bobata

Dragi moji...
sretna sam...
muž je položio stručni,
a moja princeza će izgleda dobiti brata ili sestru!!!
Radujem se svemu,
a za sve ostale probleme nema mjesta...
ne želim razmišljati o njima i sekirati se unaprijed,
Bože pomozi!
Nadam se boljemu i da ću svim poteškoćama stati u kraj!

Nedavno - razgovor za posao ...
Posao u struci, radno vrijeme idealno,subote neradne, plaća - ma ludilo...

Presretna i puna optimizma sam došla u dogovoreno vrijeme
s velikim očekivanjima jer za taj posao sam bila:
stručno osposobljena, s velikim radnim iskustvom,
bez lažne skromnosti - kandidat za pet!
Ali....veliko ali...
tajnica me uvodi do direktora, nisam ni sjela,
a puca pitanje da li ste udati, odgovaram da,
koliko dugo - odgovaram 2,5 god.
imate li djece - kažem da,
koliko - jedno
godina - dvije
????? WTF.. nije mi jasno...već mi crnilo pred očima
kasnije me nešto pitao vezano za struku, radno iskustvo, onako usputno
i kaže: Hvala javit ćemo vam se uskoro!
Izašla sam pokisla s već znanim odgovorom - nisam dobila posao!

A vikend nije bio prema očekivanjima...
kiša je pokvarila planirani dan!!
I jučer je padala i danas pada....
uh jedva čekam proljeće!

Ovaj mjesec mi je pun neizvjesnosti...
toliko nekih očekivanja, a nikako da se nešto realizira,
da se pomakne s točke čekanja..
a sve to vezano za moj posao, mužev posao...
pa još neki stručni ispiti koje muž mora položiti, joooj,
pa problemi na mom sadašnjem poslu...
Financije su nam u minusu, kako li je dug ovaj prvi mjesec!

Postajem nestrpljiva i živčana!

Vikend.... jeeej
evo čini se i da će vrijeme biti lijepo, nakon tjedan dana kiše....
imam planove za sutra - odlazak u prirodu...muž, kćerkica i ja....

Lijepo jutro..... bez obzira što je tmurno vrijeme i kiša pada!
Princeza se probudila u 5 i amo na noge, diži se iz kreveta..
Spremanje za posao, a ona me prati u stopu,
mama bas ti je to jepo, da... to, to, bas si jepa!!!
O sreće moje male...
E onda moramo nju obući,
i naravno, ona bi
timbe jepe (čizme), bobatu (majicu Jagodicu) i minitu (suknjicu)...
ali draga nećemo to, mama će ti obući trenerku, ideš u bake,
ali mama ja bi bija jepa,
pa ljubavi ti si uvijek lijepa, moja draga princeza ljepotica...
Dobo, onda mi napaji zuju (onda mi napravi frizuru)!
Haha...srećica moja mala!

Danas je mom ocu rođendan...
Volim te tata, hvala ti za sve što si učinio
i još uvijek činiš nesebično za nas!

Često razmišljam kako bih htjela da odgojim svoje dijete
onako kako ste mama i ti odgajali nas,
ali nekako mi se to čini nedostižno..
vaša strpljivost, vjera u nas i ukazano povjerenje
bez obzira na sve što smo činili...
stvarno se bojim kakva ću ja biti!

Hmm... ne znam šta da kažem....
već sam pisala da želimo drugo dijete,
ali, opet ali...
Zadnju godinu dana sam čekala riješenje za državni posao,
... cijela godina testova, provjera, razgovora...i na kraju ništa, veliko ništa!
E sad se ponovno javlja šansa za posao, koji također moram malo čekati,
a opet nije sigurno da ću se zaposliti!!!
Ja sam inače već zaposlena, posao blizu kuće, radim ono što volim - knjigovodstvo,
mogu izaći kad god moram nešto obaviti,... puno pluseva što se toga tiče...
ali, plaća je ispod prosjeka!
Opet glasno razmišljam, šta da radim?!?

Rano jutro, a već sam gladna,
neću valjda sad počet da se debljam,
počela sam više jesti... ne ne to nije dobro!
Tako mi je od 01.01., od mojeg pokušaja prestanka pušenja!
Eh, nisam prestala pušiti,
al sam smanjila pa se nadam s vremenom...

Smješno, ali moja kćerkica od 2 godine obožava obuću!
To sam već i prije primjetila, al nisam baš obraćala pažnju,
recimo kad joj idem nešto kupiti i treba da proba
jaknu, vesticu i sl., uvijek vriska neće da oprobava ništa,
a s obućom je druga situacija, razgledava sa mnom
i govori mama ove su bas jepe, ove su jupej i tako...
onda sjedne na stolicu i kaže mama kini ove (da joj skinem stare)
i divi se onome što proba (cipelice, tene ili čizmice)
Neki dan su joj baka i dida kupili bijele tene Adidas s rozim oznakama
auuu njene sreće, neće da ih skida, i ne želi stare tenisice više da obuje!
A kad joj oblačim suknjice ili haljinicu sama govori
sada obuti jepe timbe (čizmice)...
Haha, a meni uopće obuća nije napeta,
ono nisam tipično žensko koje mora da ima neznam koliko cipela u ormaru,
više sam sportska elegancija...

I evo nas u 2009.godini...idemo dalje....

Doček je bio iznenađujuće dobar,
s obzirom da nisam do 31.12. znala gdje ćemo...
bilo je par solucija i dosta poziva od prijatelja da idemo s njima...
jedni su išli na Blidinje, drugi u Split, par ih je išlo u Dubrovnik,
neki su ostali doma - kućne zabave i zvali nas....
ali od svega toga mi smo - ostali doma!!!
S nama je bilo još četvero dragih ljudi + 3 djece!
Klinci su zaspali u 21,30 h
a mi... olala veselo, hrane, alkohola (ups, da)!!!
Sve u svemu prošlo je sve super, zabavili smo se pravo,
a inače nisam tip za zabave takvog tipa,
više volim izaći negdje!!

01.01.2009. ako se po tom danu godina poznaje, najebala sam!
To sam odmah trebala da znam...moj prvi pokušaj prestanka pušenja...
nervoza, užas...šizenje
Roditelji mi bili na ručku i u jednom trenutku tata se diže sa stolice
i kaže da će mi donijeti trafiku cigareta....
Zapalila sam 02.01. u 15,34h pa opet u 20,27h!!
tata došao u 20,30h sa Nicoretama... mene stid sa cigaretom u ruci!!!
03.01.2009.god. zapalila u 08,01 h pa u 08,30 pa u 09,05
sad gledam cigarete, ne mogu se skoncentrirati na posao,
zapaliti ili ne... zapaliti ili ne!?!
Nicorete su u džepu!

Razmisljam o protekloj godini...imala je predivnih trenutaka....
bilo je i teških, ali sve se prevladalo...
bilo je fantasticnih trenutaka podjeljenih sa dragim osobama...
godina veselja i radosti sa mojom princezom.... 
toplina doma, uz obitelj, prijatelje...
Nema tu rezimea..jednostavno Bože podrži...

Želim Vam svima veseli doček Nove,
nadam se svima bolje 2009.godine,
da nas Isus uvijek čuva i vodi
i donese nam obilje blagoslova u svemu!