Čačinački Alkosi

Dragi moji, bio ja u četvrtak u Splitu na utakmici 2.pretkola Kupa UEFA Hajduk-Sampdoria. Išao sam iz Čačinaca,ali ne i sam u Split. Već sam duže vremena aktivan na jednom Hajdukovom forumu i tako sam tamo stekao preko nekoliko prijatelja. I nedavno se rodila ideja da s njima odem u Split na utakmicu. Dečke nikad nisam vidio u životu i više sam se radovao susretu s njima nego samoj utakmici.

Kako me žena pustila u Split? Lijepo. Lupio ja šakom o stol i strogim glasom rekao da idem u Split na utakmicu s dečkima koje znam sa foruma i da me uopće nezanima što misli!! I onda je ona ušla u sobu a ja tiho prozborim kako se pojavila ideja da bi mogao s nekim dečkima u Split a ona na to meni kaže neka idem ako imam volju i želju i kako nema ništa protiv i neka se samo vratim živ i zdrav. Jeste li vidjeli što je žena!!

Odmah smo krenuli u akciju dogovaranja.Neću spominjati prava imena momaka nego njihove nickove sa foruma. Dogovor je bio da ću ja doći kod Bodula u Zagreb te da ćemo do Splita njegovim autom a tamo nas čeka ostatak ekipe. Bili Andjeo nam je kupio ulaznice za istočnu tribinu po cijeni od 110 kn. Koji dan pred samu utakmicu,Pegula se javlja da ide i on s nama i da će on u Đurđevcu ući u vlak te da ćemo skupa do metropole. I bi tako.

Krenuo ja u 6.40 iz Čačinaca i stigli mi u Zagreb u 9.36. Tamo nas je čekao Bodul i El_Chino.Upoznavanje,stisak ruke i odmah krećemo za Split. Žao mi je što se opet nisam uspio naći s Ribafishem da popijem to obećano Velebitsko,no to ćemo riješiti drugom zgodom.

I tako mi krenuli prema Splitu i Bodul predloži da skrenemo kod njegove babe na janjetinu pošto slave Sv.Roka. Jednoglasno prihvaćamo poziv i stižemo u malo selo u Dalmaciji po imenu Čitluk. Mir,tišina,kamen,u dvorištu debeli hlad od murve (mi to zovemo dud).Sjeli mi za stol a ljubazni domaćini odmah iznjeli pršuta i sira,a odmah zatim i janjetinu.Najeli se mi,okrijepili hladnim sokom i nastavili prema Splitu.

U Split stižemo oko 16.15,parkiramo kola i u 17.00 smo već na dogovorenom mjestu sastanka.Tamo nas čekaju Bili Andjeo i Digitron.Uskoro nam se pridružuju monkul i baRBa.Popili piće i otišli pred Klub Navijača.Jedna ekipa se tamo malo zadržala a Bodul,ja,baRBa i njegova dva sina smo otišli na stadion oko 19.15.

Zauzeli smo pozicije i s nestrpljenjem očekivali početak utakmice. Utakmice koju je većina vas gledala ššto uživo što na TV-u. Atmosfera na stadionu je bila odlična.Sav sam se naježio.I sad se naježim kad se sjetim. Ubrzo se stadion napunio i utakmica je počela a s početkom utakmice počela je još veća ludnica u režiji Torcide. Cijeli sjever maše zastavama i pjeva iz sveg glasa.Pridružuje im se i velika većina gledatelja sa Istoka. I tako mašu oni,mašu,prošlo 10 minuta oni i dalje mašu,prošlo 25 minuta oni i dalje mašu i tako sve do kraja prvog poluvremena. Poluvremena kojeg je Hajduk otvorio odlično,pogodio dvije prečke i stativu ali i onda stao i igrao preoprezno,nekako bez muda. A tako se neigra jedna takva utakmica. I pred sam kraj poluvremna Hajduk prima tako glupi gol da boli glava.Ali Torcidina pjesma neprestaje. Jedino se smanjio broj "pjevača" sa Istoka.














Drugo poluvreme Hajduk igra isto slabo kao i većinu prvoga. Previše oprezno,trebala je samo veća doza hrabrosti.Ta Sampdoria uopće nije ekipa koje se treba bojati.trebali su ih napasti i dokurca. A ne ovako. Bez muda i bez kombinatorike.Nemože cernat sam igrati u veznom redu.Isto tako Hajduk je igrao dok je imao Kranjčara,samo se očekivalo da on sve sam riješi ali to tako neide.Vezni red treba imati više igrača koji znaju odigrat loptu.Dovoljan je jedan pravi trkač (Damjanović) a ne čak trojica (Damjanović, Rubil, Andrić).Sve u svemu, igrom i rezultatom sam neazadovoljan ali putom,druženjem s dečkima i atmosferom u gradu i na Poljudu sam oduševljen.Oduševljen sam i Torcidom čije je navijanje trajalo 90 minuta bez prestanka.Razočaran sam HTV-om jer se to navijanje uopće nije čulo u prijenosu.Jebem ih u mikrofone.

Po izlasku sa stadiona se nalazimo svi na jednom mjestu,zbrajamo dojmove,pozdrljavamo se i krećemo za Zagreb nešto prije pola noći. Ljudi moji,bio sam umoran kao mali ćuko.Pokušao sam uhvatiti nešto sna u autu ali nemoš ti s onim haharima na kraj.Par puta smo stali popiti nešto hladno i otpušit cigaru i oko 4.30 smo stigli u Zagreb. El_China smo ostavili doma a Pegula i ja smo otišli kod Bodula.Upalili TV i zaspali kao male bebe. U pola 7 nas Bodul probudio i odvezao na kolodvor i u 7 sati smo krenuli doma. U Čačince sam stigao oko 10.30.Daklem na putu sam bio skoro 28 sati.Sa jako malo sna. Legao sam oko podne i spavao do 19.30 i otišao u treću smjenu.

Pali su dogovori da se ekipa još koji puta okupi radi druženja,nevezano uz utakmice voljenog nam kluba nego sa ženama i djevojkama.

Sve u svemu,bilo je odlično,upoznao sam nove ljude,bio na utakmici na Poljudu, bio dio atmosfere i nije mi žao ni sekunde. Iako je Hajduk igrao slabo,nekako mislim da još uvijek imamo šansu proći dalje. Možda zato što sam nepopravljivi optimist.Neznam,ali se nadam A vi?