06.02.2007. / utorak



free image hosting






Oči što putuju osamljene,
žalosne,
što očajavaju svoj put snebivanja,
svoje tužne sile gledanja.
Oči najdublje, največe,
nejasne i umiruće.

Te su oči smrt u tijelu
umrle već u porođaju
ili na mukama stvarnosti
ili na vješalima samoće...

volim njihovu tišinu mora,
slušam njihov brodolom.
One će nas najduže pratiti,
njih ćemo najjače osjećati,
njih ćemo uvijek promatrati...
...dugo...
...one će umirati živeći u nama...





free image hosting
- 14:36 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.