|
Na kraju...
Nije bitno tko je u pravu, tko je u krivu... Bitno je da znaš zašto nešto vjeruješ, zašto stojiš iza nekog uvjerenja. Onime tko je nešto prihvatio iz puke apatije najlakše je manipulirati.
Uživajte u životu, istražujte, smijte se, plačite, osjećajte i učite...
"Ako odraslima kažete: >>Vidio sam lijepu kuću od ružičaste cigle s geranijama na prozorima i golubima na krovu...<< oni neće moći zamisliti tu kuću. Njima treba reći: >>Vidio sam kuću od sto tisuća franaka.<< Tada će uzviknuti: >>Kako je lijepa!<<"
Antoine de Saint - Exupery
|
The Violet (Id)entity
07.10.2008., utorak
Znaš što želiš... A znaš li što ti treba?
Mi ljudi smo tako čudni...
Kad sam neki dan izašla u kafić, jedna cura drugoj dobacuje kutiju cigareta, a ova viče "Hvala!"
Ništa neobično, rekli biste...
A ako sagledamo stvari iz malo drukčijeg kuta... Je li normalno da se nekom zahvaljuješ kad ti dobaci kutiju otrova? Naravno da ne! Ali zašto se zahvaljuješ onda? Jer želiš to. A trebaš li to? Naravno da ne... *
Tako je i s drugim stvarima u životu. Želimo novac, karijeru, novi auto, novu kuću, afirmaciju... I trčimo za tim stvarima... Posvetimo cijeli život tome... A mnogi kad sve to dobiju... Nisu ispunjeni... Pitaju se...Čemu sve to... Ima li to smisla... A mnogi nikad to ne dobiju... Ali i dalje ustraju... Izgore u svojim željama... I ostane samo pepeo... I praznina... A oni još više gore... A praznina ostaje... I nikad ne shvate... kako popuniti tu prazninu...
Naše želje često zapravo ne odražavaju ono što zbilja trebamo... A često nas toliko zasljepljuju...
Želja... je kotač koji pokreće čovjeka... A istovremeno može biti i ono što ga gura u duboki ponor očaja...
Ponekad sve što nam zaista treba je tako jednostavno. Jednostavno poput osmijeha... Poput dodira... Poput vlati trave... Ili daška vjetra...
*Neka se dotična osoba ne uvrijedi, nisam ciljala na nju osobno, čisto primjera radi.
|
|
|