Čačinački Alkosi

Proteklog vikenda je započelo natjecanje u prvoj županijskoj nogometnoj ligi Virovitičko-Podravske županije za sezonu 2007/2008.
NK "Mladost" je u prvom kolu gostovala kod lokalnog rivala NK "Sloga" iz Zdenaca i doma se vratila sa bodom.
Imao sam namjeru prije početka prvenstva napisati post o prelaznom roku ali zbog moje kronične lijenosti to nažalost nije učinjeno pa ćemo samo kratko rezimirati.
Klub su napustila dva odlična mlada igrača Marko Nemeth i Ivan Ugarković (napadački dvojac iz prošle sezone koji je zabio 31 gol). Momci su nas napustili prvi dan prijelaznog roka i to na nimalo korektan način. Otišli su u već spomenutu Slogu iz Zdenaca za obećanje da će primati 1500 kn mjesečno. Sretno im bilo.
I tako mi ostali na samo jednom napadaču,iskusnom Robertu Đurini koji je najavio da mu je ovo posljednja sezona i da će s njenijm završetkom završiti i njegova karijera.
Odmah su se svi mobilizirali i krenulo se u nabavku igrača pa su nam stigla 2 odlična napadača Podmanicki i Škulj,3 veznjaka Tresk,Kraljik i Petranović te povratnik u matični klub, iskusni obrambeni igrač Stipica Bušljeta. Sve odlični dečki i dolični igrači s kojima smo još jači nego lani.Ima tu još pokoja prinova (Vitman,Kemper) i povratnik nakon ozlijeda Ivan Jerbić.
Uglavnom,dobro smo se pojačali i najavili kandidaturu za sam vrh tablice tj. naslov prvaka.

Stipe Bušljeta:


Ileš sa Kraljikom,Škuljom,Treskom i Podmanickim:


No,vratimo se mi nedjelji i Zdencima.


NK "Mladost": Tir- Jukić,Liović,Živković (od 65' Milak)-Babac,Kraljik (od 80' Petranović),Perković,Samardžić (od 75' Đurina),Čilog-Tresk,Škulj (od 87' Zubak)

Trener:Josip Nikšić-Joja

Čačinački Alkosi su organizirali gostovanje u obližnje Zdence na jedan recimo nesvakidašanj način-traktorom i platonom!!
A na platonu (uz Alkose)-tamburaši!!!! Sve je organizirao i osmislio naš vrli predsjednik Siniša Ileš-Ile. Dečki su se popodne lagano počeli okupljati iza 15 sati u vatrogasnom domi i ispred njega. Tuna je dovezao svoj traktor a Zoky je uzeo platon od svog dede Steve Tonkovića. Uslijedilo je lagano zagrijavanje glasnica zatim i hlađenje istih te nakon što su kupili dosta cuge potrpali su se po platonu i krenuli put Zdenaca uz odobravanja,pozdrave i osmjehe Čačinačkog življa.




Gaga je sjeo za volan i tako postao Oficijalni vozač Čačinačkih Alkosa! Ileš je koristio svoju visinu i svojim navigatorskim umjećem gagi olakšao manevriranje a Mrus je davao ritam bjesomučnim mučenjem ioanko prenapaćenog našeg jadnog malog potrganog bubnja (IMA LI TKO KAKAV DOBAR BUBANJ DA NAM DONIRA?) a i usput se otskandirala i pokoja uvredljiva poskočica poput Zdenačke Pičke prolaskom pokraj zdenačkih pašnjaka.




Iako put nije dalek,dečki su morali pokoji puta stati kako bi se napravila pauza za nesmetano pijuckanje i olakšavanje pritiska u mjehurima (teško je normalni piti na prepunom platonu pogotovo uz Gaginu vožnju).




Prilikom dolaska u Zdence,pred igralištem ih je dočekala rampa i dva nadobudna "momka" koji su mislili kako svima mogu naplatiti ulaznicu.Pokazalo se to kao utopija pošto je više momaka iskoristili trenutak nepažnje i prošlo na utakmicu mukte.



Zauzela se pozicija u debeloj hladovini,tamburaši su zatamburali koju i navijalo se velikim dijelom utakmice. Utakmice koju su domaćini otvorili ranim pogotkom (već u drugoj minuti).Trenutak nepažnje našeg golmana Saše Tira i stopera Bojana Živkovića iskoristio je "naš" Marko Nemeth i zabio nam gol.Tko će kome ako ne svoj svome. Samo,nije se trebao baš toliko veseliti tom pogotku.
Pogodak za Mladost je djelo Mire Škulja koji je još jednom pokazao da će biti pravo pojačanje (zabio je minimalno po jedan pogodak na svakoj utakmici koju je igrao u pripremnom periodu). Do kraja utakmice rezultat se nije mjenjao i završilo je pravednom raspodjelom bodova.
Naši su momci došli pozdraviti svoje vjerne Alkose koji su još jednom bili odlični i ovog puta pomalo nesvakidašnji pošto smo imali i tamburaše u pratnji.





Odmah nakon utakmice se kretalo za Čačince no kad su dečki došli do platona primjetili su da je izvršena sabotaža i da im je ispuštena jedna guma.Tamo se zatekla i policija koja je odmah napravila očevid a netko od lokalnih je dečkima ponudio pomoć i napumpao gumu kompresorom.



A kad se došlo u Čačince-počela je fešta koja je u DEFU trajala do dugo u noć uz svirku naših tamburaša (braća Milovac,Joža,Boris Sabolić i Željo Peček). Ja sam radio drugu smjenu i nisam bio na utakmici,došao sam u DEF u 22 sata i s dečkima popio pivo,zapjevao koju i prikupio informacije za post.
Iako je osvojen bod,pjevalo se i feštalo kao da smo osvojili naslov prvaka. A to vam je kod nas normalno. Rezultat nije presudan, glavno je da su svi dobri sa svima, da dečki ostavljaju srce na terenu i da nema zavisti i ljutnje.Malo je sredina u kojima postoji ovakvo nešto,ovakva simbioza navijača i sportaša,Jebeš ti utakmicu kad poslije nje svatko ode svojoj kući.



Navratite koji puta ove sezone u Čačince.Slijedeće kolo igramo doma u nedjelju,još jedan lokalni derbi sa NK "Crnac".
Veliki pozdrav svima!

P.S.Pošto ja nisam bio na utakmici molim aktere (alkosi,igrači) da svojim komentarima upotpune ovaj izvještaj i daju svoje viđenje.Hvala.

P.P.S. Vic za kraj:

Došao keramičar u javnu kuću i traži crnkinju.
Dođe on u sobu kad tamo crnkinja ko avion.
Kaže on njoj da se skine i okrene.
Učini to crnkinja i pita šta sad?
Sagni se, kaže keramičar.
Učini to crnkinja, a on se sagne, pogleda i kaže: u redu je, i plati.
Crnkinja sva u čudu upita: "To je sve?"
Ma da, htio sam samo vidjeti kako ide roza fuga na crne pločice.

Dragi moji, bio ja u četvrtak u Splitu na utakmici 2.pretkola Kupa UEFA Hajduk-Sampdoria. Išao sam iz Čačinaca,ali ne i sam u Split. Već sam duže vremena aktivan na jednom Hajdukovom forumu i tako sam tamo stekao preko nekoliko prijatelja. I nedavno se rodila ideja da s njima odem u Split na utakmicu. Dečke nikad nisam vidio u životu i više sam se radovao susretu s njima nego samoj utakmici.

Kako me žena pustila u Split? Lijepo. Lupio ja šakom o stol i strogim glasom rekao da idem u Split na utakmicu s dečkima koje znam sa foruma i da me uopće nezanima što misli!! I onda je ona ušla u sobu a ja tiho prozborim kako se pojavila ideja da bi mogao s nekim dečkima u Split a ona na to meni kaže neka idem ako imam volju i želju i kako nema ništa protiv i neka se samo vratim živ i zdrav. Jeste li vidjeli što je žena!!

Odmah smo krenuli u akciju dogovaranja.Neću spominjati prava imena momaka nego njihove nickove sa foruma. Dogovor je bio da ću ja doći kod Bodula u Zagreb te da ćemo do Splita njegovim autom a tamo nas čeka ostatak ekipe. Bili Andjeo nam je kupio ulaznice za istočnu tribinu po cijeni od 110 kn. Koji dan pred samu utakmicu,Pegula se javlja da ide i on s nama i da će on u Đurđevcu ući u vlak te da ćemo skupa do metropole. I bi tako.

Krenuo ja u 6.40 iz Čačinaca i stigli mi u Zagreb u 9.36. Tamo nas je čekao Bodul i El_Chino.Upoznavanje,stisak ruke i odmah krećemo za Split. Žao mi je što se opet nisam uspio naći s Ribafishem da popijem to obećano Velebitsko,no to ćemo riješiti drugom zgodom.

I tako mi krenuli prema Splitu i Bodul predloži da skrenemo kod njegove babe na janjetinu pošto slave Sv.Roka. Jednoglasno prihvaćamo poziv i stižemo u malo selo u Dalmaciji po imenu Čitluk. Mir,tišina,kamen,u dvorištu debeli hlad od murve (mi to zovemo dud).Sjeli mi za stol a ljubazni domaćini odmah iznjeli pršuta i sira,a odmah zatim i janjetinu.Najeli se mi,okrijepili hladnim sokom i nastavili prema Splitu.

U Split stižemo oko 16.15,parkiramo kola i u 17.00 smo već na dogovorenom mjestu sastanka.Tamo nas čekaju Bili Andjeo i Digitron.Uskoro nam se pridružuju monkul i baRBa.Popili piće i otišli pred Klub Navijača.Jedna ekipa se tamo malo zadržala a Bodul,ja,baRBa i njegova dva sina smo otišli na stadion oko 19.15.

Zauzeli smo pozicije i s nestrpljenjem očekivali početak utakmice. Utakmice koju je većina vas gledala ššto uživo što na TV-u. Atmosfera na stadionu je bila odlična.Sav sam se naježio.I sad se naježim kad se sjetim. Ubrzo se stadion napunio i utakmica je počela a s početkom utakmice počela je još veća ludnica u režiji Torcide. Cijeli sjever maše zastavama i pjeva iz sveg glasa.Pridružuje im se i velika većina gledatelja sa Istoka. I tako mašu oni,mašu,prošlo 10 minuta oni i dalje mašu,prošlo 25 minuta oni i dalje mašu i tako sve do kraja prvog poluvremena. Poluvremena kojeg je Hajduk otvorio odlično,pogodio dvije prečke i stativu ali i onda stao i igrao preoprezno,nekako bez muda. A tako se neigra jedna takva utakmica. I pred sam kraj poluvremna Hajduk prima tako glupi gol da boli glava.Ali Torcidina pjesma neprestaje. Jedino se smanjio broj "pjevača" sa Istoka.














Drugo poluvreme Hajduk igra isto slabo kao i većinu prvoga. Previše oprezno,trebala je samo veća doza hrabrosti.Ta Sampdoria uopće nije ekipa koje se treba bojati.trebali su ih napasti i dokurca. A ne ovako. Bez muda i bez kombinatorike.Nemože cernat sam igrati u veznom redu.Isto tako Hajduk je igrao dok je imao Kranjčara,samo se očekivalo da on sve sam riješi ali to tako neide.Vezni red treba imati više igrača koji znaju odigrat loptu.Dovoljan je jedan pravi trkač (Damjanović) a ne čak trojica (Damjanović, Rubil, Andrić).Sve u svemu, igrom i rezultatom sam neazadovoljan ali putom,druženjem s dečkima i atmosferom u gradu i na Poljudu sam oduševljen.Oduševljen sam i Torcidom čije je navijanje trajalo 90 minuta bez prestanka.Razočaran sam HTV-om jer se to navijanje uopće nije čulo u prijenosu.Jebem ih u mikrofone.

Po izlasku sa stadiona se nalazimo svi na jednom mjestu,zbrajamo dojmove,pozdrljavamo se i krećemo za Zagreb nešto prije pola noći. Ljudi moji,bio sam umoran kao mali ćuko.Pokušao sam uhvatiti nešto sna u autu ali nemoš ti s onim haharima na kraj.Par puta smo stali popiti nešto hladno i otpušit cigaru i oko 4.30 smo stigli u Zagreb. El_China smo ostavili doma a Pegula i ja smo otišli kod Bodula.Upalili TV i zaspali kao male bebe. U pola 7 nas Bodul probudio i odvezao na kolodvor i u 7 sati smo krenuli doma. U Čačince sam stigao oko 10.30.Daklem na putu sam bio skoro 28 sati.Sa jako malo sna. Legao sam oko podne i spavao do 19.30 i otišao u treću smjenu.

Pali su dogovori da se ekipa još koji puta okupi radi druženja,nevezano uz utakmice voljenog nam kluba nego sa ženama i djevojkama.

Sve u svemu,bilo je odlično,upoznao sam nove ljude,bio na utakmici na Poljudu, bio dio atmosfere i nije mi žao ni sekunde. Iako je Hajduk igrao slabo,nekako mislim da još uvijek imamo šansu proći dalje. Možda zato što sam nepopravljivi optimist.Neznam,ali se nadam A vi?

Ovo je novi post kojeg trebam napisati kako bi mi blog profunkcionirao kako treba.Vi čitajte i konmentirajte stare postove.

Proteklog tjedna su se u Čačincima održala 2 turnira. jedan u nogometu i jedan u odbojci na pjesku.
Samo ću ukratko napisati po nešto o oba turnira i stavit par slika jer sam došao iz noćne a i prošlo je već dosta vremena pa sam mnogo toga i zaboravio.

U subotu i nedjelju 11. i 12.08.2007 održan je 4. memorijalni turnir u nogometu Marijan Biondić-Švabo.
prvog dana turnira igrali su Mladost-Papuk i Mikleuš-Slatina. Nažalost po nas, Mladost je poražena od Papuka iz Orahovice rezultatom 3:2 (znam samo da je naše pojačanje Škulj dao oba naša gola,a za Papuk je zabio "naš" Toni Ramić a ostale dvojice se nesjećam). Iako su naši igrali dosta dobro i početkom drugog poluivremena poveli sa 2:1, Papuk je zasluženo pobijedio i otišao u finale a naši momci su otišli u borbu za treće mjesto.Šteta,dobro smo igrali,borili se do krvi i imali gromoglasnu pomoć solidne grupe Alkosa koji su se trudili iz petnih žila nebi li pomogli momcima pobijediti mrskog neprijatelja. Promovirali smo i dvije nove pjesme koje je komponirao Željko Mrus,ali ni to nije bilo dovoljno za pobjedu. Jebiga,bit će bolje nagodinu. nemoram ni spominjati da se bez obzira na poraz poslije utakmice još malo zapjevalo i dobro popilo.Zar ste sumnjali?










U drugom susretu Mikleuš je pobijedio Slatinu (jebite me al neznam rezultat). Uglavnom, u utakmici za treće mjesto Mladost je pobijedila Slatinu 3:2 (opet dva gola Škulja za nas),a Papuk je pobijedio Mikleuša nakon izvođenja jedanaesteraca (bilo je 1:1).
Papuk je osvojio turnir,poptuno zasluženo a na nama je da nagodinu vratimo trofej tamo gdje mu je i mjesto-u naše vitrine.

Prije samog početka utakmice za treće mjesto (Mladost-Slatina) izaslanstvo Čačinačkih Alkosa predvođeno predsjednikom Sinišom Ilešom je sinu pokojnog Švabe uručilo majicu Alkosa i 500 kn za kupnju sportske opreme.Nije Bog zna šsto,ali svakako hvale vrijedan potez.Svaka nam čast!!

A u srijedu 15.08. je održan i turnir u odbojci na pijesku.Taj sport je u Čačincima još uvijek u povojima ali se skupina entuzijasta svojski trudi nebi li i on ronašao svoje mjesto pod suncem.Ovog ljeta su napravili teren za odbojku odmah do nogometnog igrališta i mogu vam reći da se odbojka igra svakodnevno i to do kasno u noć zahvaljujući postavljenom reflektoru.Obećao sam Renatu da ću ovdje svakako spomenuti odbojku na pjesku pa to i činim a sve informacije o turniru kao i slike i ostale zanimljivosti od sada čitajte i na njihovim internet stranicama ODBOJKA NA PIJESKU U ČAČINCIMA.

Hvale vrijedan potez izgradnje još jednog sportskog terena u Čačincima i nadam se da će se obistiniti obećanja da će dolje uskoro osvanuti još par terena (za tenis,mali nogomet,košarku i boćanje).

To je to za sada,ovih dana očekujte izvještaja sa mog puta u Split i drugio dio godišnjeg.

Živjeli!!!!!!!!!!

Veliki pozdrav svima. Vratio se ja još prošle srijede sa proputovanja,a neki dan se vratio i Kec. A s Kecom su stigle i slike pa evo prvog dijela izvještaja sa godišnjeg odmora. Krenit ćemo sa Hrvatskim Zagorjem.
Sjeli žena i ja u našeg citroenčića u subotu 21.07. oko pola 10 i zaputili se u Desinić kod njene tetke. Već dugo joj obećavamo posjet ali nikako da uhvatimo dovoljno vremena (i volje) za put. Samo putovanje je bilo dobro,bez gužve i bez problema,jedino su nas tetkini klinci često zvali na mobitel da provjere kad stižemo jer su jako nestrpljivi i vesele se našem dolasku.

Neznam točno kad smo stigli,nešto iza 14 sati ako se nevaram. Dočekali su nas raširenih ruku a mi smo se potrudili da im ih napunimo poklonima i slatkišima od rodbine iz Slavonije. Tetka Brankica i tetak Božo su se potrudili da nam ništa ne nedostaje i na tome smo im jako zahvalni. Za sve vas koji neznaju gdje je Desinić reći ću samo da se kod Zaboka skinete sa autoceste i idete preko Tuhelja kroz prekrasni Zagorski kraj skoro do Slovenije. No,mi nismo bili puno u Desiniću,tamo smo samo išli spavati.Vrijeme smo provodili u Poljani Sutlanskoj uz samu granicu sa Europskom Unijom, malom mjestu u kojem se rodio tetak Božo i gdje su on i njegova braća preuredili rodnu kuću u prekrasnu vikendicu.

Mir,tišina,priroda,svježi zrak, potpuna suprotnost od užeglog ustajalog slavonskog zraka. Posebno sam bio općinjen ljepotom prirode zagorskih brega.Prekrasno.Svršeno mjesto za odmor od posla i briga.



Naši domaćini su se trudili da nam nebude dosadno,da nebudemo gladni i žedni i da nam nbude vruće. Tople dane smo provodili sa klincima u bazenu.Skakanje,ronjenje,gušenje, igra loptom.... svega je bilo na repertoaru, a kad se nimo kupali onda smo morali kartati ili igrati Spužva Bob Skockani Monopolly.





A kada smo bili oslobođeni tih dužnosti onda smo malo obilazili bližu okolicu.
Lijepota na svakom koraku. Na vrhu jednog brijega se nalazi Veliki Tabor,no pošto je u tijeku bilo nekakvo restauriranje tamo nismo išli ali smo u blizini obišli Seoski turizam Grešnu Goricu ispred koje se nalazi maketa velikog tabora,pa replike starih zagorskih hiža,a put kroz šumu je označen i ukrašen raznim stihovima i porukama kao i nazivima pojednih biljaka i drveća.A u Grešnoj Gorici dok sjedite na drvenim klupama za drvenim stolovima oko vas šetaju male kokice i pjetlići,jedan prekrasni paun i u ograđenom dijelu jeleni. Dosta reklame.Idemo dalje.





Dečki su me po cijele dane provocirali dinamovim pjesmama i na kraju su mi poklonili dinamovu majicu ako im obećam da ću je nositi.Naravno da sam prihvatio poklon i da će majica biti sastavni dio moje garderobe.Za spavanje. A pošto je njihova majka rođena u Čačincima ja sam njih vrbovao da postanu Čačinački Alkosi.Nisam ih trebao puno nagovarati. Sve u svemu, u Zagorju nam je bilo prekrasno i još jednom se zahvaljujem Boži i Brankici na svemu što su nam pružili i što su nas tako divno primili i pogostili a dečkima /Andreu,Svenu i Franu) što su se "igrali s nama" i trudili se da nam nebude dosadno. I pošto smo se tako divno proveli i nauživali, obećajemo da ćemo doći i dogodine ako ikako budemo mogli.



To je kratak izvještaj sa prve postaje proputovanja.Uskoro slijedi izvještaj s mora ali prije toga moram napomenuti da su prošle nedjelje Čačinački Alkosi organizirali druženje sa igračima NK i KK Mladost uz čobanac i cugu i iskoristili prigodu da porazgovaramo o predstojećim sportskim događajima i obećamo našu bezuvjetnu potporu i podršku.Dečki su nam uzvratili obećanjem da će ostavljati srce na terenu i borit se za prvo mjesto.

Ovaj vikned pred nama je memorijalni turnir, u spomen na tragično preminulu legendu Čačinačkog nogometa, Marijan Biondić-Švabo. Turnir koji nama predstavlja nešto posebno i više nam znači pobjeda na turniru nego osvojeno prvenstvo. Turnir traje 2 dana (subota i nedjelja) a nastupaju 4 lokalne ekipe u kojima je pokojni Švabo ostavio trag (Mladost, Mikleuš,Papuk i Slatina). Pozivam sve da dođu u Rupu i da pomognu našim momcima da obrane lani osvojen naslov a onda će biti fešta veća nego lani.

Živjeli!!!