brunhildina zamka mala

Mogla bih sada pisati o tome kako su večina djećijih igrališta zapupštena, ljuljačke, tobogani, penjalice su stare, zmazane, hrđave, nesigurne i zbog toga opasne, a pijesak u pješčanicima je ostao u tragovima. Parkići su zmazani, s potrganim klupama, premalo koševa za smeće, puteljci jedva vidljivi.
Dobro, u zadnje vrijeme kao da se nešto događa, kao da ipak polako uređuju ta dječija igrališta, ali to sve ide puževim korakom. Naravno da ništa ne može niknuti preko noći, treba vremena, no sigurna sam i da treba malo više truda.
Velim - mogla bih pisati o svemu tome da sam se malo više potrudila, pofotkala i tako, ali neću samo radi toga što bih se previše uzbuđivala oko toga i onda zbedirala.

Zato samo prilažem ovu fotografiju koja je snimljena u malom slatkom dalmatinskom gradiću. Na fotki je ljuljačka koja me fascinira već nekoliko godina. Osoba pokraj te ljuljačke visoka je 170 cm, pa sad računajte koliko je visoka ljuljačka ako joj dođe do bokova!!!!
Nebrojeno puta sam vidjela djecu kako se ljuljaju na njoj (tj. njima, jer ima četiri takve ljuljačke) i samo čekam trenutak kada bu neko dijete opalo i razbilo se.