Child in time
Iz plavih dubina daleke ulice stižu hijene,spremne da pregaze moje snove.
Da ubiju moje nade.
Ja sam već pregažena.
Može li me se uništiti još jedanput?
Ne znam.
Šutim dok se približavaju.
Oči im blistaju.
Paralizirana sam.
Da pobjegnem u mrak?
Crnu,utješnu prazninu koja ispunjava tišinom i spokojem
Otupljuje sva tvoja osjetila
I natjera te da zaboraviš-
Tamo nema hijena
Mislim da idem
Ostavljam tragove po betonu
Da li je to moguće?
Jest
Samo pozovi duha izgubljenih sjećanja i vidjet ćeš ih.
Otiske mojih stopala.
Želiš li poći za mnom?
Ovo je jedna moja pjesma,bolje rečeno poetički izraz tog trenutka.
Što još reći?
Završila je škola,počelo ljeto...
Nadam se da se već dobro zabavljate... :D
I,da,ovo gore je moja slika.
Trebalo mi je dosta hrabrosti da je objavim,prvo zbog toga što sam sramežljiva,a i ne želim da blog vidi netko tko me poznaje...
No ipak...
It's kinda emoish,I know...
Želim vam svima prekrasno ljeto.....
Do tipkanja...
Rose
Radios in heaven
Evo i od mene novi post.
Što se škole tiče,sve je ok.Prosjek ne može bolji.
Prijatelji?Sjajno.Zbilja.
Ljubav?Na istom kao i prije.
Dosadna sam sama sebi sa tim,no meni se čini da je on stvarno nešto posebno.
Ne poznajem ga,a o njemu znam dosta.
I što više znam ,više mi se sviđa.
Imamo čak i zajedničke prijatelje,no okolnosti su takve da je upoznavanje gotovo nemoguće.No nada posljednja umire,zar ne?
Da.
No za mene bi bilo najbolje da ga zaboravim.
Ništa od toga.
Upravo sam dovršila čitanje knjige Izgubljena vještina čuvanja tajni od Eve Rice.
Predivno.
Preporučujem je.
I ja bih voljela pronaći nekog poput Harryja.
Raskuštrane kose,čudnog,dvobojnih očiju.Dečka koji ti se uvuče pod kožu a da i ne primjetiš.
Eh.da.
U većini ovog prepoznajem njega.
Ljudi,ispričavam se zbog ovakvog posta.
No danas nije moj dan.
I sve što želim je zaboraviti.
Otploviti u neki drugi svijet.
Sve vas volim...i čitam....=)
Rose...
