30.01.2007. / utorak

Image Hosted by ImageShack.us


Malo ju je zatiltao blic!!! :):)

Opet sam u manjku inspiracije i vremena, pa do nekog drugog mog konstruktivno-kreativnog perioda svima Vam želim lijepi radni dan!!!

- 10:35 - Komentari (26) - Isprintaj - #

26.01.2007. / petak

sanjana pjesma 2

Image Hosted by ImageShack.us
Photo by: Brunhilda
- zagrebački zalazak s mog balkona





mlaka noć
Mjesec je svijeća
mali balkon
ja i gitara


(i jedina publika je lišće
i jedino lišće sluša)









- 13:50 - Komentari (20) - Isprintaj - #

25.01.2007. / četvrtak

sanjana pjesma 1

Image Hosted by ImageShack.us
Photo by: Brunhilda









...street
...house
...gate
- Where I'm goin'?...in my
...dream
...night mare
...scary reality...

- 15:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #

23.01.2007. / utorak

nesporazum

Photo by: Mišić
- Omiška Fortica










čekati i ne dočekati
onda se zabrinuti
pa isforsirati
osjetit glad
a ne najseti se
i gledam slike
i prisjećam se
i ne ide mi u glavu
ali trudim se
niti knjige
sve knjige ovoga svijeta
ne pomažu




free image hosting


- 21:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Image Hosted by ImageShack.us





Vanilla, tj.Vani pozira!
Vanica je mini pudl, najslađa na svijetu....
Luda za svojom zelenom lopticom,
Kad se vozi u autu sjedi vozaču u krilu ili suvozaču na ramenu, ovisno o tome tko vozi, a tko je suvozač....toliko je malena da ne može biti smetnja za vrijeme vožnje...
Jako je spretna - velika joj je fora sjediti na vanjskom retrovizoru (naravno, ne dok je tutač u pokretu).
Neopisivo je vesela i dobra i poslušna i zna jako puno trikova :):):)

Do neke bolje inspiracije, pozdrav lijepi Vam šaljem!!




MySpace images

- 09:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #

19.01.2007. / petak

moja razmišljanja

Photo by: Mišić
- klet u Oroslavlju


STRAH OD DJETETA









Neki dan sam s mamom gledala emisiju Maja.
Nije da sam okorjeli fan, ali zna se zalomit da me tema zadrži pred televizorom. Tema je bila vezana uz djecu, mlade mame, prehranu i tome slično.
Pričalo se i o tome koliko je zapravo mlade žene/djevojke strah postati majkom. Neke gošće u studiju su to komentirale i govorile kako ih je bilo strah kada su rodile prvo dijete, pa recimo što ako neće jesti bananu ili čak cijeli ručak. Ajme panike! Što ako se dogodi ovo ili ono, pa opet panika! Ali takvih strahova s drugim djetetom nemaju jer su skužile sistem i da takve stvari nisu neka velika filozofija.
To je bilo dovoljno da se između moje Majke i mene razvije rasprava.
I sad, na izjavu „Bilo me strah kada sam prvi put ostala trudna!“ moja je Majka imala izjavu „Kakav strah?? Pa mene nije uopće bilo strah ni prvi ni drugi put!!“
I tako je krenulo obrazlaganje s moje i njene strane.
Nije da jurim i žurim kako bih što prije postala mama...a ne, nekako je to meni strano, ali gledano iz mog kuta kao mlada ženska osoba koje nema djece – da, strah me! Ali ne toga hoću li znati što učiniti ako se moje dijete rasplače ili ne pojede bananu, nije me strah hoću li se udebljati ili izobličiti, niti me strah hoće li moje dijete pasati mom imageu (da, da, i toga ima) i hoću li biti zgodna trudnica i takve stvari.
Ja se pribojavam nečeg drugog – hoću li ja biti dovoljno sposobna da pomognem djetetu da se izgradi u kvalitetnu osobu.
Mama je na to dala kompliment i sebi i meni rekavši: „Je pa kak sam ja to uspjela?“
E da, lako je sad govoriti kad ima skoro pa gotove ljude od svoje djece i kad ona u svojoj mladosti prije nas nije bila zasipavana kojekakvim nemoralnim, neetičkim i sličnim ne-nešto sadržajima, bilo preko medija, bilo u stvarnom okruženju tj. na cesti, u dučanu i kaj-ti-ja-znam gdje.
Evo na primjer – dvije reklame koje su dobile moju pozornost, ali u negativnom smjeru.
(Ovo nisu antireklame, ovo su samo primjeri!!! – da ne bi bilo nismo znali)
1) Reklama za tutač – otprilike ovako – klinci se nekaj raspravljaju: „moj tata ima bolji posao, moj tata ima jače mišiće, moj tata ovo, moj tata ono“, a onda jedan malac veli „a moj tata ima novog Avea!“ I sad klinac postane predmet obožavanja.
I O.K. kaj se dobije? TUP- kompleksi, najvjerojatnije kompleks manje vrijednosti jer nečiji tatek nema ni fićeka, a kamo li neki dobar autek.
2) Reklama za čokoladice (ne sjećam se koje) – mala slatka curica, od – po slobodnoj procjeni – 6 godina, paradira pred ogledalom/kamerom i priča „meni mama da da nosim (ili isprobavam) njene šešire, cipele, nakit, šminku, mama mi da da pričam na njen mobitel i blablabla, a ona za uzvrat može uzeti MOJE čokoladice“ (te neke, ne znam koje). Mrak! Mala je preslatka, ali tu kaj dobijemo – TUP – autoritet roditelja na dnu mora!
Super mi je onaj dio gdje kaže MOJE čokoladice. Ma ziher ih je ona od cca 6 godina kupila.
I sad, djeca k'o djeca – upijaju k'o spužve i upiju tak nešto i zakaj ovo, zakaj ono, pa ti objasni.
A kad smo kod upijanja – strah me pljuvanja po cesti, deranja i bacanja smeča na pod (npr. na pod pokraj kante za smeče) u ovom našem milom, dragom, pristojnom, lijepom, odgojenom zagrebačkom Zagrebu.
Pribojavam se i toga hoće li moje dijete, ako ga ikad budem imala, biti freak za kompjutorima ili igricama, hoće li satima stajati u redu da bi prvi dan kupio skupu igricu koju bi igrao tjedan dana. (Mi to nismo imali i čist nam je dobro u životu.)
Jer sad klinci ne znaju za gumi-gumi, potrgane košare, lanca probijanca, graničara, crne kraljice i slične igre. Više nema toliko klinaca u našem parku. Zapravo ima ih ali onda sjede na klupama, puše, foliraju se s novim mobitelima, deru se i jako psuju.
Mi nismo imali, a moja mama još manje, takve kompjutore, mobitele, MP3, MP4, i-podove, playstatione, pa 1, pa 2...Ak smo imali walkman bili smo sretni i čuvali ga kao oko u glavi.


Eto oduljila sam, ali što želim reći je da ak bum eventualno ikad imala dijete mene neće biti strah poroda, debljine i hranjenja, mene će biti strah hoću li ja kao osoba biti dovoljno sposoban i kvalitetan roditelj i moći objasniti djetetu neke kvalitete, životne prioritete i vrijednosti i pomoći mu da se izgeradi u kvalitietnu osobu.

- 12:16 - Komentari (21) - Isprintaj - #

16.01.2007. / utorak

opet citatić


Photo by: Brunhilda
- Sv. Jovan Kaneo u Ohridu


DIVLJE MESO






„...Ne zaboravite jednu bitnu komponentu – on je Slaven. Taj podatak lako objašnjava zašto netko želi biti u zatvoru. Ja to nazivam sindromom slavenske mazohističke duše. To je stanje u kojem nije ništa u redu, a nitko ne miče malim prstom da bi se situacija popravila, i čak se u tome nalazi zadovoljstvo. A na ovom balkanu nikada ništa nije bilo u redu. Dvadeset tisuća godina unatrag. I ako se u cijelom tom metežu netko zauzme želeći pomoći, ta se pomoć ne prihvaća dobronamjerno. Naprotiv. Sumnjničavo se odbija. I nastavlja se stanje propadanja. Vi ste osuđeni živjeti u stanju propadanja. Ne propasti, jer je propast definitivna, ali ni u blagostanju, budući da ste od njega daleko, nego baš u stanju propadanja.U istim rupama. Na isti način. Uvijek iznova. Uporno i tvrdoglavo. Nikad ne izvlačite nikakvo iskustvo. To postaje smiješno. Medvjed u cirkusu nauči voziti bicikl, a vama mladost prolazi u grickanju koštica na korzu...“

Ovo sam pročitala u drami makedonskog dramskog pisca Gorana Stefanovskog „Divlje meso“. Drama je praizvedena 1979. u Skopju, a radnja je smještena u vrijeme neposredno prije drugog svjetskog rata.

Nekako mi se čini da se ove riječi mogu pretočiti na ovaj prostor i u ovo vrijeme.

- 14:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

15.01.2007. / ponedjeljak

Image Hosted by ImageShack.us






Novu godinu su u ugodnom društvu s nama dočekala i dva peseka. Jedan od njih je Les, Retin frendić, koji je, nakon nekoliko sati lumpanja i panike zbog petardi i vatrometa, u miru zaspao ispod stola.

- 12:29 - Komentari (10) - Isprintaj - #

11.01.2007. / četvrtak

štafeta

Photo by: Brunhilda
- šarplaninci "stari" 5 tjedana





PRIMOPREDAJA






I do „brunhildine zamke male“ stigla je štafeta koja je prije nekoliko dana krenula blogosferom i počela se poput vala rapidno širiti njenim prostranstvima. Predala mi ju je draga mi blogerica Santea.
Toliko toga je rečeno i još je više saznano i moram priznati da mi zadatak nije tako jednostavan kao što mi se činilo.
Da ne duljim i ne mudrujem početi ću s web aplikacijama koje mi jesu ili nisu promijenile život.

Dakle, top 5 web aplikacija u mojem životu jesu:

1- E-MAIL. Sve je počelo emajlom. Prvu e-mail adresu otvorila sam prjie godinu i pol – do tad sam sustavno odbijala sve što je bilo vezano uz kompjutor jer „nije to za mene“ ili „nisam ja za to". Dopisivanje putem e-maila zbližilo me s mnogim ljudima i to me vrlo veseli.
2- FORUMI– ne volim ih, ni na jednom nisam registrirana tako da mi oni nisu ni u kojem smislu mogli promijeniti život (za sad).
3- BLOG (1.put) – počelo je čitanjem zanimljivog bloga Čovjeka-vadičepa koji sreće svoju Ženu-ribu.
4- BLOG (2.put)– nakon nekog vremena poželjela sam jednom i ostaviti komentar, no u svom neznanju bila sam uvjerena da ne mogu komentirati ako nisam registrirana i nemam blog. Zbog toga je nastala „Brunhildina zamka mala“
5- BLOG (3.put) - iako sam mislila da će moj blog biti kratkog vijeka, vrlo brzo mi se uvukao pod kožu, a skupa s njim i mnogi blogovi dragih mi blogera i sada priča trajeee...


A sada slijedi top 5 stvari koje niste znali o meni:

1. Želim naučiti krojiti i šivati jer imam hrpetinu ideja koje ne znam objasniti ili nacrtati krojačici pa bi bilo jednostavnije da to sama napravim.
2. Nekad sam imala bend. Da, da, žensku skupinu od četiri članice. I to je sve što ću o tome reći!!!
3. Zaljubljena sam u Amsterdam grad i smišljam planove kako otići tamo na period duži od 10 dana.
4. Kao klinka sam uvijek govorila da želim imati puno životinja – i to u paru – kao Noa, ali u nešto manjoj količini. I danas to želim samo što sad malo realnije razmišljam o tome.
5. Kao klinka sam imala 3 želje koje si želim ispuniti: letjeti helikopterom, skakati s padobranom i jahati na devi. I to i dan danas želim i jednako entuzijastično razmišljam o tome.


To bi bilo to što se mojeg zadatka tiče pa sa zadovoljstvom predajem štafetu dragim blogerima:

1. Milka
2. Crescendo
3. Stellari
4. Gali
5. Smuki

- 17:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

09.01.2007. / utorak

ŠTO JESTI




AKO JE ISTINA - ONDA JE UŽAS!!!





Dobila sam ovo putem e-maila, prebolesno djeluje, ali i zabrinjavajuće. Ne znam koliko je provjereno, no vrijedi razmisliti!!!





" Dakle, kolegica prevoditeljica bila u Bruxellesu s predstavnicima Vindije, Sirele i Lure. Isli su tamo kako bi vidjeli na koji se način moraju u proizvodnji mliječnih proizvoda prilagoditi standardima EU-a.
Uglavnom, ona je slušala kako se rade ti sirevi i mlijeka i meso kod nas (sve je legalno, na žalost) - mukica joj je bila par dana....

Idemo po redu:

S i r e v i nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna tvorevina.
Kad bi bili prava, onda bi koštalo deset puta skuplje, a mlijeko, da je mlijeko, kostalo bi 20 kn.
Naime, mlijeka krave skoro da vidjela nisu. S tim da ih pumpaju steroidima i antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima,...

Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju toliko šečera da djeci definitivno povečavaju agresivnost. Drugim riječima, marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih
izvora kalcija od mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) su nas naveli na to bespotrebno i ŠTETNO ispijanje mlijeka. Ono odrasloj osobi UOPĆE ne treba, pogotovo ženama.

Sve važi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG koji su zaista bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - kako ljudi, tako i krava (dobro ste pročitali, m r t v a c a).

Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše.

S o j i n o mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može (ili može, ali teško) provjeriti jel ta soja GMO ili nije, bolje i to izbjegavati.

Glede s a l a m a , p a š t e t a - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest ČAJNA kobasa, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i to je rijetkost.
Sve se opet napucava steroidima.

Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko, al ne prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići dobivaju bolje).

Dok, recimo, za Japan se uzgajaju krave na poseban način: posebni travnjaci, sve organski uzgojeno, krave imaju masažere, idu na pašu, prije klanja ih se uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je u stresu, i taj adrenalin se prenosi na meso koje ljudi jedu...

M e g g l e bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije sigurno jel ozračeno ili nije.

I
tako dalje, i tako dalje..."








Ljudi moji, više ne znam čemu i kome vjerovati, što jesti....
Mlijeko obožavam i da imam priliku sigurno bih pila domaće kravlje mlijeko (ili još bolje - kozje mlijeko...mmmm njamnjam), ali nemam pa se zadovoljavam onim kupljenim u dučanu. Srećom, mesa nisam ljubitelj, ali i da jesam - kobasice i takve suhomesnate proizvode imamo uglavnom domaće jer mi je djed na selu i on to radi. No, opet, neke takve "delicije" ipak se kupuju.

Ne znam koliko je ovaj tekst istinit, svi znamo što sve kruži našim inbox folderima naših e-mail adresa. No kako to provjeriti???? Malo mi je neobično to da krave imaju masažere tj. masere (ako ih ljudi masiraju)?!?!
Zar ne bi trebali na deklaracijama proizvoda pisati TOČNI podaci i sastojci???
Ili ja živim u nekoj iluziji. Da li oni nama pričom o LGG-u otkrivaju toplu vodu i prodaju pod hladnu???
Muljaju nam oči???
A s druge strane - meni je moja liječnica i nekoliko prijatelja liječnika i jedna medicinska sestra rekla da je taj LGG super stvar i da je baš dobro što to pijem.


JEDNO PITANJE - Kome vjerovati????

DRUGO PITANJE - Što jesti????

- 11:03 - Komentari (21) - Isprintaj - #

07.01.2007. / nedjelja

Photo by: Mišić
- Korčula









Budi taj anđeo koji će pokazati
sreći kako je to biti sam
i moći će joj reći da to nije novo.
Budi taj anđeo koji će usrećiti
tugu da više ne bude prazna
i moći će joj reći da sve prođe.
Budi taj anđeo koji će ujediniti
sreću i tugu da shvate kako
se živi za ljude.
A ti samo budi anđeo...

- 18:22 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.01.2007. / četvrtak

Image Hosted by ImageShack.us



Ova je fotografija uslikana jednog od najsretnijih dana u mom životu.
Bio je to 17.12.2003. godine, dan kada sam Retu prvi put vidjela,
kada je doputovala iz Slatine. Imala je nepuna 2 mjeseca.
Bila je u kartonskoj kutiji smještena na stražnjem sjedalu auta.
Primila sam je i zagrlila i donijela doma.
Mama je plakala od sreće i zabrinutosti,
a ja samo od sreće.
Od tog dana smo nerazdvojne.

- 13:56 - Komentari (14) - Isprintaj - #

01.01.2007. / ponedjeljak

novogodišnja čestitka













Koliko ima iglica na boru,
Koliko ima dasaka na pruzi,
Vlati trave na travnjaku,
Koliko ima ribica u moru,
Pijeska u pustinji,
Pahulja u snijegu,
Kapi kiše u pljusku,
Brojeva u telefonskom imeniku,
Slova u enciklopediji,
Osmijeha u dječjim vrtićima,
Stabala u šumi,
Listova na drvetu,
Koliko ima izvora rijeka,
Potoka i ušča
Toliko Vam svima, dragim ljudima,
želim sreće, zadovoljstva, mira, ljubavi, prijateljstva, velikih planova, ispunjenih želja, dobrog zdravlja, ostvarenih snova i dobrih ljudi u Novoj 2007. Godini.

- 00:06 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.