Luzerov blues

petak, 26.09.2008.

Ne zovi mala policajce, ne zovi...zauzeto je

Iako sam svojevrsni gramofon koji ponavlja istu priču opet i opet i opet (nisam kriv što su svi moji doživljaji in-hollywood-style), neke stvari ne govorim. Dam do znanja da sam sretan ili tužan kad se tako osjećam. Dao sam svima do znanja koliko sam slomljen poslije Prekida. Barem mislim da je svima bilo jasno, kad su me pronašli kako sjedim na prozoru i računam koliko bi mi trebalo da sletim do dna zgrade.
Previše.
Ali neke stvari nikome nisam ispričao. Nisam rekao kako sam svake večeri pokušavao ostati što dulje budan da budem pribran u trenu kad mi zazvoni mobitel. Nisam im pričao o tome kako bih, onih noći kad sam preumoran od naporna dana i napornih ljudi, mobitel gurnuo pod jastuk, čvrsto ga primivši, da osjetim prvi trzaj mog Poziva. Svake večeri, bez iznimke čekao sam tren kad ću opet začuti njegov glas.
Puštao bih ga da me uči o životu. Da govori što ima, da mi daje savjete i kudi me. Prvi put sam nekome to dopustio, i nije mi bilo žao. Naučio sam kako ljude slušati čak i kad znate sve ono o čemu vam pričaju.
Svaki bih se dan molio da se živ vrati kući. Nije mi tajio da se družio i sa ubojicama i silovateljima i narkomanima. Sve to ide u rok službe, objasnio je. Nije mi ništa tajio. Ja njemu jesam. Nisam mu rekao da se družim s istima. Kao i s njihovim žrtvama. I da sam naučio, da se ljudi ne definiraju po jednom događaju, koji su oni proizveli ili ih je snašao.
Šutio sam i slušao u pospanim noćima taj glas koji je uvijek bio u pravu, makar sam znao da nije. On to nije znao.

Naposljetku, nakon sat-dva, zaspao bih, i probudio se sljedećeg jutra. I sve o čemu sam razmišljao tada, bilo je kako preživjeti do večeri kad ću se opet pomoliti da preživi i ovaj dan i da poziv dođe.

Pozivi više ne dolaze, no zato ja odlazim na mjesto zločina. Ja sam žrtva, on je počinitelj. Nema ni ubojica, ni silovatelja, ni narkomana. Samo nas dvojica. Mene moj položaj ne definira, njega vjerojatno da.

Mene nije strah pogledati ga u oči. Ni sram. No nešto mi govori da će samo jedan od nas gledati.

26.09.2008. u 00:09 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Eto onako, lako i polako, pa ćemo vidjeti.

Vijesti