bobata

Alarm zvoni... budim se... muž je već spreman jer danas on ide ranije...
nevrijeme vani...kiša pljušti...jao što volim biti doma dok kiša pada i ljenčariti,
...ali mora se na posao!
Spremam se, a muž na izlasku kaže, pala su ti dva štrika robe!
....Ps mtr.,..,*!?!%#... kako se nisam sjetila unijeti sinoć robu...
i ponovno ps mtr..l#!?!%#!!!
Ha ništa... prošlo me,...lijepo sam pokupila robu,
onako u pidžami sa kosom na juriš i psujući sebi u bradu!
I sve bi to bilo u redu... ali kad sam sjela u auto, a ono "gljec", mokro sjedalo,...
ide opet...ps mtr da mu ps mtr..l#!?!%#!!!
kako sam zaboravila zatvoriti prozor na autu!!!
Sreća da ne vrijedi kod mene ona: po jutru se dan poznaje!!!

Nasmijalo me kada sam princezu vozila u bake,
a ona oduševljeno gleda kroz prozor i viče:
mama...kita pada, mama kita pada ko u bobate!
Inače u crtiću Jagodica bobica ima scena kada kiša pada, a oni oduševljeno plešu!
I nije htjela da je pokrijem kišobranom nego sam je samo prebacila dekicom da ne pokisne!!!

Mama netu bone, netu kade, nete kuna.... biti mamom)
(mama neću bombone, neću čokolade, neću kuna... hoću biti s mamom))

Grozno mi je kada princezu nekada uhvati da neće ostati kod bake nego me se grčevito drži, a ja moram na posao!
Najradije bih tada zvala na posao i rekla: Danas ne dolazim!
Ali.. eto... tako je to.. meni se srce kida što je moram ostaviti, a ona...
...zovem mamu nakon pola sata, a čujem ih kako se već smiju i igraju, a princeza viče u telefon: mama gedam cutić, igam s bakom... Booog, ćajo, paapaa!
sreća mamina....

Razmišljam o tome kako smo se upoznali...smješno al istinito...
Nikad se prije nismo vidjeli, al eto rukom sudbine...
Momačka i djevojačka večer zajedničkih poznanika...
Došla sam sa svojim društvom i vrlo brzo se opustili i prepustili zabavi...
U jednom trenutku ja plešem na stolu (hm...na stolu..nećemo o tome)
i nisam mogla ne primjetiti tebe u kutu kako me promatraš...
Kasnije si mi pričao da si me odmah primjetio i samo čekao pravi trenutak da mi priđeš... rekao si da te je privukla moja djetinja otkačenost, a kad si me pogledao da si znao da ću biti tvoja žena....
...kad se sjetim kako sam te u početku motala, pravila se nedodirljiva (nije mi džabe bio nadimak ledena što se tiče veza...)
Čim si mi prišao i kad smo počeli razgovarati...znala sam... ali, strah... imala sam neki ludi strah... tu se pokrenuo moj obrambeni mehanizam ne dopuštajući da se prepustim osjećajima...
Ali ti nisi uzmicao... i napokon mozak je poslušao srce!!!

Privukla me tvoja osobnost...volim kad me nasmijavš..
volim kad s tobom mogu pricat satima, i znam da mi nece dosaditi...
volim kada šutimo, a oči nam govore sve...
volim to što me razumiješ...volim što si uvijek uz mene...
volim tvoj glas...volim tvoje ruke kad me zagrle...
volim to što me smiruješ,..
volim što sam ja prava ja kad sam s tobom...
volim to što smo u braku i ništa se nije promjenilo nego na bolje..
volim što imamo dijete ljubavi...
volim to što se uz tebe ne bojim budućnosti...
volim to što sam uz tebe optimist...
volim to što se i ne slažemo u svemu, al nađemo neku sredinu...
volim naše kompromise...
volim to što znam da i ti mene voliš...

Voljela bih da svi ljudi na svijetu nađu svoju polovicu...
nesavršenu osobu koju će savršeno voljeti!!!

I eto... prošao vikend, ponovno u nove radne pobjede... moš` mislit!
Ti na posao, ja na posao, a princeza u bake...
kad smo već kod toga, bila sam nedavno u dječjem vrtiću kod časnih da upišem malu za dogodine u devetom mjesecu, pa sam se iznenadila kad je počela da lista rokovnik...već toliko upisane dječice,...a samo je 13 predškolaca,.... uf izgleda da mi treba veza i za tu...

Alarm na mobitelu zvoni....ugasim ga i okrećem se na drugu stranu... hm opet sam otkrivena...mrmljam sebi u bradu kako ću večeras sigurno uzeti posebnu deku i jorgan pa ti vuci svoje gdje hoćeš...zaspala...ponovno mobitel, al sad ne alarm nego mama zove jer je pretpostavila da ću ponovno zaspati (to se češće događa jer on ne radi Subotom).. lažem joj ma ne spavam mama evo već sam se otuširala!! Užurbano se spremam jer kasnim kad čujem svoju princezu kako zove maama (razmišljam kako sam sretna što je ranoranioc jer bi mi se srce kidalo da je moram jutri buditi za odlazak kod bake na čuvanje dok radim)... Spremne smo i već na vratima kad začujem tebe hej ljepotice gdje ste krenule bez poljupca! Pusa i govoriš sve ću odraditi šta imam dok vi ne dođete pa da imamo dan za sebe!!
Zašto radim Subotom...Volim Nedjelje kada smo svi troje ujutro u krevetu i izležavamo se ...

I da...znam, opet ću večeras leći u krevet bez posebne deke jer ti ne možeš zaspati, a da me ne zagrliš i privučeš svoje uz moje tijelo....
Ma priznajem... ni ja!

Vesela sam osoba, oduvijek sam voljela sva društvena događanja, gužvu,glasnu muziku, društvo, izlaske, čak i svadbe, krštenja i sve gdje se okuplja puno meni dragih ljudi!

Al bez obzira na to uvijek sam imala neki balans između buke i tišine!

Voljela sam se povući u tišinu same sebe i budna sanjati, razmišljati,....
u dubini sebe vodila sam rasprave, borila se sa samom sobom....

Sada kada sam žena i mama drugačija je ta moja glasna tišina!

Postigla sam unutarnju tišinu, ne razmišljam o velikim stvarima koje su iznad mene,
shvatila sam da svojim brigama ne mogu puno učiniti,
povjerila sam Bogu sve što je izvan mojih domašaja i snaga!
Tišina je sada prožeta mirom, Tišina me smiruje!

Što se tiče kćerkice i uha sve je ok, ne boli više!


Gledam te dok spavaš... gledam nju dok spava...
isti položaj, na leđima, ruka iznad glave, jastuk gurnut u stranu...

Poljubim je nježno, pomazim i šapnem lijepo sanjaj najdraža, volim te!

Okrenem se tebi i ljubim te nježno, ruka kroz kosu, šapnem volim te,...
a ti... ti počneš hrkati tako jako da sam te morala mrknuti laktom u leđa da prestaneš,... al eto ipak te volim

Nakon prekrasno provedenog dana sa svojom kćerkicom i mužom bez ikakvih naznaka prehlade, kad sam ju pošla uspavljivati i dok smo molile njenu najdražu molitvu Anđele čuvaru mili i dok je ona polako tonula u san odjednom preokret!! Digla se iz svog krevetića suznih očiju i usta skupljenih u grimasu za plakanje i kaže mama boji juho, ja ne vjerujući i misleći da je to još jedna od njenih varki da se vrati u dnevni boravak i da se još malo poigra s tatom i mamom vraćam ju u krevetić i kažem moraš pajati, već je mrak i druga djeca već spavaju!
Rasplakala se držeći se za uho i tako je krenula noć bez spavanja!
Davala sam joj i češnjak i maslinovo ulje, i sirup pa čepić, uglavnom bi je malo smirilo, a onda iznova plač dok ju ne pusti bol!
Mene nikada nije boljelo uho, al sam čula da je to jaka bol!
Cijelu noć mi je bila u naručju... najteže mi je bilo kada bi je uhvatila bol i ona plače i gleda me širom otvorenih okica da joj pomognem, a ja ne mogu učiniti ništa nego je ljubiti, maziti govoreći proći će, proći će jubavi!

Razmišljala sam cijeli dan o tome kako je roditeljima teško bolesne dijece!
Bože pomozi im i daj im snage da sve to prebrode!
Od danas će često biti u mojim molitvama...

Mislim da u svakoj vezi treba da se događa svađa, jer nema savršenstva... jednostavno ne vjerujem kada netko kaže da se ne svađa s partnerom,
u biti ako se i ne svađaju onda definitivno jedna strana pati i povlađuje sve drugomu!
Loša komunikacija je krivac, u svakoj vezi postoje nesuglasice, al stvar je u tomu kako se postaviš prema problemu!
Nekoć sam ja bila ta koja je uvijek počimala prepirku i ljutila se danima cijelu situaciju sam gledala samo sa svog gledišta, tjerala mak na konac i ponovno se vraćala na istu temu dok u sitnicu nebi riješili stvar, u biti i kad bi se kao i pomirili ja bi još uvijek bila ljuta...nasuprot tomu moj muž stvarno ne zna da se ljuti, uvijek bi mi prvi prišao nakon prepirke!
Uvidjela sam da to ničemu ne vodi, sada je potpuno drugačije, a samo zato što sam ja promjenila ploču... nakon prepirke, kada raspravimo sve što nas muči, puštam ljutnju da ode...
Kompromisi, primanje i davanje, prihvaćanje mana kao i vrlina sve je to sastavni dio zdrave veze što znači ljubav!

Pa gledajući sada unatrag stvarno mu nije bilo lako sa mnom tih par mjeseci dok sam se tako ponašala, ali razlog sam našla - divljanje hormona u trudnoći

Razmišljam o tome kako čovjeku malo treba da bude sretan!

Dok nisam bila udana živjela sam totalno neopterećeno,
imala sam novaca, kupovala što sam htjela,... ali nisam bila rasipnica, sve u granicama roditeljske normale :)
Da se razumijemo tada mi novac nije značio previše mada sam ga imala, a sada kada ga i nemam baš za neke luksuze stvarno mislim da on nije bitan za sreću i zadovoljstvo!


Možeš kupiti...
- možeš kupiti riječi, ali ne i istinu
- možeš kupiti knjigu, ali ne i mozak
- možeš kupiti lijek, ali ne i zdravlje
- možeš kupiti krevet, ali ne i san
- možeš kupiti odjeću, ali ne i ljepotu
- možeš kupiti luksuzne stvari, ali ne i sreću
- možeš kupiti križ, ali ne i Isusa

Ovo sam pročitala negdje i zaista je tako!

3 godine su prošle od kada smo se prvi put sreli
2 godine sretnog braka
2 godine našoj kćerkici - dijete ljubavi...

Već sam pisala o tome kako se nikada prije njega nisam zaljubila... i nisam baš vjerovala da ću ikada!
Uvijek sam sumnjala u one romantične priče - na prvi pogled i sl. ali, to se jednostavno dogodilo...
Ili se s nekim nađete ili ne...
Nikada nisam bila romantična, ali s njim...

Vrijeme pokaže je li ta osoba ona prava... moje srce nije pogriješilo, volim te svakim danom sve više...
"Romantična se ljubav "dogodi"; nije ju moguće potaknuti!

Totalno različite osobe, a opet...tako slične!
Volim te... i znam voliš me...
Jednostavno...ljubav!!!

Jednostavno prekrasna... rodila se u 8,20h...imala je 2530g i 47cm i na prvi pogled sam osjetila majčinsku, bezuvjetnu, čistu ljubav!!!
Bila je tamnoputa i tamne kosice, a sada ima svjetlu put, plave oči i plavu kosu.
Kao beba je bila jako dobra, sve je išlo po nekome redu!
U prvim danima mi je pomagala moja mama, mada je i svekrva bila tu, mama je ipak mama!
Uživala sam, a i dalje uživam u svakom trenutku provedenim s njom!
Zbog raznih okolnosti morala sam početi vrlo rano raditi... 4 mjeseca nakon rođenja, i to mi je bilo jako teško... bojala sam se da moja beba neće biti vezana za mene, da neće imati osjećaje prema mami kao ona djeca koja su uz mamu godinu dana... hvala Bogu sve je upravo suprotno!
Roditelji mi žive u blizini tako da mi mama čuva kćerkicu dok radim! U svakom trenutku im mogu ostaviti dijete kada muž i ja trebamo nešto obaviti, izaći i sl. Znam da sam sretnica u tome jer poznajem mnoge parove koji nemaju kome ostaviti djecu!
Za prvi rođendan je bila jako smješna bez ijednoga zuba, još nije hodala niti puzala... ali tjedan nakon rođendana je i propuzala i prohodala i počele su prve muke sa zubićima... sad su u fazi rasta umnjaci koji je jako muče!Sa svakim zubićem je bilo problema, nervoza, plač, bol i nespavanje...
dosta rano je počela pričati (mislim na slaganje rečenica) tako da mi sada sa 22 mjeseca kada dođem po nju s posla ispriča gdje je bila s bakom... šta je radila, s kim je se igrala, tko ju je ljutio,... stvarno je smješna kada onako tepajući razgovara kao pravi mali čovjek.
Od kada je progovorila pa do sada u svim rječima je napredovala osim u najdražoj joj cuci, izgovara je nekako da lomi jezik i na kraju ispada nešto kao trutra. Kada ide spavati obavezno ima dvije cuce, jedna u ustima, druga u ruci i onda ih mjenja, tako i u snu.
Bez obzira što je još mala odrješita je i zna šta hoće.. uživa se maziti sa mnom, malo manje s tatom i bakom koja je čuva, a za ostale, hmhm ,...ne voli da je ljube, gnjave stariji ljudi, ali voli drugu djecu i uživa se igrati s njima!
Voli gledati crtiće, a najdraži joj je Jagodica Bobica po kojem se i zove ovaj blog - bobata - jer tako je u početku zvala Jagodicu.

i tako je počeo naš suživot, počeci nam nisu bili baš sjajni, taj nemili smrtni slučaj netom prije je sve nekako zasjenio, mom mužu definitivno nije bilo lako, sreća zbog vjenčanja i skorog rođenja djeteta je bila pomješana sa boli i tugom zbog gubitka oca! Financijska situacija također nije bila bajna, zbog raznih spletova okolnosti naslijedili smo kredite, živjeli smo s njegovom mamom godinu dana i usputno smo gradili svoj dom.
Trudnoća mi je bila s komplikacijama, ležanje u bolnici čekajući ishod svega...ali rođenje moje prekrasne zdrave djevojčice je izbrisao sve traumatične događaje tijekom trudnoće!!!
Taj dan je dan kada se promjenio moj smisao života, neopisiva sreća i ponos!
Postala sam mama :))))

Imala sam divno djetinjstvo, fantastične roditelje, brata i sestru... živjela sam jednostavnim bajkovitim životom i bila sam sretna! Sve je išlo svojim tokom, škola, faks, rad, izlasci, društvo,...
Nikad nisam bila zaljubljive prirode i nisam se opterećivala time, jednostavno sam odlučila da ako se ne dogodi onaj klik između mene i tog nekog odustajem i idem dalje!
Ljubav nisam tražila, ona se jednostavno dogodila, oboje smo na samom početku shvatili da je to to, zaprosio me je nakon mjesec dana veze i ja sam pristala, ali ipak dogovorno nismo nikome ništa rekli o tome jer je nekako ipak bilo prerano mada su svi moji bližnji primjetili da sam se napokon zaljubila i to u dvadesetosmoj godini!
Nakon četiri mjeseca veze ostala sam trudna i odlučili smo se vjenčati godinu dana ranije nego što smo planirali, on je bio presretan, al ja... moram priznati da u početku i nisam bila načisto sa svime time!
Uslijedilo je vjenčanje koje i nije bilo baš bajkovito (mada se iskreno nikada i nisam zamišljala u ulozi mladenke i nisam imala neku posebnu viziju kakvo bi trebalo biti) zbog smrtnog događaja u njegovoj obitelji mjesec dana prije datuma vjenčanja,... Nismo odgodili svatove, "proslavili" smo u krugu uže obitelji i kumova na večeri! Sam događaj u crkvi je bio veličanstven i naježim se svaki put pri pomisli na taj dan... ON je došao po mene doma sa kumom i nekolicinom prijatelja, moji roditelji, brat, nevjesta, sestra, zet i kuma su me ispratili sa suzama radosnicama (bar mislim) i svi smo se skupa odvezli do crkve. Tamo nas je dočekao svećenik i govorio nam upute! Sve skupa bilo nas je dvadesetak, i u trenutku kad smo trebali ući u praznu crkvu, začula sam buku i ugledala svo moje društvo, poznanike, rodbinu, susjede kako dolaze sa smiješkom da uveličaju taj trenutak davanja zavjeta! Dogovorno su odradili tako da me iznenade, i moram priznati da sam sa suzama i duboko dirnuta ušla u crkvu!
Svećenik je vodio misu i bilo je jako lijepo, rekao je da već dugo nije vidio takvu ljubav među dvoje mladih!