Photo by: nepoznat autor
PSIHOLOGIJA, GENI I GLAZBA
Glazba me promijenila. I mijenja me. Živim s njom. I rastem.
Učili smo u školi na satovima psihologije da ako žena za vrijeme trudnoće uči ili se bavi nečime intenzivno, npr. stranim jezicima, vezenjem, matematikom, čitanjem, glazbom ili tko zna čime, da će onda dijete biti uspješno na tom području ili će barem lakše svladavati matamatičke zadatke, gramatiku, biti kreativno ili će možda lijepo pjevati.
No, jednostavnije, sve to možemo pripisati i genetici. Kako nam drago.
Moja je majka, kad je u trbuhu nosila moga brata, svirala u tamburaškom orkestru. U visokim stadijima trudnoče tamburicu je naslanjnala na trbuh. Dok je nosila mene, pjevala je u zboru.
Bila to genetika ili psihologija – moj brat je stvoren za glazbu. Sluh ima nevjerojatan, telent za sviranjne svakog instrumenta kojeg dohvati (violončelo, glasovir, gitara, bass-gitara, bubnjevi, usna harmonika...). Čuje neku pjesmu na radiu prvi put u životu, uzme gitaru i odmah je odsvira. Na žalost, glazbom se bavi samo amaterski. Za sad. Ima uho, ima ritam ima osjećaj, ljubav, volju i ima bend.
Možda su ipak i geni u pitanju.
Baka je bila operna pjevačica, mama i njena sestra glazbeno su obrazovane, tata je samouk, ali također veliki ljubitelj glazbe i sviranja, pa smo valjda i zbog toga mi tako „navudreni“.
Ja sam obožavatelj glazbe, ali nisam takav talent kao moj brat. Završila sam glazbenu školu, postigla sam što sam htjela, a sada samo uživam u njoj, ne „proizvodim“ je. Meni dajte note, naučiti ću i odsvirati predivno, ali neću znati i moći stvoriti nešto novo. Po tome se divim svome bratu. No, meni je ovo dovoljno, baš zato što sam dobila lijepo osnovno obrazovanje osjećam glazbu svim čulima.
Ja stvaram na drugom području i to me veseli. Puno!
Brat i ja smo odrasli uz Beatlese, Presleya, Rolling Stonese, Ray Charlesa, no također i uz Beethovena, Mozarta, Čajkovskog, Saint-Saensa, Wagnera i ostale genije.
Zahvaljujem svom životu, dobrim ljudima, a ponajviše mojim roditeljima što su mojim ušima priuštili sva ta milozvučja. Osim kućnog odgoja potpuno svjesno tvrdim da me odgajala i glazba. Jer, osim što sam iz znatiželje saznavala činjenice iz života genijalnih skladatelja i tako oplemenila svoje znanje, tako sam se informirala i o načinu života koji se živio uz glazbu 60-ih i 70-ih. To mi je sasvim odgovaralo.Sve je to proširilo moje horozonte. Glazbu vidim bojama. Neki put i kao mnoštvo vode koja luduje i smiruje se u ritmu. Zato se ne čudim kako je Smetana dobio inspiraciju za svoju „Vltavu“.
21.02.1998. Page&Plant u Zagrebu. Tada sam bila vrlo klinka. Ali uspjela sam namoliti mamu da mi pomogne sašiti „trapezice“, kako bih bila u duhu koncerta. To me ispunjavalo. Bila sam oduševljena, iako mi se sad čini da sam djelovala kao Kekec u Kulušiću. Ali to je sad manje bitno.
I opet su se proširili moji obzori. Otvorio mi se svijet haharskog nestašluka kojeg sam objeručke prihvatila (u granicama primjerenosti). A sve opet zbog glazbe.
Prštim emocijama dok slušam neku određenu meni dragu muziku. I mislim da nikada neću shvatiti neke novopečene glazbene izražaje. Ne želim vrijeđati ničiji ukus, ali u nekim pjesmuljcima ne nalazim kvalitete, ne vidim smisao.
No, nije ovdje riječ o tome.
U mojoj kući uvijek nešto negdje svira, ako ne radio, onda brat svira glasovir ili gitaru.
Glazba mi nekako ispunjava kuću radošću. Koja god prilika bila. Kad su gosti obavezna je glazbena kulisa. Za Božić mama svira božićne pjesme, kad se slave rođendani uvijek je tu netko s gitarom.
Sve to meni i mom postojanju daje veliko veselje.
I želim se veseliti vrlo često!!
|
