Child in time
Iz plavih dubina daleke ulice stižu hijene,spremne da pregaze moje snove.
Da ubiju moje nade.
Ja sam već pregažena.
Može li me se uništiti još jedanput?
Ne znam.
Šutim dok se približavaju.
Oči im blistaju.
Paralizirana sam.
Da pobjegnem u mrak?
Crnu,utješnu prazninu koja ispunjava tišinom i spokojem
Otupljuje sva tvoja osjetila
I natjera te da zaboraviš-
Tamo nema hijena
Mislim da idem
Ostavljam tragove po betonu
Da li je to moguće?
Jest
Samo pozovi duha izgubljenih sjećanja i vidjet ćeš ih.
Otiske mojih stopala.
Želiš li poći za mnom?
Ovo je jedna moja pjesma,bolje rečeno poetički izraz tog trenutka.
Što još reći?
Završila je škola,počelo ljeto...
Nadam se da se već dobro zabavljate... :D
I,da,ovo gore je moja slika.
Trebalo mi je dosta hrabrosti da je objavim,prvo zbog toga što sam sramežljiva,a i ne želim da blog vidi netko tko me poznaje...
No ipak...
It's kinda emoish,I know...
Želim vam svima prekrasno ljeto.....
Do tipkanja...
Rose
