<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Viva la vida!
četvrtak, 17.07.2008.

Nedjelja,13.7.2008.

Eh.
Probudih se jutros u 6 sati i 22 minute.
Što me je probudilo?
Svjetlo.Ne ono električno,već prirodno,od Majke Prirode.Sunce.
A krevet mi uopće ne gleda na prozor.
No,kad bolje razmislim,spavanju mi nije pomogla ni neka muha koja mi je konstantno zujala oko glave.
Predala sam se i ustala.
Došla u dnevni boravak i legla na kauč.
Uzela neku knjigu za čitat. (Sillmalirion,btw.Preporučujem samo zagriženim ljubiteljima LOTR.J)
Pročitala jedno poglavlje,kad me san ponovno svladao.
Eh,i taman ja utonula u svijet snova,onako savršen koliko on to može biti,kad osjetim čudno podrhtavanje mišića u ruci.
Nekako sam se iskobeljala iz sna da bih shvatila kako to nije neki grč,već me to moja ljubljena majka pokušava probuditi.
U 7 sati i 55 minuta.
A zbog čega?
Pa eto,da bi me priupitala zašto spavam u boravku.
Nešto sam nesuvislo promrmljala i okrenula se na drugu stranu.

hangover

No to nije bilo dugog vijeka,jer su me razbudili drugi zvukovi po kući,koje inače i ne primjećujem,ali su mi zato jutros zvučali kao da pada atomska bomba.
A zašto?
Pa,eto,izgleda da mi osjetila 100 puta bolje rade kada sam mamurna. *shame on me*
Jer,sinoć sam legla u 3 i po sata,a prije toga bila vani.
I pila čisto zato da bi si razbila dosadu.Jer tko bi trijezan podnio ono društvo s kojim sam tada bila?
Neki od njih nisu toliko ni loši,no trijezan gledati curu koja me u mortus stanju gleda kroz dno pepeljare (prave pepeljare,ne naočala) i ceri se toj slici nekih 15 minuta?!
A nisam htjela ići kući jer ionako nije nikog bilo doma (otac na putu,mama i sestra na nekoj večeri).
A i tamo je bio tip koji mi se sviđa,no samo zato jer sliči na Mr. Foggy-a (no nije ništa bilo jer ima curu,a kako i ne bi imao onakav.A ništa ni od Mr. Foggy-a.Nažalost.)
I eto me sad,22 sata su i 3 minute.
Slušam Coldplay,pišem post. (morate čuti The Scientist.Pjesma je remek-djelo.)
I malo prekidam tradiciju mojih apstraktnih postova i dajem vam nešto konkretno.
No ne znam kada ću ga objaviti,pa zato stavljam datum na početak.
Do tipkanja... :)

UPDATE
Sinoć sam opet bila vani...
It was nice....=)
Hmm...
Mislim da mi se onaj lik koji sliči na Mr. Foggy-a počeo sviđati zbog sebe,a ne zbog nečeg drugog...
I da,nema curu. :D
Eto...
U zadnje vrijeme sam malo bolje volje,hope it stays that way. =)
Ispričavam se što neću nikome javiti za ovaj post.
Nemam vremena,a vjerujem i da je većina vas negdje na odmoru.
Do idućeg posta...

Rose...=)


| 20:44 | Komentari (65) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.