Komentari Yep/Nope
design by: iwa

××

Blog je kreiran: 08.09.2006. u 21:36h
Blog available in English :)
---
×××××××××××××××××
Glazba :D



MixPod.com

ZABRANJENO:
× slanje spama
× slanje lanca sreće
× vrijeđanje i svađanje



moj grad se nalazi
ovdje =) pa ak te zanima, klikni.

This innocence is brilliant
I hope that it will stay
This moment is perfect
Please don't go away
I need you now
And I'll hold on to it
Don't you let it pass you by


MSN: pitaj me





Online User/s



hit counters

××

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket



××

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Empty box



Free counter and web stats




utorak, 16.02.2016.

Popravljam se. 02/2016

Popravljam se u smislu da objavljujem post nakon nešto više od 6 mjeseci, a ne nakon godinu (ili dvije) dana! Jej!

Dragi čitaoče, u ovom slučaju iwa (kao i u svakom što se tiče ovog bloga), puno se stvari promijenilo od posljednjeg posta. Nisam mislila da se život može promijeniti toliko u par mjeseci, ali evo te, u 2:16 ujutro u dnevnom boravku, sama, mozak ti je odlutao na blog hr (u koji si se morala ulogirati da nađeš blog jer si zaboravila adresu, i hvala bogu što chrome pamti lozinke) i pišeš post.

Prvo, više nisi "iwa". Od kraja 2015. godine dobila si prosvjetljenje, ajmo to tako nazvati. Odlučila si da ti je sa svojih 22 godine glupo objašnjavati ljudima otkuda to "w" u imenu, i kako je vrijeme prolazilo, ono objašnjenje "ma joj, to mi je od 6. razreda" je postajalo gluplje i gluplje što si sve starija. Odlučila si da je vrijeme da "iwu" ostaviš u vremenu u kojem pripada i da okreneš neki novi list, i mogu ti reći da se slažem s tobom. Wait, what? Slažem se sama sa sobom. Ovo postaje čudno. Uglavnom, bilo je užasno čudno napočetku. Ne samo tebi nego i ljudima koje si maltretirala da te pišu s tim "w" (znači svima). Zapravo, još uvijek mi je neobično, ali nekako osjećam da ovako treba biti.

Druga velika stvar je ta da... ti je super na faksu. Ekipa je super, ali ono što je najbitnije, dala si kompletno prvi semestar. Zato i pišeš sada u 2:20 ujutro ovo, jer imaš vremena i osjećaj je kao da si na godišnjem. Nemam previše riječi za ovo. I dalje sam bez teksta. Toliko tlačenja i mudrovanja si propatila, da više nikada nisi mislila da to možeš, ali nešto se dogodilo. Tvoje molitve su uslišane, volja se vratila i motivacija da napraviš nešto od sebe je tu.

Ovo nikada ne bi napravila bez svojih prijatelja i dragog, ali najviše bez svoje mame. Moving on.

Ne znam zašto pišem o sebi u trećem licu.

Nadam se da ću za par mjeseci moći napisati sličan ovakav post, da sam gotova sa prvom godinom. Kako bi to bilo odlično!

Ponosna sam na sebe, i da sam pametnija, otišla bih sada spavati i napisala ovaj post sutra kako spada, sa više detalja i bolje konstruiranim rečenicama. Ali, prelijena sam. I ne samo to, zaboravna. A i nemam naviku ići na blog, tako da ni to ne pomaže.

Samo guraj naprijed. Just keep swimming.

Do sljedećeg pisanja.

Iva. xx

02:12 | Komentari (1) Print | #



ponedjeljak, 20.07.2015.

Comeback 2015.

Jao jao jao!
Ne znam otkud da počnem, zbilja! Uvijek nekako završim ovdje i počnem pričati o glupostima. Npr, najnovija vijest je da sam nakon sto godina pogledala LOTR: Two Towers, i to onu extended verziju od 4 sata.
Ne znam, ne znam.... to često koristim u zadnje vrijeme. Smiješno mi je sad kada sam pročitala zadnji post koji sam napisala 2013. u kojem stoji da "se dosta loših stvari dogodilo u 2012.". Sad si razmišljam BITCH PLEASE, nemaš pojma kaj te čekalo.

Najradije bih preživjela 2012-u. tisuću puta nego 2014-u jedanput. U kratkim crtama (jer da ulazim u detalje, mislim da bi serveri na blog.hr-u otišli od tolikog posta) se izdogađalo ovo.
Jer zašto ne napraviti hajlajtove od najgore godine u tvom životu (so far) i objaviti ih na blogu da tu bude vječno?! Ili dok dotični serveri ne odu kvragu, a kako izgleda mogli bi zbog ISIS-a. Ček, kakav ISIS ima veze? ANYWAY.

- početkom ožujka završila u bolnici zbog duboke venske tromboze (jej kontracepcijske, i ne nisam ih uzimala iz onog razloga kojeg pretpostavljate)
- nisam uopće išla na more, kuvala se u Zgbu sa svojom elastičnom čarapom i lijekovima koje dan danas pijem (i nosim).
- sjebala faks, točnije on je sjebao mene. Točnije, sve me sjebalo pa sam ja bila sjebana pa sam automatski faks sjebala i tu je nastala jedna predivna lančana reakcija sjebanosti. Još uvijek sam sjebana, ali se barem omjer smanjio.
- preeeviše živčanih slomova u jednoj godini za 20-godišnjakinju.

No, iz ovog svega je proizašlo nešto dobro, i vjerojatno jedina dobra (najbolja stvar) iz 2014. godine, a to je da imam dragog. Jep, dragog. Koji me pazio i mazio na svakom koraku, koji me posjetio u bolnici iako smo se vidjeli 3 puta prije toga i koji nije imao nikakvu obvezu dolaziti. Bez njega stvarno ne znam kako bih sve prošla (i naravno frendova koji su bili uz mene). Prvi "službeni" selfie nam je bio u bolnici. Toliko o romantici...

Inače se smatram optimističnom osobom, ali od te godine me pere neki užasni pesimizam i čak i u neku ruku depresija (ergo sjebanost), jer je svašta nešto bilo i moram priznati da se dosta teško vratiti na pravi put (sada negdje je Ivo Josipović namignuo u mom smjeru). But you gotta have faith faith faith!!

I ne, iwo iz prošlosti, nisam vlogala i nisam sredila "onaj" faks. Što ne pomaže mom osjećaju da sam sve iznevjerila, ali oh well. Sve bude došlo na svoje, zar ne? Mada me još uvijek želja za vloganjem drži, ne znam baš da budem ikad krenula s tim jer nisam baš u tom elementu. Sumnjam da ću ikada biti.

Anyway, hajlajtovi do sada (iz 2015.) su ti da sam upisala novi faks ii... da i dalje pijem lijekove i nosim elastičnu čarapu. I da idem na more! Hell yeah!

Nadam se da će sve krenuti na bolje, jer sam dugo čekala da dođem do dna (jer kažu kad padneš na dno, možeš samo ići prema gore).

A tebi, iwo iz budućnosti, želim da napokon dobiješ volju za... well, svime; da se ne opterećuješ nebitnim stvarima i da prihvatiš da neke stvari nećeš moći nikada promijeniti. A za vloganje... Bog zna.

xx

19:26 | Komentari (0) Print | #



srijeda, 13.11.2013.

Comeback 2013.

Ne znam ja što je ovo u 11. mjesecu da me 'tjera' da se vratim na blog i nadahnjuje da pišem postove. Zapravo, sada je 'kriva' moja sestra za to, jer ima neki zadatak iz poduzetništva iz kojega treba voditi blog i napisati postove na neke (užasno dosadne) teme, pa sam se ja sjetila, mogla bih i ja skoknuti do svog bloga i napisati jedan post.

Evo, došla sam se i ja malo javiti, mada ovo više nitko ne čita. Osim možda Martine koja upali blog.hr svake dvije-tri godine, kao i ja, pa skokne do mog, kao i ja do njenog. Ili možda ne. (Vjerojatno ne.)

Kod mene ima puno toga novoga, još uvijek ne vjerujem da studiram. To mi sve tako čudno pada. Mogu reći da nije toliko teško koliko je naporno. Treba stvarno često biti nad knjigom, a ja sam možda precijenila svoje sposobnosti.
Puno se toga izdogađalo protekle godine. Više loših, nego dobrih. Ali valjda se sve to dogodilo s razlogom. Iskreno vjerujem u to. Ili barem pokušavam vjerovati u to. Ne želim ponavljati koje su se dogodile, jer one su toliko ukorijenile u moje sjećanje da ih neću zaboraviti ni da hoću, pa ne vidim smisao da ih pišem ovdje. Još nisam sigurna je li to dobro ili loše.

To bi bilo sve od mog kratkog posta, vidimo se jednom sljedeće godine. Ili možda za dvije. Ne znam.
A ti, iwa iz budućnosti, kada ćeš čitati opet ove sramotne postove, počni više vlog-at jer znam da to želiš, i želim ti da središ ovaj faks :)

Do sljedećeg viđenja.

iwa xx

22:31 | Komentari (0) Print | #



<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se