The Violet (Id)entity
16.10.2007., utorak
Deadly need for speed
Ah…Umro Toše Proeski. U prometnoj nesreći. Kod Nove Gradiške. Uzroci - slaba vidljivost, velika brzina… Tragično. Vjerujem da ste svi već vidjeli one slike smrskanog terenca. Morali su rezati lim da izvuku ozlijeđenog vozača. Proeski je bio (citiram članak BBC vijesti) most između ljudi u regiji često podijeljene nacionalnom mržnjom. Ne volim baš njegovu glazbu, ali ovo me dosta rastužilo… Kao i mnoge druge…  Počivao u miru. Još jedna stvar koja me rastužuje jest da je Toše Proeski samo jedna od na tisuće i tisuće osoba koje svake godine poginu na cestama u Hrvatskoj i u svijetu. Godišnje prometne nesreće na cestama odnesu najmanje 1.2 milijuna života i preko 50 milijuna ozljeda. Predviđa se kako će se smrtnost i ozljeđivanje uzrokovano prometnim nesreća do 2020. povećati za više od 60%, a veći dio tih stradanja se događa u zemljama niske i srednje razine razvoja. Da bi se sve to promijenilo i okrenulo na bolje, treba uložiti mnogo truda, a ja mislim da je najvažnija edukacija vozača. Većina nesreća je uzrokovana prevelikom brzinom, vožnjom pod utjecajem alkohola i droga, nepoznavanjem prometnih znakova, itd… Sigurnost na cestama uvelike ovisi o vozačima, a velika smrtnost na cestama je uzrokovana upravo njihovom neopreznošću i neodgovornošću. Znam da sam ja samo četrnaestogodišnjakinja koja nema pojma o životu, da ću se i ja možda jednog dana naći u situaciji da završim u prometnoj nesreći, ali - zar ti ljudi nemaju nikakav osjećaj odgovornosti? Zašto moraju voziti prebrzo? Zašto voze pod utjecajem alkohola i droga? Ovo su možda dječja pitanja, ali to su korijeni jednog od velikih problema našeg društva. A tu je i nepoznavanje znakova. Vozači trebaju poznavati znakove i prometna pravila, ne samo zato što je to u ispitu za vozačku dozvolu, nego radi i vlastite i sigurnosti drugih. A ako netko sjedne za volan bez vozačke dozvole, isto tako ugrožava vlastitu i sigurnost drugih. Zato vozači trebaju imati osjećaj odgovornosti. Na cestama su i njihova djeca, njihovi najmiliji. Koji mogu danas sutra poginuti u nekoj prometnoj nesreći. Mnogi misle da su nedodirljivi i da se ne mogu naći na tim crnim listama poginulih… Ali mogu. I zato se trebaju educirati. Osigurati. Osigurati sebe i druge. Evo danas smo imali dan otvorene nastave u školi. Četiri sata učenja o zdravoj hrani... Znam da je zdrava prehrana važna itd itd, ali već i vrapci na grani znaju što je dobro za zdravlje, a što nije, i mislim da bi ta četiri sata bila puno bolje iskorištena da smo imali radionicu na ovu temu. Upravo to bi bilo educiranje i usađivanje odgovornosti. Možda kad bi se djeci tako odmalena usađivala odgovornost, možda budućnost ne bi bila tako crna kako predviđaju statistike… |