30.06.2007. / subota

U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM FILMOM

Image Hosted by ImageShack.us
Photo by: Mišić





Primjetila sam da se tu na blogu svašta prodaje, kupuje, nudi, potražuje, daruje, predlaže, savjetuje.
Meni treba pomoć!!
Ništa ozbiljno!! Jedan ili nekoliko dobrih filmofila riješili bi problem.
Tražim film. Odnosno, filmov naslov. Ili barem glumca ili redatelja....Ma najbolje naslov.

O tom filmu ne znam mnogo. A ono što znam su neki detalji, šturi okviri fabule i poneka scena. Prva stvar koju treba uzeti u obzir je ta da sam taj film gledala pred otprilike 15 godina i da sam tada bila osnovnoškolsko dijete. Da je prošlo više od toga vjerojatno se ničega ne bih sjećala. Dakle, film sam gledala relativno davno i bila sam dijete i moje je sjećanje toga vremena vrlo klimavo i postoji mogućnost da sam uz pomoć svoje mašte dodala ponešto u film, a tamo ne spada.
Sve u svemu, već godinama, zbilja godinama, želim saznati koji je to film, ponovno ga pogledati da vidim da li mi je još uvijek taaako dobar.

Raspitivala sam se svugdje, najčešće u razgovoru s priateljima. Ali nič.
Najbliže čemu sam došla je to da je taj film gledala i moja prijateljica, ali zna o filmu točno onoliko koliko i ja. Dakle, vrlo malo do ništa. To da mislimo na isti film zakljičile smo opisujući scenu koju ću Vam u daljnjem tekstu opisati.
IMDB mi tu ne može puno pomoći kad ne znam redatelja ni glumce ni naslov.
Blog mi je valjda zadnja nada.zaliven

Ol rajt!!
Film je psihološki triler, a možda malo graniči s hororom. Ali ne onim krvavim hororom, nego onaj što puca na psihu...

A priča ide otprilike ovako:
Žena je bogata. Uda se za frajera koji ju je oženio samo iz koristoljublja. Žive u oooogromnoj kući, ili možda dvorcu. U svakom slučaju veliko, bogato, raskošno. Kuća je na princip one u kojoj su "živjeli" Nicole Kidman, njena djeca i posluga u filmu "Uljezi".
Dakle, velike, raskošne prostorije, glasoviri, prozori od poda do stropa, teški zastori, dugački hodnici.

Muž je, naravno, mutikaša i želi pare za sebe, a to može postići samo ženinom smrti. Ali on ne želi prljati ruke, ubiti ju i strahovati hoće li ga otkriti. Nego on ima podmukli plan. Odlazi na put ali je prije toga u kući namijestio sve kako bi njegova supruga izludila, ispalila u mozak i počinila samoubojstvo.
A što je to namijestio?
Raznorazni glasovi niotkuda dozivali su njezino ime. Glasovir bi odjednom počeo svirati sam od sebe. Prozori i vrata su se otvarali i zatvarali svojom voljom. Kad bi ona hodala kroz kuću meci (ćorci) bi pucali kraj nje. And stuff like that.

Scena koje se sjećam i zbog koje protrnem kad je se sjetim je ta kada žena hoda duuuugačkim hodnikom. Na kraju hodnika su vrata. Ona je kameri okrenuta leđima. Noć je i sivilo mjesečine radi sjene po zidovima u polutami kuće. Ona hoda, tapka, klizi niz hodnik. Sva je u bijelom. Ima bijelu spavačicu i bijeli dugački, prozirni ogrtač koji viori za njom i jedva, lagano dotiče pod.
Muzika je, naravno, jedan od glavnih faktora.
Scena je jaka do bola. Napetost ne da se može rezati nožem, nego sijeći sjekirom.

Sad se samo nadam da moja bujna mašta nije poradila na prisjećanju te slike.

Uglavnom, mužev plan skoro da je uspio, međutim ona ga je na neku foru otkrila pa kad se vratio žena je uspjela njega izluditi i on se ubio, otišao ili što već i čini mi se da je bio happy end.

Ne znam koliko sam i jesam li uopće bila jasna. Nadam se barem malo.

Film je, mislim, iz 60-ih. nisam baš poznavatelj flimske umjetnosti, pa je to moja slobodna procjena. Al čini mi se da je otprilike iz tog razdoblja.

Ako itko ima ikakvog pojma ili barem predodžbu ili ideju ili čak zna koji bi to film mogao biti, bila bih tak zahvalna, sretna i zadovoljna kad biste mi pomogli razriješiti taj dugogodišnji misterij.
Thnx!!!

- 18:49 - Komentari (14) - Isprintaj - #

21.06.2007. / četvrtak

prva obljetnica

Image Hosted by ImageShack.us



Ni na moru ne mogu bez bloga, tako se čini. Ali kako priliči moram ipak ovo i javno obilježiti - godišnjicu Brunhildine zamke male.
Već sam pisala kako je ovaj blog nastao sasvim slučajno jer sam u svom neznanju bila uvjerena da ne mogu komentirati druge blogove ako nisam registrirana. I tako je jednostavno trebalo biti. Međutim dopao mi se takav način komunikacije i Zamka mala je opstala godinu dana.
Što reći?
Drago mi je da sam tu i da sam ipak ustrajala. Nisam uvijek zadovoljna onime što napišem ali učim se polako.
Nemam sad puno mudrosti u glavi koje bih mogla prosuti ovdje, ali mogu još klišejizirano reći da mi je drago da ste i Vi ovdje sa mnom, jer bez svih Vas, mojih dragih blogera, vjerovatno ova stranica ne bi doživjela svojih godinu dana.
Iskreno se nadam da će to potrajati i da se neću zasititi, a primjetila sam da se to događa i to je razumljivo.
Sutra odlazimo iz ovog slatkog dalmatinskog gradića i idiemo na jedan lijepi otočić.
Biti će fotki i pričica kad se vratim.
Do tad lijepi sunčani morski pozdrav.cool

- 12:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

13.06.2007. / srijeda

jedan pesji



MALA
Image Hosted by ImageShack.us






VEJIKA
Image Hosted by ImageShack.us




Tekstualni post....uskoro, nadam se. Onaj dugo najavljivani "sve je riješeno, sve je O.K." ne bu tako skoro, ali nešto drugo vjerojatno...samo trebam uzet tu olovku i papir napokon...

- 16:11 - Komentari (20) - Isprintaj - #

08.06.2007. / petak

sasvim subjektivno

Image Hosted by ImageShack.us
Photo by: Brunhilda




MOJA VIZIJA UMJETNOSTI



Umjetnost je širok pojam. Pogotovo u današnje vrijeme. Na tom području, pogotovo ako je u pitanju likovna umjetnost, potpuni sam laik. Znam ponešto, za jednu opću kulturu primjereno (no nikad dosta), ali nisam stručnjak.
Nikada mi neće biti jasno zašto su neke Murtićeve slike umjetnost, pa tako ni neke Picassove, ili kojeg drugog renomiranog autora. Što ne znači da nemaju djela vrijedna svake naše pozornosti.

Često sam slušala pitanja: „Zašto je to umjetnost?“ No nisam znala odgovor. To bi mi neki spočitavali, jer se kao razumijem u književnost i jer sam kao kreativna. Nema to veze s tim da znam točno definirati što bi bila umjetnost.

Umjetnost je, kaže Vladimir Anić u svom Rječniku hrvatskoga jezika, stvaralačka djelatnost osnovana na osjetilnosti i izražena pomoću govorene ili pisane riječi, glasa, linija, boja, pokreta, plastičnog oblika, konstrukcije i dr. U drugoj natuknici navodi da je umjetnost velika vještina u čemu.
Umjetnik je pak onaj koji stvara umjetnička djela, stvaralac u umjetnosti ili, razgovorno, onaj koji nešto vrlo dobro radi.

Međutim, moj doživljaj umjetnosti meni je sasvim dovoljan da znam da je neka slika, skulptura, skladba, pjesma, roman umjetničko djelo. No, to je čisto moje osjećanje i potpuno subjektivno. Možda se čak i kosi s nekim načelima umjetnosti. Često mi to nije važno.

Na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga izlog je jedne izložbeno-prodajne galerije koja se nalazi u Oktogonu. Predive radove imaju tamo. Zadnje što sam primjetila bile su krasne skulpture aktova, izrađene, mislim, u bronci. Melem za oči.
Ali moje prvo doživljavanje tog izloga zbilo se pred desetak godina.

Prijateljica i ja često smo se prije škole nalazile na Trgu i to dosta ranije kako bismo mogle skoknuti do Dobrog zvuka. To je, naime, dućan u kojem prodaju rabljene LP ploče, CD-e i ine stvari. Tamo smo opskrbljivale svoje kolekcije longplejki. Na putu do tog dučkasa prolazile smo pokraj te, već spomenute, galerije.

Jednoga dana jedna nam je slika skrenula pogled.
Ulje na platnu, rad nama nepoznatog slikara, cijena 3600 kuna. Na slici bonaca i stara drvena barka čiji se odraz vidi na tom uljanom moru. Gotovo kao fotografija.
Klišejizirani motiv, ali nas je ostavljao bez daha. Slika je govorila nebrojeno mnogo riječi.
Sjele bismo tamo, ispred galerije, na kamene žardinjere i jednostavno šutke promatrale.
Znalo se dogoditi da se toliko zadubimo u misli i u sliku da bismo zaboravile na vrijeme (i zakasnile u školu).
Trajalo je to nekoliko mjeseci. Bile smo presretne što nisu nikako uspjevali prodati sliku. Dolazile smo pred nju nekoliko puta tjedno. Ne samo prije škole, nego i prije nekog dogovora, samo da je malo pogledamo. Kao dvije zaluđene, fanatične, pubertetske frikuše.
Nisam nikada vidjela Mona Lisu, ali po pričanjima i prašini koju i dan danas diže, mislim da je ova slika s njom u rangu.

Već navikle na svoj ritual, došle smo i toga dana.
Nije je bilo u izlogu. Kroz staklo smo vidjele ženu i muškarca s osmijehom na licu i prodavačicu koja pažljivo zamotava sliku. Našu sliku.
Šutile smo skamenjene.
Više je nikada (naravno) nismo vidjele.
Ostala je samo slika u našim glavama.

Za mene je to umjetnost – djelo, bila to slika, skulptura, pisana riječ ili što god, na mene treba ostaviti pečat. Probuditi osjećaje za koje nisam ni znala da ih imam, pokrenuti moje misli, potaknuti maštu, stvoriti priču, ispričati priču. A umjetnik je onaj koji to postiže.

Svatko vjerojatno ima svoj doživljaj umjetnosti. Kakav je Vaš?

- 17:27 - Komentari (13) - Isprintaj - #

05.06.2007. / utorak

floraart



Došla sam na floraart u nedjelju, zadnji dan kada su rasprodaje. Ne znam da li zbog toga ili je i inače tako bilo, ali bila je nevjerovatna gužva.



Image Hosted by ImageShack.us

Ne volim gužve, nikako. Postajem nervozna. Ali nije me to ovaj put spriječilo da kupim mnoštvo predivnih biljaka. Iako više ne znam kako da to sve stavim. Trebat će mi nove police i balkonski držači. :)

Image Hosted by ImageShack.us

Za šetnju oko jezera Bundek bilo je mjesta. I zbilja su se potrudili i predivno cvijeće posadili.


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Tak je bilo vruče....Došlo mi je da se bućnem u jezerce...


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




I Tixi je već na svom blogu Šareni Pajaci stavila predivne fotke s floraarta. Isplati se pogledati!

- 08:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

04.06.2007. / ponedjeljak

vikend-pas

Image Hosted by ImageShack.us

Ne znam kako bi to izgledalo da čuvam djecu, ali čuvanje pasa dobro mi ide. Iako sam mislila da nikada neću biti bejbisiterica, dobila sam zadatak čuvati malu, doduše ne bebu ili štene, ali malu kokericu.


Image Hosted by ImageShack.us

Reta se uvijek ljuti kad mala Astrid dođe k meni, ali to traje punih pol minute, onda nastane strka i panika jer se počnu bacati jedna preko druge, igrati i ludirati.

Image Hosted by ImageShack.us

- 14:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se