SAMO JEDAN OD PRIMJERA
"Od kolijevke pa do groba,
najljepše je đačko doba.“
Valjda je u to ubrojeno i studentsko doba. Pogotovo vrijeme brucoša. Ma milina.
Ali nisu svi studenti SAMO studenti. Neki rade, neki imaju i djecu i posao....
Očito mnogi smatraju da studoši imaju jako puno vremena, a pogotovo onog slobodnog. Mislim, što studenti moraju raditi osim ići na predavanja (ne moraju ih ni slušati, glavno da su tamo), učiti i polagati ispite. No, većina studenata ne ide na predavanja (ne govorim o Bolonjcima), samo dođu po potpise.
Hm, tako su mi pričali. Ne bih znala, kod mene je većina predavanja bila obavezna i vodila se evidencija o dolascima, a da ne govorim o vježbama i seminarima i ostalim lekcijama koje se ne smiju propustiti. Ali dobro....studenti imaju jako puno slobodnog vremena.
Mo'š si mislit.
Što god studenti radili – išli na predavanja ili ne, apsolventi, zaposleni, studenti s djecom – nije bitno. Oni su ljudi i njihovo je vrijeme jednako vrijedno kao i vrjeme svakog drugog čovjeka.
I zato dragi profesori – ako vam na vratima piše VRIJEME KONZULTACIJA ili PRIMANJE STUDENATA (npr.) četvrtkom od 13h do 14h onda i budite tih sat vremena u svom uredu. Zar je to takav problem???Sat vremena vrlo brzo prođe dok čitamo novine, surfamo po internetu, odgovaramo na mailove, što može profesor raditi dok čeka da mu eventualno neki student dođe na konzultacije. Ali sat vremena traje cijelu vječnost ako čekate profesora ispred ZAKLJUČANIH vrata u vrijeme kada bi njemu trebalo biti primanje studenata.
Možda je manji problem doći na konzultacije dok student još ima predavanja jer je češće na faksu, pa se lakše „zaleti“ do profesorovog ureda. Ali apsolvent nema što radti na fakultetu osim prijaviti ispit, doći na ispit ili eventualno na konzultacije. Prije se češće trebalo provjeravati oglasnu ploču, no sva sreća na blaženom internetu pa sve piše na web stranicama fakulteta. No i o njihovoj točnosti bi se dalo raspravljati.
Dolazak na fakultet ne ubraja samo vrijeme potrošeno na samaom faksu, već i ono vrijeme potrebno da bi se došlo do fakulteta. To bi recimo bilo, u mom slučaju, oko pola sata, 45 minuta samo u jednom smjeru. Tako je jučer mojoj prijateljici i meni trebalo sve skupa 3 sata da bismo profesoru postavile 3, u tom trenu života vrijednih, pitanja.
Nas dve smo ko bokčeki tam čamile same u hodniku ispred ureda čija su vrata bila zaključana, a profesoru ni traga.
Kad je tajnici završila pauza pitale smo nju da li ona možda zna gdje je profesor. Dobile smo odgovor da je on već odavno otišao doma. KAK JE OTIŠAO DOMA????
To smatram nepoštivanjnem studenta kao osobe.
A da se recimo odemo žaliti dekanu ili kome već, jer nije to prvi slučaj niti primjer, a imamo na to pravo, ne bismo postigle apsolutno ništa jer se oni svi drže kao neka velika sekta i moguće bi bilo da bismo još mi nadrapale.
Dakle, to što jučer nismo obavile znaći da moramo doći idući tjedan, a da nam nitko ne garantira da nećemo opet naići na zatvorena vrata.
Profesori šize na to kad ih se zaustavi na hodniku ili pošalje mail. Na to im je uvijek odgovor – DOĐITE MI NA KONZULTACIJE!!! O.K. nema frke, ali onda budite u svom uredu!!!
A opet zakaj ste nam ostavili e-mail ako smatrate bezobraznim da vas nešto student pita tim putem (čast iznimkama, ali oni su iznimke u svemu).
GRRRR!!!
Bilo kako bilo, studenti su ljudi i imaju svoje vrijeme....
Pozdrav svima, želim Vam lijep, ugodan i zabavan vikend!!!
|
