The Violet (Id)entity
17.01.2012., utorak
Laganje kao stil života, 2. dio
|
Prošli put kad sam o ovoj temi pisala, iznijela sam svoje osobne razloge zašto mi je takav stil života odbojan. Sad bih htjela pokušati biti malo objektivnija, i reći zašto mislim da ni drugi ljudi ne bi trebali usvojiti takav način života, ako si to mogu priuštiti. Naravno da je određena doza subjektivnosti uvijek neizbježna, no dobro, slijedi moje mišljenje, a vi, uzmite, ili ostavite. Nećemo ispitivati motive laganja, oni su svima nama više-manje dobro poznati.  Pogledajmo što se to događa u našem tijelu kad lažemo. Kad lažemo, stvaramo disonancu između onoga što mislimo i govorimo. A više-manje je dobro poznato da se naše misli zapravo u mozgu manifestiraju kao električni impulsi, električni naboj. A sada, kad lažemo, taj naboj se, da tako figurativno kažemo, nema kuda isprazniti niti manifestirati. I naše tijelo neće samo ignorirati nastalu situaciju. Kada se odlučimo na laž, u našem tijelu se pokreće čitav niz kemijskih reakcija koje izazivaju emocije, to jest, još više električnih naboja. Na tom principu funkcionira detektor laži. Dakle, kad lažemo, u biti silujemo svoj živčani sustav koji osjeća da nešto nije u redu, koji se ne slaže sa disonancom koja se stvara između onoga što govorimo i onog što mislimo. Dakle, iz perspektive našeg tijela, laganje uistinu jest vrlo stresno. Možda vam se to ne čini strašno, no stres je jako moćan ubojica. Na kraju ispada da laž nije samo stvar morala, već i psihičkog i fizičkog zdravlja. Čuvajte se laži. Nije vatra, ali može opeći. |
- 20:18 - Ne moraš komentirati, ali možeš razmisliti. (1) - Isprintaj - #
16.01.2012., ponedjeljak
Crtica o ljubavi prema sebi, drugima i prema zemlji.
|
Ne znam mnogo o ljubavi, niti o osjećajima općenito; no znam jednu stvar. Kad bih morala u sebi imati kemikalija koliko i petrokemijska tvornica (kao što nas danas industrija kozmetike ohrabruje) da bi me netko zavolio, mislim da bi ljubav bila prilično budalasta i turobna. Evo, da vam malo opišem svoje higijenske navike. Obično se perem tri puta tjedno. Maksimalno pet. Koristim najjeftiniji šampon iz supermarketa koji mi obično traje mjesec dana. Jako rijetko se kupam, uvijek se tuširam. Moje tuširanje obično traje 10 minuta, maksimalno dvadeset. Obično se tuširam mlakom do umjereno toplom vodom, a ponekad si priuštim i hladan tuš. Zube perem dvaput dnevno. Koristim anti perspirant koji traje 48 sati, i pustim ga da mi traje to vrijeme, i ne sprejam se svakih par sati. Za mene ne postoji šminka, ne postoje kreme ili mlijeka za tijelo, ne postoje regeneratori i lakovi za kosu, ne postoje parfemi i zamamni mirisi. Moje noge i pazusi vide britvicu maksimalno jednom mjesečno. Moja kosa se ne sjeća kad je zadnji put vidjela škare frizera. Kada idem u šoping, koristim plastične vrećice. Ali koliko uopće često idem "šopingirati"? Gotovo nikad. U novčanik dublje posegnem tek kad u ormaru nema ništa. I eto. Sad kad čitate ovo, vjerojatno vam se u glavi javlja vizija neke špiljske žene, izolirane od svijeta i civilizacije. No, izgledam sasvim normalno, zdrava sam, nisu mi potrebni česti posjeti doktoru ili zubaru, i uživam u životu. I imala sam sreću da pronađem osobu koja me istinski voli, bezuvjetno, nepatvoreno, bez očekivanja i s mnogo razumjevanja. Uglavnom. Nisam pripadnik nikakve ekološke udruge, kod moje kuće nema energetski učinkovitih aparata i sustava, jedino što na kući ima nekakva fasada. Ali opet mislim da to kućanstvo mnogo manje pridonosi zagađenju nego neka druga, ekološki razvikanija. Zašto? Zato što u tom kućanstvu nitko nije rob konzumerizma, u tom kućanstvu imamo obzira prema sebi i svojim mogućnostima, a ne prema tome što će susjed misliti o našem novom autu ili novim krpicama. Volite sebe. Budite otvoreni prema drugima. I imajte obzira prema okolišu koji vas hrani i u kojem živite. Ne znam mnogo o životu, ali znam da kad god sam bila iskrena prema sebi i prema drugima, isplatilo mi se mnogo više od svih laži koje sam ikad izgovorila. |
- 23:26 - Ne moraš komentirati, ali možeš razmisliti. (0) - Isprintaj - #
09.01.2012., ponedjeljak
Looks like this is my peace and sanctuary... It has been here all along. My dear old friend, Change.
|
Dare to go your own way in life. Nobody guarantees it will always be pleasant and nice. If you choose that way, you'll have hard times, and the others will have them because of you. But you will have one important thing too. You will have a LIFE. The life lived to the full, without restraint, without regrets, life of opportunities and possibilities. Most of us always fear getting out of our box, out of mold. But life is too short to obey conventions, traditions and rules that mostly have little to do with common sense. Nobody is the same, we are all different, we all have our own ways. And the least we can do is try to understand them, and support each other... Dare to go your own way. Dare to enjoy life, dare to explore, dare to laugh, dare to cry, dare to live and learn!  |