Bio jednom jedan dječak, vrlo loše naravi. Otac mu je dao vrećicu punu čavala i rekao da, svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zakucao 37 čavala na ogradu. U slijedećih nekoliko mjeseci naučio je kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je kako mu je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I dođe dan da uopće nije bjesnio! Pohvali se ocu, a on mu reče da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan čavao. Dani su prolazili, i jednog dana, dječak je mogao reći ocu kako je počupao sve čavle.
Otac uzme sina za ruku i odvede ga do ograde;
"Dobro si to učinio, sine. Ali pogledaj sve te rupe u ogradi! Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu izrekneš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput rupa u ovoj ogradi! No, čovjek nije ograda. Ako ga ubodeš nožem i nakon toga mu stotinu puta kažeš kako ti je žao, rane ostaju!"
Predobra priča, sigurno nema puno ljudi koji je nisu čuli...
Jedan događaj od jučer me potakao da je napišem!
