Dugo očekivani novi CD velikog Kralja blues-a napokon je izadan.
Kritika govori kako se King ovim Cd-om vratio svojim korijenima.
Po mome mišljenju on nikad nije ni otišao daleko od izvornog blues-a.
Kako bilo, prosto je nevjerojatno da čovjek u 82-oj godini života još uvijek ima toliko strasti koja se čuje u svakom tonu njegova glasa i gitare.
One Kind Favor
01. See That My Grave Is Kept Clean
02. I Get So Weary
03. Get These Blues Off Me
04. How Many More Years
05. Waiting For Your Call
06. My Love Is Down
07. The World Is Gone Wrong
08. Blues Before Sunrise
09. Midnight Blues
10. Backwater Blues
11. Sitting On Top Of The World
12. Tomorrow Night Link
U početku je bio TON
zatim je nastala GLAZBA
a tek posljednji se rodio ČOVJEK
izradio GLAZBALO
i postao GOSPODAR GLAZBE.
E… lipo napisano i svaki iskreni poklonik glazbe potpisuje ovo 100%.
Ali kad ovo na svoj blog stavi 15-godišnjak tim je smisao poruke veća.
Naime radi se o blogu MASTERGUITAR gdje je odnedavno, gore spomenuti počeo hvale vrijednu odiseju posvećenu gitari kao instrumentu.
Način pisanja i opsežnost podataka daju naslutiti zanos koji smo, manje ili više, osjetili svi mi koji smo barem jednom u životu uzeli gitaru u ruke.
Što reći nego zaželjeti mu dovoljno strpljenja, htjenja i zanosa da nastavi kako je započeo.
Sve vas ovom prilikom pozivam da posjetite njegov blog i da ga podržite u nastojanju da nam ispriča svoju priču o gitari.
Jeff Healey je kanadski bluzer rođen u Torontu.
Kao beba sa samo 8 mjeseci starosti obolio je od rijetkog oblika karcinoma očiju koji je uspješno izliječen ali posljedica je bila sljepoća.
Njegov nevjerojatan način sviranja gitare kao slijepog muzičara ostavljao je ljude zapanjenima.
Slijep ali pun duha svirao je blues do kraja svog života.
Sa 38 godina ponovo je obolio od karcinoma protiv kojeg se borio punih 6 godina.
U 44 godini života, početkom ove godine, netom nego li mu je trebao izaći novi CD Jeff je umro, no, njegova glazba ostaje.
Kako je on jedan od mojih omiljenih bluzera, koristim ovu priliku da vam ga predstavim i da mu zahvalim za svu divnu glazbu koju je podario svijetu.
Sredinom 70-tih, imao sam tad 10-tak godina, u izdanju, mislim Jugotona, pojavi se slijedeći LP.
Sjeća li se još itko tih vinilnih ploča.
Ja ih imam cca. 500-tinjak komada, dakako gramofon još radi i s posebnim užitkom znam ponekad pustiti koju staru ploču.
No, nisam htio o tome već o mom prvom iskustvu s blues-om.
Upravo Sonny Terry - Wizard of the harmonica je glavni krivac da sam zavolio tu vrstu glazbe.
Ako je Robrt Johnson praotac modernog blues-a, sonny Terry je zasigurno praotac virtuoznog sviranja na usnoj harmonici.
Jednostavno je fascinantno kako ju je on svirao.
Malo više informacija o Sonny-ju možete vidjeti ovdje, a preslušati ovdje.
Robert Johnson se u blues svijetu naziva praocem blues-a kakvoga danas poznajemo.
Dakako korijeni te glazbe potiču još iz doba kad su afrički crnci kao američki robovi u doticaju s anglosaksonskom glazbom, svoj ritam donesen u genima, smiksali u prvi country blues.
Tako daleko u povijest bluza sve do same Afrike je otišao Chris Rea sa svojim mega projektom od 11 CD-ova + DVD u kojemu je napravio presjek bluesa od njegovih afričkih početaka pa sve do današnjih dana.
No o tome projektu ću nekom drugom prilikom, vratio bih se sad na našeg Roberta.
Ne zna se mnogo o njegovom životu, sve se svodi na čula rekla kazala, ali ima par zanimljivih priča.
Prva priča je ta da je mladi Robert došao jedne večeri u lokalu birtiju i prvi put javno zasvirao gitaru.
Ta svirka je bila toliko očajna da su ga doslovce izbacili iz birtije.
Robert je netragom nestao i nako cca 6 mjeseci se vratio u istu birtiju i zasvirao.
Tad su svi ostali zapanjeni glazbom koju je Robert tada odsvirao i nikome nije bilo jasno kako je u tako kratkom vremenu naučio svirati gitaru tako dobro.
Počela je kolati priča da je Robert stopirajući na jednom raskrižju susreo samoga vraga, kojemu je prodao dušu u zamjenu da mu sotona dade dar gitarskog virtuoza.
Originalno raskrižje na kojemu je Robert sklopio ugovor s vragom.
A evo i jednog kratkog dokumentarca o Robertu.
Na tu temu je i Walter Hill snimio film Crossroads a muziku je potpisao Ry Cooder.
Legendarna scena iz tog filma je dvoboj dvaju gitarista.
Oni koji su pogledali film znaju o kakvom dvoboju se radi, a oni koji nisu, toplo im preporučujem da ga pogledaju.
Dakle, gdje sam ono stao.
Robertove skladbe su postale omiljene.
Sweet Home Chicago je zasigurno njegova najizvođenija skladba.
Evo ovog trenutka sam provjerio na amazonu i dobio rezultat od 493 njegove izvedbe od raznih izvođača.
Ako je Sweet Home Chicago najizvođenija skladba Crossroads Blues je zasigurno najkontroverznija.
I tu počinje druga priča.
Naime svi izvođači koji su je učestalo izvodili dogodila im se nekakva tragedija.
Lynyrd Skynyrd Band – nekoliko članova grupe zajedno s vodećm vokalom i tekstopiscem Ronnie Van Zant-on poginuli u avionskoj nesreći.
The Allman Brothers Band - Duane Allman i Berry Oakley su u razmaku od godine dana poginuli na motociklima na istom raskrižju.
Eric Clapton – Nakon par godina što je snimio Crossroads njegov dvogodišnji sin pogiba padom s prozora nebodera.
Koliko ima istine u tome prosudite sami.
Evo vam link na kojemu možete pročitati sve o toj legendi prokletstva: http://www.stormloader.com/users/crossroads/index.html
Samo neznam kako se provukao Peter Green bivši frontman Fleetwood Mac-a koji je također posvetio cijeli jedan album opusu roberta Johnsona.
A sad hajdemo malo poslušati Crossroad Blues (ako se ne bojite prokletstva).
Kao prvo evo originala, glavom i bradom legendarnog Roberta Johnsona
Robert Johnson - The Complete Recordings
Download: Part1 Part2
Pa slijedi Eric Clapton s dva CD-a posvećena Robertu.
Sessions For Robert J.
Download: Link
I na kraju Peter Green koji je jedini prošao nekažnjen crossroads prokletstvom.
Peter Green Robert Johnson Songbook
Download: Part1 Part2
Danas se redovito održava Crossroads festival.
Zadnji je bio prošle godine.
Kupio sam dupli DVD tog koncerta i vjerujte mi nema tjedna kad ga bar pola sata ne degustiram s posebnim užitkom.
Dragi moji bluzeri, do slijdećeg posta, pozdrav s blues planete sa stihovima "ukletog" crossroad-a.
I went to the crossroad
Fell down on my knees
I went to the crossroad
Fell down on my knees
Asked the Lord above "Have mercy now,
Save poor Bob, if you please"
"Crossroad Blues" - ROBERT JOHNSON
Stvorivši Adama, Bog vidje da neće biti dobro ostane li sam.
Kad je jedne noći Adam utonuo u san, uze mu Bog jedno rebro i stvori Evu.
Adamovoj sreći nije bilo kraja, Eva i raj u kojem je živio bili su sve što mu treba.
No kad se dogodila ona nezgodna epizoda sa zmijom, Adam je upao u tešku depresiju.
Nije bio više raja, ostala je samo Eva koja mu je već debelo išla na živce.
Vidje Bog Adamovu tugu, smiluje se nad njom i dade Adamu gitaru.
Adam uze gitaru i zasvira.
Dakako ne trebate nagađati, bio je to prvi blues.
Šalu na stranu svi manje-više znamo kako je nastao blues, ali ima u njemu nečeg iz ove izmišljene priče.
Kako bilo, ovim blogom mi je namjera promovirati tu vrstu glazbe koju jednostavno obožavam.
Oni koji ga vole slušati, ovdje će doći na svoje, a oni koji nisu baš njegovi ljubitelji, tko zna, možda ih ovaj blog potakne da ga zavole.
Eto toliko za prvi post.
