|
Na kraju...
Nije bitno tko je u pravu, tko je u krivu... Bitno je da znaš zašto nešto vjeruješ, zašto stojiš iza nekog uvjerenja. Onime tko je nešto prihvatio iz puke apatije najlakše je manipulirati.
Uživajte u životu, istražujte, smijte se, plačite, osjećajte i učite...
"Ako odraslima kažete: >>Vidio sam lijepu kuću od ružičaste cigle s geranijama na prozorima i golubima na krovu...<< oni neće moći zamisliti tu kuću. Njima treba reći: >>Vidio sam kuću od sto tisuća franaka.<< Tada će uzviknuti: >>Kako je lijepa!<<"
Antoine de Saint - Exupery
|
The Violet (Id)entity
07.01.2009., srijeda
Walls of Hatred No. 3
Još samo da razjasnim nekoliko stvari.
U svoja posljednja dva posta nigdje nisam napisala da je lako skinuti teret mržnje sa sebe. I nije. To je vrlo teško i dugo traje.
Jer mržnja i patnja su neki najniži, prvi osjećaji koji se pojave kad nam je naneseno zlo. I potrebno je mnogo snage, strpljenja, i ponajviše ljubavi da se izdigne iznad tih osjećaja. Život je, naravno, kompliciran, i svatko to frukčije doživljava, i svatko se drukčije snalazi. Nekome će trebati možda podrška prijatelja, obitelji, a nekome opet možda nešto sasvim deseto. Netko možda ima snage da se sam izdigne iznad toga.
I nemojte me shvatiti krivo. Ne osuđujem ljude koji mrze. To je prirodno za svakoga. Jer život ljude dovodi u svakakve nemoguće sitacije. I kad se sjetim nekih užasnih slika iz drugog svjetskog rata iz udžbenika povijesti, kad pogledam danas vijesti, zapitam se, kako je tim ljudima, toj djeci, tim očevima i majkama, kako čovjek odgovara na tu patnju, postoji li nešto što tim ljudima može dati snagu, ili zauvijek mrze lik i dijelo ljudi čiji su metci oduzeli život njihovim najmilijma.
I zašto se ja "maltretiram" svime time?
Vjerujem da svaka pozitivna misao čini ovaj svijet boljim. Naše misli su električni impulsi, energija. I mi ti energiju neprestano odašiljemo i primamo. Hoće li ona biti pozitivna ili negativna, ovisi o našim mislima i postupcima.. I ta energija utječe na nas, na naše tijelo i dušu, i na ljude oko nas. I ako neka osoba razmišlja pozitivno, to će dobro utjecati najprije na njeno tijelo i dušu, a potom i na ljude s kojima ta osoba dolazi u kontakt.
I ne kažem da nisam nikad mrzila, ili da sam uvijek razmišljala pozitivno... Upravo zato što sam prije bila tako puna mržnje i negativnih misli i što sam shvatila kako je to grozno utjecalo na mene i na ljude oko mene, pišem ovo. I znam da još mnogo, mnogo ljudi proživljava i mnogo gore stvari...
I znam da je teško, i meni je toliko puta bilo teško, razmišljati uvijek pozitivno.
|
03.01.2009., subota
Walls of Hatred No. 2
Shvatila sam da je moj prošli post nekako nedorečen i da ga još trebam nadopuniti nekim stvarima.
Daklem, kako definirati mržnju? Mržnja se bitno razlikuje od osjećaja odbojnosti, kad nam se netko ne sviđa, kad nas netko iritira, i slično. Mržnja se sastoji u tome da želimo zlo nekoj osobi, razveseljava nas njezina patnja, rastužuje njegova sreća.
Pa čemu patiti zbog toga što je netko sretan?
A kako se možeš veseliti kad netko pati?
Takvi osjećaji svakog čovjeka razaraju. Ne daju mu mira. Pa kako možeš imati mira kad toliko silno želiš da netko drugi pati. To te izjeda, zasljepljuje, gura tvoje postupke u krivom smjeru, činiš i govoriš stvari zbog kojih poslije požališ, a ako i ne požališ, tu uvijek ostaje gorčina koja te sprječava da osjetiš istinsku sreću. A takvi osjećaji nam uopće nisu potrebni.
Bi li moral bio manji da nema mržnje?
Recimo tzv. mržnja prema kriminalu. To se sve na kraju svodi na osobe. Jer kriminal ne bi postojao da nema osoba koje ga čine. I u biti ljudi ne mrze kriminal, nego osobe koje ga čine. I naravno, kriminal je loš, i treba ga suzbijati, ali zatvori i policija nisu tu da se vrši nasilje nad kriminalcima, nego jednostavno da spriječe kriminalce da vrše nasilje, da ih preodgoje da ne čine štetu u društvu kojem se nalaze. A to se nikako ne može mržnjom i nasiljem, jer mržnja uvijek rađa mržnju, nasilje rađa nasilje… Jer nitko neće shvatiti da je činiti nasilje loše ako ga poniživate, drugim riječima, ako mu to poručujete nasiljem. Pa u toj osobi će se nakupiti još više gorčine i bit će još više sklonija da čini nasilje.
I zapravo u današnjem društvu moral bi bio mnogo veći da nema mržnje.
Mržnja baca veliku sjenu na ljude.
I zbilja, kad prestanete mrziti neku osobu, kad pomislite kakva bi ta osoba bila kad bi se malo promijenila, više ne želite da ta osoba pati, poželite pomoći toj osobi… I bude vam mnogo lakše, kad vam padne taj teret mržnje sa srca, niste više skloni stereotipizirati nekoga i ljude oko sebe, drugim riječima, kao da se digne neka magla s vašeg obzora.
Ali nažalost, uvijek će magle biti u svačijim očima. No bolje je zapaliti i jednu svijeću, a ne samo proklinjati tamu, pa pokušajte i vi srušiti pokoji zid mržnje.
|
|
|