Razmišljam o tome kako smo se upoznali...smješno al istinito...
Nikad se prije nismo vidjeli, al eto rukom sudbine...
Momačka i djevojačka večer zajedničkih poznanika...
Došla sam sa svojim društvom i vrlo brzo se opustili i prepustili zabavi...
U jednom trenutku ja plešem na stolu (hm...na stolu..nećemo o tome)
i nisam mogla ne primjetiti tebe u kutu kako me promatraš...
Kasnije si mi pričao da si me odmah primjetio i samo čekao pravi trenutak da mi priđeš... rekao si da te je privukla moja djetinja otkačenost, a kad si me pogledao da si znao da ću biti tvoja žena....
...kad se sjetim kako sam te u početku motala, pravila se nedodirljiva (nije mi džabe bio nadimak ledena što se tiče veza...)
Čim si mi prišao i kad smo počeli razgovarati...znala sam... ali, strah... imala sam neki ludi strah... tu se pokrenuo moj obrambeni mehanizam ne dopuštajući da se prepustim osjećajima...
Ali ti nisi uzmicao... i napokon mozak je poslušao srce!!!
Privukla me tvoja osobnost...volim kad me nasmijavš..
volim kad s tobom mogu pricat satima, i znam da mi nece dosaditi...
volim kada šutimo, a oči nam govore sve...
volim to što me razumiješ...volim što si uvijek uz mene...
volim tvoj glas...volim tvoje ruke kad me zagrle...
volim to što me smiruješ,..
volim što sam ja prava ja kad sam s tobom...
volim to što smo u braku i ništa se nije promjenilo nego na bolje..
volim što imamo dijete ljubavi...
volim to što se uz tebe ne bojim budućnosti...
volim to što sam uz tebe optimist...
volim to što se i ne slažemo u svemu, al nađemo neku sredinu...
volim naše kompromise...
volim to što znam da i ti mene voliš...
Voljela bih da svi ljudi na svijetu nađu svoju polovicu...
nesavršenu osobu koju će savršeno voljeti!!!
