujutro il 22 sata navece, odmah se obuvaju cipele i izlazi se napolje...Boze moj, sta je tu cudno tako se mora...
E al ako dijete zaplace u 22 sata navece, kolutaju ocima u stilu "Sta koji klinac ne spavas jos?" ili ako mu se omakne oko 3 ujutro da zaplace...to je vec tragedija, onda moze svasta da dozivi.
I to vam je dio Becke skole.....za psa sve...on je tako bespomocan, jadan, a dijete moze i samo (pogotovo ako ima 2 mjeseca, bokca ti pa vec moze i do kuhinje otici i samo si umutiti mlijeko)....da..da!
I sad ce netko misliti: "Vidi ove...mrzi pse" ...uopce nije istina, jako volim pse, cak i sama sam imala dva....oni su najvjerniji covjekovi prijatelji, al ova Becka skola mi se ne svidja i to ti je.
E onda da predjemo za stol....mame nas uce da se za stolom sjedi lijepo, uspravno, mirno, ruke su u krilu, ne srce se, ne cmokce se....to po balkanski.
E a Becka skola je malo drugacija....i oni sjede mirno, lijepo za stolom, ne srcu, ne cmokcu...al prde...prde koliko mogu i kad mogu...i to je ok...sasvim je ok jesti dok ti smrad susjedovog prdeza hara nosnicama....to je Becka skola.
Ok je recimo kad ti prijatelji dolaze na obrok, u kuhinji da im serviras jelo na tanjure i to se zna...100g mesa po osobi, malo zelenisa i svi siti i zadovoljni...po Beckoj skoli.
Balkanska skola kaze, kad ti dolaze prijatelji na jelo ispeci prase, jagnje, jare...napravi bar 10 kg krompira kao prilog, salate se i ne broje, to je ionako samo zelenis, to se vuce u vrecama....
I onda tom jednom koji je balkanske skole dodje u goste jedan koji je Becke skole i toliko se najede, minimum pola praseta je njegovo, napije, da ili zavrsi na ispumpavanju ili naredna tri dana povraca....ima osjecaj da nije prdnuo koji put dok je jeo, eksplodirao bi (a sjetite se, kod njega mu je bilo dosta 100 g mesa yes)
Dalje...becka skola vam nalaze da ne gasite chikove nogom po ulici...to je tako fuj, tako balkanski, jadno...seljacki....al ako se napijete, legnete na ulicu i ispovracate se bas sebi u krilo, to je sasvim ok....to je Becka skola i naravno da je ok.
Djeca Beclija, skolovana Beckom skolom ne igraju smrtonosne igrice ko nasi balkanci, oni cak i nemaju kuci playstatione, Nintende i stale idijotarije sta imaju djeca balkanske skole....al zato oni po ulici maltretiraju nasu djecu, nazivaju ih kojekakvim pogrdnim imenima, hoce da im utuve u glave da to sto su stranci je najveca ljaga koju uopce mogu na sebi imati.
Imala bi jos milijon primjera da navedem, al bojim se da ne pukne server od preopterecenja, a i kratka sam s vremenom nesto smijeh
Uglavnom mislim se ja....nije ni Becka skola sto je nekad bila....il su im ucenici jako popustili (popushili) u ucenju ???? wink

- 10:57 - Ostavite trag u pijesku (11) - Prenesi tragove na papir - #

ponedjeljak, 19.11.2007.

Radujem se suncu i ja....

Osvanuo je jos jedan novi dan (ponedjeljkom ni trava ne raste cini mi se)
Nakon obicnog jutarnjeg rituala, odvela sam moje dijete u vrtic....tamo bijes.
Zakasnili smo na dorucak....zasto?? Uopce ne vidim razlog, samo znam da kad smo prolazili pored prozora, vidjevsi nas, teta izjavljuje..."Ajmo djeco sve pokupiti od dorucka".
Dolazim na vrata, kazem kako moj sin nista nije doruckovao, ona mi govori kako imaju danas teatar u vrticu u 9 (a vrijeme radnje je pet do devet) i da nema sad vremena kad da mu da dorucak, nego kad se teatar zavrsi ako jos bude nesto dat ce mu.
Trebam li vam naglasiti da je ovaj smiles moj autoportret????
Brzo se osvrcem oko sebe i trazim obavijest na oglasnoj ploci da je danas teatar....aha...evo ga....tu je...pocinje sa:"Danas je u nasem vrticu....." cek malo, znaci ja sam trebala doci jutros u sedam u vrtic, procitati obavijest na oglasnoj ploci pa pozuriti s mojim sinkom u vrtic da ne propusti dorucak koji svaki dan jede u devet ...hmmm...veoma interesantno....vrlo...cak zapanjujuce.
Dakle jutros nema dorucka....ljubim sina, ostavljam ga gladnog u vrticu i odlazim kuci...bijesna...toliko da me neki starac koji me sreo usput obilazi u sirokom luku...a ne bi mu nista, ozbiljno....jadnicak nije bio siguran.
Sreca u cijeloj nesreci je da moj sin ioanko ne voli jesti...uopce, taj ne jede ni slatkise...gotovo nikada.
Mi kad idemo kod doktora, doktor ko doktor, uci majke da ne daju slatkise svojoj djeci, a on kao nagradu uvijek ima neki slatkis skriven u ladici, rukavu, dzepu...pa onako ushicen pruzi mom sinu...a moj sin lijepo pogleda i kaze:"Bjaaaak"
I sad ce netko pomisliti da sam ga ja tome ucila...a nisam, zaista nisam.
Nikad nisam sklonila zdjelicu sa bonbonima ispred njega, nikad nisam sakrila cokoladu da ne jede prije rucka, smoki i ostale slatke i slane zanimacije.
No, on je jednostavno takav...njemu je jelo gubljenje vremena....nema on kada jesti, jer dok jede autice bole gume od cekanja, bageru se moze pokvariti neka osovina od nekoristenja, lopta moze ispustiti od stajanja...dakle zakljucak; nema se kad!
I tako tjesim se ja time svime i koracam prema kuci....znam da on ionako ne bi pojeo cijeli dorucak, al bio bi red da su mu ga dale.
Da jednom zagrize, pa da idu gledati teatar....ioanko ja placam svaki mjesec 300 i kusur eura, za po jedan griz na svakom obroku...
A jedan njegov griz bi trajao svega par sekundi...al cini se meni one imaju neki princip, inat, kapric....
No mili moji, nasli su se s rogatim bosti...a da nisu ni svjesne toga!
Iduci tako kuci, mislim se ja...hm...imam ja neku cedulju tamo kuci na ploci za obavijesti u stanu, na kojoj su termini dogadjaja u vrticu...mozda sam ja kriva, nisam ju gledala vec poduze....mozda sam jednostavno previdjela.
Polako pocnem ja pretakati bijes u stid...pocinjem svaljivati krivnju na mene...zurim....gotovo trcim....naravno nepazeci tofnem u govnom cipelom....psujem...govno, psa, gazdu mu, vrtic, tete, obavijesti, teatar, mene kad ne pazim...
Brisuci cipelu u blatu...mislim mozete si misliti na sta je to licilo i dalje zurim kuci.
Sada vec mahnito otkljucavam vrata...izuvam se napolju i prvo odlazim do ploce sa obavijestima....nema...uopce nema danasnjeg termina upisanog u nju.
Dakle, drage tete, cut cete me!!!!!!
"E pa i mi konja za trku imamo"...izgovaram uz onak kiseli osmijeh i presavijam papir sa terminima u dzep jakne....mislim se..dal da se vratim odmah u vrtic il da sacekam malo????
Odlucila sam ipak da cu malo sacekati, da prodje teatar, ne zelim djeci kvariti veselje...al kad odem, ima da me cuju....i za propusteni dorucak...i za 300 i kusur eura svaki mjesec....i za moj stid koji sam osjecala putem kuci....i za ono govno u koje sam stala...ma sve ima da im saspem...a sinu cu kupiti kiflu, veliku, najvecu....iz protesta njima...iako znam da ce on zagristi jedan griz i dosta mu.
Vani oblacno...bas neko turobno vrijeme...al tko mari....radujem se suncu i ja







- 09:11 - Ostavite trag u pijesku (14) - Prenesi tragove na papir - #

petak, 16.11.2007.

Andjeli lete u nebo...


Andjele moj

Pisem rijeci ove, teske, preteske
teze od svake tuge koja postoji,
koja je ikad osjecena u srcu.

Pitam se andjele moj,
nedostaje li ti tvoja mama, tvoj tata, seka, brat...
Nedostajem li ti kao ti meni?

Palim svijecu...svaki dan ju palim
i palit cu ju dok sam ziva,
kad sagorim ja sagorjet ce i ona.

I pitam se, jecajuci, kako bi izgledala danas,
da li bi imala dugu kosicu,
da li bi imala loknice,
da li bi bila ovako zivahna kao tvoj brat
ili bi bila mirna poput tvoje seke?

Andjele moj, toliko pitanja
a odgovor mama naci ne moze.
I kida se srce moje u hiljadu komada svaki put...
I nije istina da vrijeme lijeci sve rane
Ne...to je laz!

Ranu koja ostade u srcu nakon tebe,
Prazninu u stomaku i dusi
niko nikada izlijeciti ne moze.

I opet placem...a obecala sam ti toliko puta da necu,
obecala sam sebi,
obecala sam drugima....
obecala sam da cu biti jaka...
al ne mogu, andjele....to je jace od mene.

Nemoc, toliko pitanja koja lete u bespovrat,
toliko tuge...nema to kuda iz mene...
Sve to ostaje tu, u meni i znas andjele
moram ti priznati...ni ne zelim da mi to netko uzme.

Na taj nacin sam blize tebi,
blize tvojoj boli dok si bila s nama,
zelim da ju dijelim s tobom,
zelim da me boli...

I otici cu i danas na groblje
i portir ce me opet lijepo pozdraviti i reci:"Opet vi"....
Jeste...opet ja...sa jedom bijelom ruzom i veselim macuhicama,
sa svijecom i pognutom glavom,
opet ja....
I bit cu opet ja, sve dok se jednom zauvijek ne preselim
k tebi...andjele moj!

Mnogo te voli tvoja mama........


Posveceno mojoj kcerki Matei, koja je zivjela s nama sest mjeseci i pet dana, a na danasnji dan, prije tri godine zauvijek otisla Andjelima......

- 10:40 - Ostavite trag u pijesku (15) - Prenesi tragove na papir - #

četvrtak, 15.11.2007.

Vrijeme za ustanak....

6:20....vrijeme za ustanak...a sta vi skuzili da je vrijeme za neki (nedajboze) Ustanak...ono konjima, kopljima, sabljama...ma jok....ustajanje je tema....i to ne obicno ustajanje, vec RANO ustajanje.
Joj sto ja mrzim to rano ustajanje....uh...ima li tko da ga uopce voli pitam se???
Toliko je to meni dosadno, a ponavlja se svaki dan, uf trakavica je mal pojam.
Sat mi vise ne zvoni....bojkotirala sam ga, ne koristim ga uopce, koristim mobilni.
Cisto iz utjehe, naredila sam si neku meni dragu melodiju, mislila sam da ce mi tako biti lakse ustati.
Al sutra malo, ucinila sam si da sam pocela mrziti tu meni dragu melodiju, cak i na tv kad svira ja prebacim kanal, toliko me uzdrma.
Pa kako i da me ne uzdrma...zamislite situaciju od neko jutro...spavam, bebecim snom, sanjam (ne tako bebeci san) dolazi jedan frajer...al ono..frajer sav sljesti od ulja na tijelu, prilazi....kaze jesi ti "ta i ta"...ja da zaustim "jesam, kako da nisam" zvoni mobilni bang
E to jutro nisam pruzila ruku prema njemu, ugasila ga, podvukla pod jastuk i odkunjala jos 10-ak minuta, vec sam ga zavalila od pod...e tako...kad si mogao to da mi uradis, eto ti sad!!!!!
Tek nakon dvije do tri minute mog protestnog bijesa i pokusaja da ponovno usnim i nadjem negdje onog frajera, upalila mi se lampica da sam mozda polupala mobilni.
Slijedi scena...polako micem jorgan s glave, otvaram samo jedno oko (valjda mislim ako vidim dijelove mobilnog po sobi da ce shok biti polovican, jer ga necu vidjeti s oba oka (?)), polako virim...virim...ne vidim nista...podizem polako glavu...aha...tu li si...mobilni lezi, ne krvari...ne vidim mu nikakve unutarnje organe...dobro je...mogu otvoriti i drugo oko...uh...olaksanje!
I ustajem...odlazim ravno u kuhinju sve s onim teskim krmeljima na ocima, pored ogledala u predsoblju obavezno zazmirim, ne daj Boze da ugledam svoj cupavi odraz u njemu, toliko stresa ovako rano ujutro mi nije potrebno!
U mraku uz jos poluhrkanje, pipam po elementu, trazim dzezvu....palim ringlu, podvirujem se jer tako rano ujutro nema sanse da na pamet znam koja je koja...da bi provjerila jesam li pravu upalila, nasipam vodu i misija pristavljanja kave zavrsena.....olaksanje!
Sad kupatilo....uh sto mrzim umivanje hladnom vodom...sva se stresam, cvilim i nekako dodje mi ko mala djeca da kmeljim sto se moram umiti.
Pokusala sam zeznuti hladnu vodu, pa se umiti mlakom, cak i vrucom...al tim postupkom zeznem samo samu sebe...spava mi se do podne, ako ne i do navece.
Kad zavrsim jutarnju higijenu, pocesljam bujne kose...e onda se pitam sto sam morala baciti onaj mobilni na pod...pa nije on kriv...ja sam ga tako uvecer programirala.
Sto je najgore, imala sam neki krs od mobilnog koji kad-kada uopce nije zvonio ujutro..e kako sam tek onda bivala ljuta...cinilo mi se da bi tek onda bila u stanju razbiti ga, jer sam se probudila il prekasno ili knap pa sad moram juriti i udarati u stvari po stanu, a o kavi nema ni pomisli.
Pa se onda pitam znam li ja uopce sta hocu???
Ako mi zvoni ne valja mi, ako ne zvoni opet mi ne valja...odmahujem rukom...rano je za takve "dubokoumne" misli....to je valjda kao ono ako pada kisa vi bi da sija sunce, ako sija sunce prevruce vam je, ako pushe vjetar pokvarit ce vam firzuru...i tako redom.
Zakuhavam moju kavu...naravno odmah ju sipam u salicu (na zalost ne vise onu moju omiljenu, sto sam drpila na jednom standu, polupala sam ju) neku sa slikom Mozarta..."Jutro Mozarte..kako si mi jutros" ....on suti..ne odgovara...sazaljivo ga pogledam i zakljucim da je i on ko i ja, ne voli pricati ujutro, a mozda mu je i prevruce od vruce kave, pa sipnem malo mlijeka u nju, da rashladim Mozarta.
I mislim se sad, ovako pri cistoj svijesti i zdravoj pameti, da bi mi mnogo lakse bilo kad bi uvece legla ranije...mozda bi me onda mobilni i veselio (nepojmljivo rolleyes)
Al znam da ce uvece opet biti neki film/emisija/serija/komp/prica/bilosta samo da ostanem duze budna i da ujutro bijesnim na mobilni.
Ovih veceri sam pokusala...legla sam svako vece u devet sati....pola deset najkasnije....uzela knjigu "Vrag nosi Pradu" i procitala koju stranu...do pola jedan - jedan nocu lud
Opet dugo...e al ujutro sam mogla pored mobilnog, pjesme na njemu, psovati i Mirandu Presley, Andreu, Emilly i ostale likove iz knjige...koji repertoar pravo se opustim dok ih sve uz pozdrave i lijepe im zelje nabrojim, onako mamena i sanena.
I opet se pitam znam li ja sta hocu???
Ocito ne znam, al koga briga....nek ide zivot, ujutro cu ioanko opet morati rano ustati, divljala ja ili ne....htjelo mi se to ili ne....bjesnila ja ili ne, ostala ja veceras dugo ili ne.....al znate sta je najbolje u svemu tome....nisam sama i mnogi od vas ce moratiparty

- 13:12 - Ostavite trag u pijesku (1) - Prenesi tragove na papir - #

srijeda, 14.11.2007.

Neki teski ljudi...

Sjedim tako jutros i nesto kao kontam....i kontam i nikako ne mogu skontati...
Sta to tera ljude da budu "teski"????
Ne mislim na ono kilazom teske ljude, tu se zna sta ih je nateralo da budu teski, vec na one koji svaku rijec odvazu jedno 20-ak puta prije nego ju jedva prevale preko usana, one sto onako zamisljeno, uopce ne gledajuci vas u oci izjavljuju kako bi trebali malo vise razmisljati drugi put prije nego nesto kazete..
Nema s njima sale, ma kakvi covjece, eventualno ako cete se nasaliti na svoj racun, onda ce se grohotom nasmijati..a jos ako u toj sali na svoj racun uzdignete njih iznad sebe, efekat ce biti pun.
E al ako slucajno pokusate samo jednu sitnicu njihove savrsenosti pretvoriti u salu, zaboravit ce vas, kao komp sto zaboravi sve podatke nakon formatiranja....isto bas!
Takvi ljudi su uvijek u nekom domenu koji se skupo placa i nekako nikad nemate dovoljno novaca da ga platite, ma koliko posjedovali...
I nikad vi necete biti u rangu s njima, jer glavni hobi im je "biti iznad"....te baciti "prijatelja" na pod...
A kako ce vas samo slatko izljubiti kad im se pojavite na ocima...ljubit ce vas i grliti kao da su vas toliko pozeljeli da eto sad niste slucajno naisli oni bi izdali potjernicu za vama i dali nagradu od minimum milijon eura...
I tepat ce vam...aha...to sigurno...mico - cico - sreco - srce - mishko....tepat ce vam, pa vas utepat...po obicaju!
A tek pohvale....e tu nemojte ni pokusati da se trpate kao vi sad nesto tu znate il imate...ne, ni slucajno...oni ce uvijek imati nesto prvi, nesto sto je najljepse, najbolje i sve naj..naj..naj!
Njihovi prijatelji su svi najprofesori, najkrojaci, najfrizeri, najplivaci, najprijatelji...toliko su naj da iako ih ne poznajete pocnete ih mrziti, zgade vam se.
Pa se poslije pitate gadite li se i vi njima....jer iako su u razgovoru s vama svi oni osim vas samih bili naj, vjerovatno u razgovoru s nekim od njih ste i vi naj i svi su naj osim njega (?).
Pa mi onda dodje da brzo ukucam u ovaj cudesni google njihovo ime i prezime, da nazovem informacije i pitam za njihov broj telefona i adresu, da odem do njih, da ih kontaktiram i da im kazem da ja nisam naj!
I tako....uglavnom vidim u kupatilu koristimo isti parfem, al njen je naj....njen je super naj...ona ga je kupila u istoj parfumeriji u kojoj sam i ja kupila moj, al tad u tom momentu njenom pojavom je ta parfumerija bila naj...
I znate sta je najapsurdnije u svemu tome???
Sto zele da i vi postanete najfaca....aha...da...i sve ce dati od sebe da vas ubijede da to sto radite nije ok, vec bi trebali to da radite ovako, na njihov nacin, jer samo tako mozete postati naj...
A ja ne zelim naj.....uopce ne zelim imati najprijatelje...ne zelim poznavati najljude....moji prijatelji su obicni smrtnici, koji ce slucajno pljunuti dok pricaju, prdnuti dok kaslju, srknuti dok jedu juhu, al koji ce kad me bilo sta tisti u pola noci i dana ostaviti sve i doletiti kod mene, nazvati me telefonom i pricati satima ne razmisljajuci kako ce poslije platiti taj racun, jer ioanko nemaju ni prebijene pare.....koji ce mi poslati sms ako im se ne javim dva dana da vide jel sve ok....isto tako cu i ja njima uzvratiti to sve!!!!
I necemo se poljubiti svaki put kad se vidimo, necemo se ni zagrliti mozda svaki puta kad se sretnemo....al nasa srca ce se osjetiti na onoj valnoj duzini na kojoj to treba da se desi.
Al uzalud je najfacama uopce pokusati objasniti nesto od ovoga...njima je to fuj...pa eto drage najface budite vi meni naj...meni je to vase naj fuj...a ovo moje fuj mi je naj.....pa makar ispala i namcor yes

- 10:19 - Ostavite trag u pijesku (4) - Prenesi tragove na papir - #

utorak, 13.11.2007.

Podlegli smo...

Ranama...ma jok...necem sasvim drugacijem!
"Joooj pa vi jos nemate plazmu??"..ili..."Mi kupili plazmu"...sa onim osmjehom koji govori - ko vam kriv seljaci - ....koliko puta sam cula tu recenicu u zadnjih par mjeseci....cek da pokusam izbrojati....pet...deset...trideset..odustajem ipak necu brojati!
Doslo je vrijeme mili moji da ako nemate plazmu niste in....kad mi dodje netko u kucu i vidi da nemam plazmu toliko sazaljivo me pogleda da imam osjecaj da bi me nakon obavezne objave i detaljima njihove plazme, zagrlio i poljubio u celo....onako kao eto...jadni vi...
Nekoliko puta sam cak provalila da pokusavaju ispipati teren pa nas okolo okolo upitati kako mi stojimo financijski, treba li nam neka pomoc mozda, da nam posude...jer znate mi smo sirotinja nemam plazmu....
Pa sta ako nemamo plazmu....imamo tv obican i odlican...Thomson...divlja neka marka...al tv je makina...radi i ugasen...super, mi prezadovoljni....ionako ga ne gledamo skoro nikada...nemamo vremena, posvecujemo se jedni drugima radije nego da camimo i gledamo tv.
Sto rece moj braco jednom, imat cemo dovoljno vremena u 50.-oj kad nas spici neka bolest sjediti i zijevati u tv...sta nam to treba sada???
Al to nije in....uopce nije in sjediti i igrati se s djecom "covjece ne ljuti se" ili nekih drugih out naftalinskih igara....in je imati plazmu.
I to ne na stalku, na stolicu koji proizvode mudre glave za TV-ove, ma jok...daaaaaaj sta vam je....in je objesiti ju na zid...fino dodjete iz trgovine, sve s plazmom u rukama (ako nemozete sami nositi uzmete nekog od prijatelja-rodbine-poznanika), skinete neku obiteljsku sliku sa zida i zakacite plazmu...i onda ste fakat totalno in!!!
A jos ako je drzac u zidu podesiv, tako da vasa plazma moze malo naginjati na naprijed....ma ostvarili ste sve svoje zelje u jednom zamahu uvijaca...vi ste onda vrhunac vrhova....in nad inovima!!!!
I tako....dosao rodjendan mom diki...sjeli mi jedno nasuprot drugome...podbocili se rukama na bradu, laktovima na stol i razmisljamo....biti ili ne biti....pitanje je sad (lako je bilo Shekspiru, nije on imao tada problem plazme kao mi sada).
I padne odluka....podlegli smo....odemo mi u trgovinu i gledamo te silne in plazme....gledamo i LCD....koja je razlika..na oko nevidljiva.
Mislim se ja...a sto ne bi kupili LCD, pa isti su..e al opet necu biti in..sta kad mi dodje drustvo, pa kazu: "Ooooooo kupili ste plazmu", a ja izadjem pred njih i kazem: "Ma jok to je LCD".....taman posla, gadjali bi me jajima.
Dodushe jaja bi i prezivjela i paradajz isto tako, al one price o razlici izmedju plazme i LCD-a ne bi...jok...nikako!
Znaci LCD krizam, crvenom olovkom, ne dolazi u obzir...ajd da vidimo plazme.
Koji...koji....koji....i odlucimo....LG plazma...128cm ekran...sa postoljem divnim, crnim, sjajnim, koje cemo naravno odsarafiti, odkinuti u najgorem slucaju i objesiti ju na zid.
Uzeli smo i podesivi drzac za na zid....da ju nagnemo prema naprijed..da budemo totalno in
I tako...znam da cu jos morati prezivjeti price o razlici izmedju LG-a i ostalih "svjetskih" marki...al briga me...dok mi budu pricali gledat cu moju plazmu kako visi na zidu i necu ih slusati.
Moram vam priznati, moj zakljucak je da smo napravili em skup em glup korak, al bar necu vise morati trpjeti sazaljenje i gadjenje nasih "prijatelja" i poznanika zato sto nemamo plazmu...i basta!

- 11:03 - Ostavite trag u pijesku (0) - Prenesi tragove na papir - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Patetika....

Hm...nije da sam netko tko sjedi, slusa tuzne pjesme i slama sam sebi srce u komadice....ne..nisam!
Al ipak ponekad, spopadne me ta neka glupa patetika pa se prepoznajem u pjesmama nekih ljudi kojima ni na kraj pameti nisam bila niti cu biti dok su pisali svoje pjesme, a ja se eto prepoznajem u njima....
"Jooooj ovo ko da za mene pjeva".....koliko puta ste izgovorili ili culi tu recenicu???...ajde iskreno sada....ja milijon puta..
Aha bas meni pjeva, kako da ne...bilo dosadno nekom liku sa estrade pa ko veli da napise koji stih u kojem ce se xy prepoznati...."Joj hvala ti od srca liku sa estrade, dirnuo si me"
Pametarim ovdje i glupiram se, a ipak cu kroz koju minutu opet pustiti pjesmu i opet sanjariti uz nju i usporedjivati se s likom o kom se pjeva....navika...jok...nije to navika, to je vrsta moje patetike...jednostavno samo to!
I evo ga..."lud sam, al mogu jos da poludim....tralalala" ....pitat cete se sta je sad tu toliko JAKO da me potreslo...u cemu sam se ja to prepoznala...odkud znam...nemam pojma, jednostavno jesam!
Mozda me fascinira sto nisam jedini ludak na ovome svijetu, sto ima jos netko tko to javno priznaje...mozda mi imponira biti luda.....mozda je to meni super....al moram se pohvaliti..ima tracak nade, jer kaze;"...al mogu jos da poludim".....divno rolleyes
Pa dalje kaze...."...u srcu zima prema svima..."
I to me dira...pa se pitam jesam li zaista tako hladna postala??
A necu da budem hladna, ja volim ljubav, volim ljude oko sebe, volim prijatelje, obitelj...volim....
Al navikne se covjek (s godinama to valjda samo po sebi dodje) na neki oprez, na neko provjeravanje (ono kao da vrebate iz busije i cekate sta ce sad i kako ce dalje biti)....i tesko se stice povjerenje.
I znate sta je najgore u svemu tome??? Znate li???
Kad se tako lijepo opustite, skupite snagu da vjerujete onome drugome koga ste vrebali, cekali, slutili, osluskivali, a taj vam netko pljusne samar...mislim ne ono doslovno dodje do vas zamahne rukom i pljas....vec onako pravo samar u srce...rijecima, postupcima, neiskrenoscu!
E poslije par takvih scena i scenarija pocnu vas pogadjati recenice poput:"Lud sam, al mogu jos da poludim" i "...u srcu zima prema svima"...
A sta da se radi....sve je to zivot....nekom majka, a nekome maceha....i kraj...adio do sljedeceg (ludila) puta mah

- 12:38 - Ostavite trag u pijesku (0) - Prenesi tragove na papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (11)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Losa igra...
Lose je vece kad te imam na pameti,
a karta me nece.
Ne drugoj je strani stola
protivnik jaci.
Jaci od ljubavi.
Jaci od bola.
Zaborav.
i igra tece, ja gubim,
i na kraju on trazi tebe.
Tebe koju tajno ljubim.
Ulazem i taj crni biser
sa niske nedosanjanih snova.
Ulazem svoju posljednju ljubav.
Karte su kao misli,
jalove i slabe.
Igra se blizi kraju
i ja se bojim.
Naravno, on dobija, uvijek,
a meni zao.
Cini mi se da sam te,
ipak olako proigrao.

Nepoznati autor

Linkovi
Bijela orhideja - crna tinta...

Forum za opustanciju;
Za svakog po nesto


Ukoliko zelite razmjenu bannera ili vas link na mom blogu, slobodno me kontaktirajte na email (klikom na slikicu)
Bijela orhideja - crna tinta e mail

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se