dalibor brun - fan club

srijeda, 15.02.2006.

Zatočenik Azkabana...domaća verzija

Kroz mali prozor zamračene kancelarije dopirala je taman dovoljna razina svjetlosti koja je potrebna da bi se dim cigarete jasno vidio dok se širio prostorijom u obliku iskrivljenih lica palih demona koji se tuku oko zadnjeg bureka punjenog ljudskim mesom. Dao sam osumnjičenom jedan crveni marlboro, mislio sam-dobro će mu doći nakon svih tih batina. Demoni su se i dalje širili prostorijom proždiruću se međusobno i simbolizirajući sve rasne nečistoće koje su silom željele izaći iz njega. Iza mene i radnog stola na kojemu je bila lampa uperena ravno u osumnjičenika, bio je portret poglavnika Đapića. Ne znam što ga je više plašilo, Đapićeva vječna nacerena faca i prijateća škebma ili ja-Hari Trotter, šef tajne policije i predsjednik stana za rasne nečistoće. Dim se i dalje širio u maniri crno-bijeg filma po mojoj kancelariji koji su moji čuvari zvali od milja "mali Jasenovac".

-Ugasi tu jebenu cigaretu smrade!
-Da, gospodine. Odmah gospodine...
-Ime i prazime-za zapisnik.
-Hamdija Seferović, gospodine.
-Ne zovi me gospodine, idiote!
-Da, gospodine.
-Isuse...zanimanje!?
-Hm, ovaj, tri razreda osnovne.
-Dobro Šabane, dakle, NKV. Godine?
-64 gospodine.
-Opet ti počinješ...
-Oprostite gospodine....
-Jel ti to mene zajebavaš Safuroviću?
-Ne, zašto gospodine...

Ustao sam se i opalio ga drškom svog čarobnog štapića koji se zvao "Luger" po čelu. Crna nečista koža je pukla poput crne bebine zvečke. Krv je počela teći preko naboranog staračkog čela.

-Bračno stanje?
-Udat.
-Udat si smrade, jesi ti žensko!?
-Ne razumijem pitanje gospodine..
-Opet ti počinješ...dobro, ovaj puta prelazim preko toga.....djece?
-38
-Rane ti Isusove, pa jesi ti normalan? Jesi ikad čuo za prezervativ!?
-Prezert-šta!?...
-Nije bitno... Jel znaš ti Šepuroviću ( prekine me...)
-Seferović...
-Ne ispravljaj me idiote...znaš li ti da ja sad odlučujem o tvojoj sudbini...
-Da, gospodine...
-Jebem ti boga Isusa, sad mi te je dosta...Stražaaa!!!

U "mali Jasenovac" su ušla dva vojnika u crnim uniformama s ispruženom desnom rukom u zraku uz poklič "Pozdrav profesoru magistru doktoru scijencije akademinku Đapiću i smrt svim onima koji govore da je kupio diplome!!!". Svojim činom, mogao sam si dozvoliti nonšalantni odzdrav koji je je-jednostavno, glasio "Pozdrav...". Na moju zapovijed, dvojica Hrvata po imenu Ranko i Mirza-pretukli su romula na mrtvo ime. Digli su ga na stolicu a ja sam nastavio ispitivanje.

-Jel ti trebalo to? Jel da da nije...
-A nije...
-Naravno da nije...ali ne slušate VI kad vam se želi pomoći...
-Ništa, Šeferoviću, pakuj se-ideš u pravi Jasenovac....
-Nemojte, gospodine, ovaj, oprostite, imam 56 djece...
-Kako sad, rekao si da imaš 38....e moj Šabane, uhvaćen si u laži....jako čudno za tvoju rasu...to ti je inače sarkazam smrade...
-A znam, neku djecu nisam priznao...a troje je moj sin napravio mojoj ženi, tj. vlastitoj majci pa radi sramote, znate..
-Naravno da znam. I ja sam svojoj mami napravio nekoliko djece. Pa jesi ti normalan!?
-A nisam....ali ja sam bio pobjednik rijeliti šoa prije puno godina....
-Znam Šabane....osobno sam se pobrinuo da su svi koji su glasovali za tebe sada mrtvi...
-Šmrc....šmrc
-Plači plači...pičko nečista...
-Ali ja imam...šmrc....još jakna i hlača na rasprodaji...šmrc
-Ti stvarno nisi normalan....jebo me bog ako jesi....evo tebi fino papir i olovka, napiši priznanje pa ćemo vidjeti.

Napisao je sljedeće-Ja, Ham Dija Seferović, priznadem dasam pripadnik nacijonane manjina i da kaljem esencijo hrvackog nacionalnog bića samim svojom postojanjem. Krif sam i jer sam planirao urotu dazbacim profesoramagistru doktoru scijencije akademinka Đapić sa svoja deca kad ih bude dosta za jedna satnija. Kod mene su pronađena 3 stara olupinaod peći, 4 krša automibil i jedan kombajn. Alineznam kako je to kod ja došlo. Majkemi. Oprostite gospodine.

Zloglasni pukovnik tajnog SSSS odreda Hari Trotter ukrcao je Ham Diju na prvi vlak za Jasenovac. Hari je u budućnosti dogurao do najviših položaja u NDH. Seferović će preživjeti ratne godine uz pomoć homoseksualnih čuvara u logoru koji će ga zbog veličine njegove prangije i seksualnih kontrausluga održavati na životu-ali pothranjenog, da slučajno ne bi pobjegao. Nakon rata, vratit će se u Bosnu i otvoriti štand sa gaćama i boksericama i patentirati uzrečicu koja govori da je život loš, da ne valja i da je u kurcu pod nazivom "Život je Bosna". Ranko i Mirza će oboljeti od PTSP-a i izvršiti ritualno samoubojstvo čarobnim štapićem kojeg će si brzim i naglim potezom zabiti u pupak. A što je bilo nakon Jovanije seksualne kletve, nikad nećete saznati....buahahahahahaha (evil laughing)

- 12:25 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2006.

Harry Trotter i seksualna kletva koja ga je vratila na pravi put Hrvatstva i kršćanstva

viđe mi bat'ne...zinula si aaa...

Nova školska godina je počela, a da se Hari još nije ni privikao na novu sredinu čuvene škole za čarobnjake, nove ljude iz tog magičnog miljea i nove dogodovštine koje ga prate kao uporne muhe leteće govno. Kako ga majčina "obična" familija nije voljela, a i sam je po sebi bio nekomunikativan i iskompleksiran-bio je sretan što uopće ima tih nekoliko prijatelja u toj školi. Dvoje točnije, Jovanu i Ranka. Ranko je bio kukavica i pičkica iz siromašne obitelji koji se družio s Harijem jer je Hari, za razliku od njega, imao para i tako je kupovao njihovo prijateljstvo, a Jovana je bila štreberica i Srpkinja s kojom se nitko nije htio družiti jer je bila Srpkinja i jer još nije imala sisa.

Prošle godine su se svi novi učenici dijelili na 4 skupine. Išli su jedan po jedan do čarobne šilterice s propelerom koju su stavljali na glavu. Darko Majfoj je dodijeljen Ustašama, a Ranko i Jovana Partizanima. Na red je došao Hari. "Ovo je jako zajebano, ne znam šta ću s tobom bog te jebo..." reče mu magična šilterica s propelerima". "Ajd, ako boga znaš, nemoj me Ustašama. Jedini prijatelji koje imam su otišli u Partizane, ai Darko Malfoj je Ustaša. Ajd nemoj..." zamoli je Hari. "Dobro, iako vidim da ima Ustaške krvi u tebi i uspio bi tamo, dat ću te u Partizane sunce ti jebem izdajničko" oglasa se šilterica, a propeleri se počmu okretati. Ostali učenici su bili svrstani u Domobrane i Četnike-ovisno o porijeklu roditelja.

Osim škole u kojoj je prosječan učenik, Hari je pokazao zavidno znanje i vještinu u Metloguzu-najpopularnijem sportu u magičnom svijetu. Kapetan je metloguzačke ekipe Partizana-prošlogodišnjih pobjednika. To je jedan divan sport u kojem je cilj nabiti si što je više moguće metlu u šupak i recitirati nacionalističke stihove što je jače i žešće moguće protivniku u facu uz neizbježno popljuvavanje protivnika, dok isti pokušava, je li, uzvratiti istom mjerom. Prvi meč u novoj školskoj godini je bio vrlo izjednačen, ali Hari je uspio pobijediti. Kapetan Četnika zvan "kapetan Stojan" nabio si je skoro pola metle u čmar i recitirao je sljedeće stihove Hariju u facu: "od davnina to se znalo, tamo gde se ratovalo-gde je rat i srbin tu je, suđeno mu da ratuje...pušku u ruke i bori se, nikom ne pokori se, izreka stara to je-srbi se nikog ne boje!" Hari mu je opsovao majku, nabio si više od 2/3 metle tamo gdje sunce ne sija i pljuckajući se izderao: "neki misle da nosi nas pogrešan tok, jer se zajebavamo s magijom i pijemo bundevin sok, al negdje u nama je bitaka plam-i kažem vam, to dobro znam-kak vas nije sram". Sutkinja je dodijelila bod Partizanima, na što se kapetan Stojan ohrabrio i nastavio: "pala je i Srebrenica, a pašće i Žepa, Republiko Srpska al ćeš biti lepa...idemo dalje idemo dalje, idemo srpski rode...idemo dalje idemo dalje s Ratkom do slobode". Sad je Hari stvarno bio ljut, nabio je cijelu dršku u čmar i zapjevao: "u goooori raste zelen bor, a tebe nema, a tebe nema....u gori raste zelen booor, a tebe nema draaaaagi mooooj". Pobjednički se osvrnuo oko sebe i ugledao pobliku iznad koje su lebdjeli čarobni upitnici. "Koji kurac..." tiho se mrmorilo na stadionu dok su ljudi u čuđenju pogledavali jedan drugog. 2:0 za Četnike. Kapetan Stojan je nastavio : "Zapjevat će braća nasred Knina, onu našu pjesmu iz davnina...šta se ono na Dinari sjaji-Đuićeva kokarda na glavi". Hari je od bijesa zabio cijelu metlu u guzicu i počeo: "Druuuuuže Titio ,i ti seeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee....." srušio se na pod u nesvijesti od bolova u zadnjem dijelu leđa. Smijeh se zaori na tom magičnom stadionu. Odveli su ga u bolnicu. "Nisam znao da si takva pička, Hari, da sam znao-ne bio bio moj miljenik-tj. moj i od one bulimične i frigidne profesorice-znam, probo ja..." kaže mu ravnatelj škole, dugokosi i bradati čarobnjak po imenu Dumba-Lumba. Hari pokajnički spusti glavu.

Hari je bio neizmjerno sretno dijete. Kad je bio mali, zli čarobnjak je harao tim magičnim (ali heretičkim i pravoslavnim) svijetom i ubijao sve koji se nisu htjeli prebaciti na kršćanstvo. Na red su došli njegovi roditelji-bezbožnički intelektualci koji su se radi partije odrekli Boga i heretički uživali u orgijama s drugim bogohulnicima. Mračni i ćelavi čarobnjak zvan Rojsomort je uperio čarobni štapić stao pred njih i rekao "Oćete se prekrstit oca vam bezbožničkoga jebem il ćete okust okus moga čarobnijeg štapića, je li matere vam?" Preptostavljam da znate koji je bio odgovor i što se s njima desilo. Na red je došao Hari. "Oš se iti prebacit il ću itebe morat satrat?" Hari je u to vrijeme bio beba i nije znao pričati, što Rojsomortu nikad nije palo na pamet. Uperio je štapić prema njemu i izgovorio čarobne riječi "jebo ti bog mater ateističku!!!"....svi znamo što je bilo dalje. Hari je uspio preživjeti, ali mu je zauvijek ostalo žigosano "U" na čelu.

Sa 14 godina je neprestano je mislio o seksu kojeg od kojog u knjizi nema ni riječi. Drkao je kad god je mogao-minimalno 3 puta dnevno. Magične pizdarije i čarolije je koristio za neke druge nebitne stvari-jer se nikad nije sjetio da ih upotrijebi da nekoga omami pa ga pojebe ili da se pretvori u nekog drugog pa nekog pojebe ili da u krajnjem slučaju plati nekog pa ga pojebe. Palio se na Jovanu. Došao je jedne noći u njenu spavaću sobi i rekao joj "Znaš, prijateljice, je li....ti si srpkinja" "da.....i" odgovorilaje Jovana. "Ništa....samo sam ti to htio reći da znaš gdje stojimo....ooovaj, oćemo se jebat?" pitao je plašljivo Hari. Prestrašena Jovana je reagirala instinktivno, izvadila čarobni štapić iz vagine, naglim pokretom prema Hariju uspjela ga je poprskati vaginalnim sokovima i izgovoriti kletvu prema harijevom još nedoraslom kurcu "moj kurče, našta me navuče...na ciganku jebem li joj majku!!!". Hari je dramatično kriknuo:"neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee......."

Od tada je samo karao ciganke. Nije si mogao pomoći. Smrdljive žene u smrdljivim krpama su ga seksualno privlačile. Odustao je od škole i lunjao po svijetu napaljen. On i njegov vjerni pratilac-odbjegli albanski kućni duh (rob) Jazavko. Lunjao je i lutao krvavih očiju s kurcem u erekciji i tražio komad ciganske pičke i nekoga da skine tu prokletu kletvu s njega. Tražio je osvetu. Tražio je Rojsomorta da mu se priključi u njegovom svetom ratu. Tražio je nastavak, ali ih je još dobio 5. "Bog te jebo....reče Hari...ovo neće biti gotovo dok ne maturiram u pičku materinu" "Ma bolji te štapić za sljedoljed...rekao je albanski kućni rob sa bijelom jajastom kapicom na glavi i burekom u ruci. "A gdje su turci u ovoj priči" upita Hari albanskog roba. "Pa jebeš mu mater, ne možeš izvrijeđat sve nacije, rase i religije u nekoliko odlomaka teksta" "da....ogovorio je Hari....za to služe nastavci...."

- 10:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

. . http://www.techsys.co.za

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se