brunhildina zamka mala

1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.

2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!

3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.

4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.

5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!

6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.

7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.

8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.

9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.

10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.

11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?

12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!

13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.

14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.

15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.

16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.

17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.

18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!

19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.

20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!

Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!

MI STVARAMO BLOG!!!


Dobila sam "Manifest" u komentaru od Miška. Nalazi se i na Iridinom blogu, a, sigurna sam, i na još mnogima!
Najviše o svemu tome pogledajte na blogu Pobuna u magli!!

Marilyn Manson - coma white










danas sam previše malodušna
ne vidim zvijezde
ni mjesec
samo tupu bol
u auri mog oka
ne vidim ni svjetlost
onu za daljinu
stojim na mjestu
već neko vrijeme
pokušavam krenuti
grčim prste
stopala dodirujem
uklanjam trnce
ukopana sam
zabetonirana
nepokretna
statična
knjige, riječi, bojice, papiri
prolaze kraj mene
a najviše vrijeme

prepuštena sebi
i svojim osjetilima
plovim u
nepredviđenom smjeru
namjeravam stati
tek kad okrznem
zidove preokreta

NE ZNAM CRTATI
a papir žudi za linijama
i olovka pokušava plesati
dok je moji prsti sputavaju

sjediš u udobnom stolcu
ruku obješenih preko naslona
nokti lagano dodiruju tkaninu
tamnu i laganu što glumi finoću

ne spavaš
ali jako priželjkuješ san
očekuješ romantičnu dušu
smiješiš se glupavim primislima

"Samo ne odustaj!"
"Uvijek idi naprijed!"
"Zaboravi što je bilo!"
"Ne zaboravljaj što je bilo!"
"Odluči!"

nokti već polumjesece čine
u gustoj mekanoj tkanini
ne mičeš pogled
samo trepčeš

ne obazireš se previše
nastavljaš trčkarati knjigom
u roju isprepletenih slova
i uživaš u tome