brunhildina zamka mala

EH, TEŠKE MUKE!!


Mama uči engleski. Treba joj za posao i za vlastiti gušt. Godine čine svoje pa to sve ide malo teže. Da ne bi bilo da je Mamica loša učenica moram reći da joj jako dobro ide, ali treba više napora uložiti.

Normalno je to da kad sam bila mala Mama je učila sa mnom, a zanimljivo je to da sad ja učim s njom. Ispitujem je, zadajem zadatke, tjeram (uvjetno rečeno) da čita i vježba i gotovo svakodnevno provjeravam da li je napisala domaću zadaću. Ali kako je ona prava mala štrebsa ne moram ni pitati, sama mi dođe i kaže: „Moram zadaću napisati, molim te, pomogni!“ ili „Nešto sam zapela u na jednom zadatku!“ i slične male đačke molbice.
Prava uzorna učenica.
Ima tremu prije svakog ispita, a uvijek dobije excellent.

No, naravno da sve to ne prođe bez bisera iz njene pametne glavice.
Mama je totalni romanist, studirala je talijanski i francuski, a iako se Englezi i Francuzi od pamtivjeka ne podnose jezik im je, barem u pismu, vrlo sličan, tako da moja Majka redovito čita engleske riječi na fini francuski nazalni način. Tako, na primjer, female umjesto „fimejl“ pročita „femel“ (s naglaskom na zadnjem slogu).

Zabavno mi je učiti s njom, večinu vremena se smijem....od dragosti.
A biserčić kojeg najviše volim i najčešče spominjem datira s početka Mamicinog učenja engleskog jezika. Prije negdje tri godine. Nikako nije mogla zapamtiti kako se kaže ČITATI. I kako bih joj najbolje pomogla smišljala sam raznorazne asocijacije (to barem meni pomaže) i dosjetila se te joj rekla: „Sjeti se Olivera Reeda!“. Oduševila se idejom i taj dan ponavljala riječ i zapamtila kako se kaže ČITATI.
Nakon dva dana opet sam je ispitivala riječi i, naravno, pitala kako se kaže ČITATI. I Majkica moja najdraža......bzzzzzz....zzzuji.....
Ja zbunjena, pa čekam......
Nakon cca minutu Mama veli: „Pokušavam se sjetiti kojeg si mi glumca rekla!“