bobata

petak, 28.11.2008.

Jučer Konzum - od 18 - 20h igračke u pola cijene!!!
Ide Sv.Nikola, Božić i naravno išla sam da kupim nešto
za svoju princezu, nećake i nećakinje...
Toliko dobrih igračaka je bilo, a cijena u pola...ludilo!
Kupila sam svašta nešto, mini kuhinja, usisavač na baterije,
veliku edukativnu magnetnu ploču sa slovima i brojkama,
i još sitnica...
Sada od svega toga moram odlučiti šta ću da ostavim
za princezu, a šta je za nećakinje, nećake...
Teška odluka!
A u Konzuma ludnica, ljudi sa košarama, kolicima,
guraju se do košara sa igračkama,
pa dvoje ljudi onda uhvati za jednu stvar
pa povuci potegni ko će popustiti,
ali ne, ne dam mini kuhinju, ja sam prva posegnula za njom!
Moja je! :):)

- 11:41 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 26.11.2008.

I prije nego sam počela pisati svoj blog, redovno sam ga čitala,
divila se ljudima koji imaju smisla za pretakanje svojih osjećaja u divne pjesme,
čitala razne priče, fikcije, a i one priče iz stvarnog života,
suosjećala s ljudima koji proživljavaju teške trenutke,
radovala se s onima kojima se događa nešto lijepo,
ali nisam ostavljala komentare sve do jednom dok sam čitala jedan post
koji me nevjerovatno podsjetio na osobu koju poznajem!
Za potvrdu prošetala sam arhivom i iznenadila se odličnim stilom
i smislom za pisanje za koji nisam znala da ga uopće ima,
a onda šok - jedan post je govorio o meni i mojoj obitelji,
ne direktno na ružan način, ali nimalo lijep post!
Anonimno sam komentirala braneći ljude sa stavovima kao ja,
odgovoreno mi je, ali ne sa puno objašnjenja!
Osoba ne zna da ja znam za taj blog,
skoro svakodnevno se viđamo, rodbinski smo vezani
i baš zato više ne posjećujem taj blog,
nekako osjećam zato što poznajem tu osobu,
nemam pravo više da zadirem u nečiju intimu bez dozvole!
Al moram priznat bez obzira na to kopka me šta piše,
prošlo je već oko 3 mjeseca, al još nisam pokleknula...
Nekad je bolje ne znati previše!!!

- 08:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 25.11.2008.

Vrijeme je tmurno, sivo,
kiša pada cijeli dan,
kolege na poslu kažu depresivno..
A ja...ja čekam kraj radnog vremena
pa da moja kćerkica ozari moje lice poput sunca!

- 12:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.11.2008.

Hladno, hladno, brrr...
Jutros sam se ukočila dok sam išla na posao..
tako mi je bilo teško ustati iz toplog kreveta i spremati se!
Kontam samo da mi je još pet minuta,
a jučer... jučer Nedjelja, probudila sam se prije sedam
ko da ću na ekskurziju , pa od uzbuđenja ne mogu da spavam.

- 13:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Razmišljam o tome kako sam u mladosti uvijek bila nekako svoja,...
uvijek sam se nekako izdvajala
što po ponašanju, što po razmišljanju...,
to naravno ne znači da sam bila bolja,
nego jednostavno sam uvijek imala neki svoj neobičan stav!
Sada gledajući vidim da se pomalo utapam u masu,
slični ljudi oko mene, slična razmišljanja,
slični životni problemi...
Zadržala sam pogled na svijet koji nije opterećen
okvirima porijekla, vjere, egzistencionalne moći ili nemoći...
zadržala sam osobinu kojom pozitivno gledam na sve teškoće,
ali jednostavno život mi je skoro pa stereotip današnje mlade obitelji sa djetetom
koja živi skoro od plaće do plaće, s kreditima, koja si ne može priskrbiti neke luksuze...
ali opet možda se izdvajam iz mase
s razmišljanjem da sam sretna mojim životom,
sretna sam jer smo svi zdravi,
što nas bezparica ne sputava da budemo veseli i sretni!!
Al to ne znači da nemamo svoje neke ciljeve
kojim polako sitnim koracima stižemo!

Hmhm... previše razmišljam nepovezano u zadnje vrijeme ...

- 11:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.11.2008.

Zaljubljenost - ljubav... za mene dva različita pojma...

Razmišljam o našim počecima...
Imali smo sve one poznate simptome ...
leptirići u trbuhu,
onaj mali glupavi osmjeh u kutovima usana...
sjaj u očima... kada idem, poskakujem,
sve mi smješno i oni glupi vicevi...
vijeme teče od pogleda do pogleda...
Išla sam na spavanje razmišljajući o njemu,
kada sam se budila on mi je bio prvi u mislima.
Kada smo se držali za ruke,
osjećala sam kao da nam se krv stapa u jednoj žili.
Mogli smo se grliti i ljubiti bez kraja.
Sve to je poticalo snove o braku i oduševljenje.
Žudili smo da budemo zajedno.

Sve to opisano smatram fazom ljubavi - zaljubljenost,
a sada kad smo u braku i imamo dijete mogu reći
da smo se spustili iz tog oblaka euforičnosti...
sad smo nastavili s pravom ljubavi...
ljubav s razumjevanjem stvarnosti i realnosti...
ljubav u kojoj se i razilazimo s mišljenjima
al za sve postoji kompromis i rješenje...
Ljubav koja je uvijek tu, stabilna....
ljubav bez koje ne mogu živjeti...
Al ponekad pomislim kako mi nedostaje ta faza zaljubljenosti
i glupavog smješka na kutovima usana i leptirića....

- 11:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 18.11.2008.

Ma gdje god kreneš samo se priča o krizi usvijetu...
Novine, internet... svugdje se spominje velika ekonomska kriza...

Hmhm... velika ekonomska kriza,
kobno za ušteđevine na bankama....
problemi sa radnim mjestima i svim ostalim socijalnim pogodnostima,
božićnice, zamrznute plaće....

Jadni bogataši, ma bit ću fer...
mogu mislit kako im je kad im padnu indeksi na burzi...

Khm, khm... zaposlena sam na crno, bez ušteđevine na banci,
jel to znači da mi ta kriza ne može ništa?!?

- 12:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.11.2008.

Jednog dana, na plaži se susretoše Ljepota i Rugoba.
Odlučiše da se okupaju u moru. Skinu se i zaplivaju.
Nakon nekog vremena, Rugoba izađe iz mora,
obuče odjeću koja je pripadala Ljepoti te pođe svojim putem.
Kad je iz mora izašla Ljepota, ne nađe svoje odjeće.
Budući da se stidjela hodati naga, obuče Rugobinu odjeću
te pođe i ona svojim putem.
Ljudi i danas počesto zamijene jednu za drugu.
Ipak ima i onih koji prepoznaju Ljepotu bez obzira na to
kako je odjevena, kao i onih koji prepoznaju Rugobu
ne dajući se zavesti njezinom odjećom.

Ovo sam danas pročitala na netu i stvarno je predobro!

Ljude ne sudim po izgledu definitivno, al nekada se prevarim...
Izvana sve divno, krasno, a čim malo zagrebeš ispod površine...fuj!

- 13:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 14.11.2008.

Ljubavi... dobro jutro.... u ovom kišnom danu...
lagano se spremam....posao....ti opet imaš slobodan dan...
usnama nježno ostavljam poljubac....
na tvoje usne....oči...
još spavaš...

Zeljela bih ne ići danas na posao... skriti se ispod tvojeg pazuha....
naslonjenog cela slušati srce...
da se zadovoljena sklupcam i ponovo zaspem...

Čudno je to...od dva stranca smo postali osobe koje čitaju jedan drugom iz očiju,
koje razumiju govor duše i tišinu.

Volim imati tebe pored sebe...svakom mom strahu si oduzeo moc..
Sagradili smo nase mostove....

- 08:34 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 11.11.2008.

Jutros...budim se u krevetu sa papučama na nogama i kopčom na kosi, u trenerci... Sinoć dok sam uspavljivala malu...zaspala i ja... Čudno, baš mi se to nikada nije dogodilo... Godine i obaveze donose svoje... umor

Trenutno smo zakoniti i ja u fazi uređivanja dječije sobe...
Obilazimo centre, razgledavamo, raspitujemo se za cijene...
Hm... kad se sjetim traženja namještaja za naš stan...
na kraju sam kupila sve suprotno od onoga što sam namjeravala...
al sa svime sam prezadovoljna!
Baš me zanima šta će biti sa sobom...
sada sam zakibicirala zelene zidove i nježno rozi namještaj...

- 13:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 08.11.2008.

Noćas 03,00 h princeza se budi i zove mama, maama budi će, dođi mi!
Ja govorim pavaj jubavi, ona opet, dođi mi, papiti kino!
Ma kakvo čokolino, spavaj... ona opet mama dođi mi... papiti kino.... pećući menenu... ima tuju, boji gujo!!!
Ja se trznem... odmah gledam ima li temperaturu - sve ok... pelena - suha...
grlo - sve u redu.... ona se smije!!!
Ma vidi ti male prasice... izmišlja samo da bi se digle iz kreveta....
Ha... vidim nema spavanja, diži se iz kreveta idemo u dnevni....
ona me grli i čitamo slikovnice,... maza moja mala....
Nervozna je... pa slabo spava... raste joj zubić očnjak, ali dobro je ...barem ne plače kao prije!!!
Zaspala je oko 5,00, a ja dok sam sve pospremila taman vrijeme za spremanje za na posao!
Jutros je ostala s tatom, još spava...

- 06:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 04.11.2008.

Potaknuta postom drage blogerice -mojinajmiliji- evo i mene malo o dječjem psovanju!
Princeza nema još dvije godine al već psuje... znam da je to faza i da će proći jer imam nećake i nećakinje koji su to prošli... ali...
U početku je bilo smješno kako psuje tepajući: pidu matunu, ne bejaji (ne zajebaji)...
I točno zna kada šta da upotrijebi...kako zna... tatu joj...
U početku nisam reagirala, al me sad već brine, jer i drugim ljudima govori: ade matunu...
Svima je smješno i još je potiču da psuje jer je to njima kao slatko... a ja pizdim!!!
Čak je u crkvi na misi neki dan kada joj je neka baka govorila da bude dobra jer se malo komešala ko iz pika rekla matunu i napravila joj ljutu facu!!!
Baka zgrožena, a ja crvenim....
A u P.M. od koga je to čula...

- 13:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se