I prije nego sam počela pisati svoj blog, redovno sam ga čitala,
divila se ljudima koji imaju smisla za pretakanje svojih osjećaja u divne pjesme,
čitala razne priče, fikcije, a i one priče iz stvarnog života,
suosjećala s ljudima koji proživljavaju teške trenutke,
radovala se s onima kojima se događa nešto lijepo,
ali nisam ostavljala komentare sve do jednom dok sam čitala jedan post
koji me nevjerovatno podsjetio na osobu koju poznajem!
Za potvrdu prošetala sam arhivom i iznenadila se odličnim stilom
i smislom za pisanje za koji nisam znala da ga uopće ima,
a onda šok - jedan post je govorio o meni i mojoj obitelji,
ne direktno na ružan način, ali nimalo lijep post!
Anonimno sam komentirala braneći ljude sa stavovima kao ja,
odgovoreno mi je, ali ne sa puno objašnjenja!
Osoba ne zna da ja znam za taj blog,
skoro svakodnevno se viđamo, rodbinski smo vezani
i baš zato više ne posjećujem taj blog,
nekako osjećam zato što poznajem tu osobu,
nemam pravo više da zadirem u nečiju intimu bez dozvole!
Al moram priznat bez obzira na to kopka me šta piše,
prošlo je već oko 3 mjeseca, al još nisam pokleknula...
Nekad je bolje ne znati previše!!!
