|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Website Counter
Zanimljivo pogledaj =)
We are so young
our lives have just begun
but already we're considering
escape from this world
| 04_lafee_-_der_reg... |
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje čitam:
...Nobody...
...Hoti...
...Nina...
...Faber...
...Dežurna vještica...
...The Phantom of the Opera...
...Im a freak...
...Vicious vampire ...
...Death In Life...
...bad habat...
...Kety...
...Angel hybrid...
...Blacken...
...black rose...
...Gregorina †††666†††...
...Broken7...
...soul of love...
...Crowgirl...
...Hell´s Angel...
...A dying wish...
...Princes in love...
...long hard road out of hell...
...life it seems will fade away...
...Gad...
...Gothic Puppet...
...Kraljevna Koja Nosi Sunce na Dlanu...
...niko ne umire kao dijevac jer zivot jebe svakoga...
...punkerica14...
...mala izgubljena djevojčica...
...pokisli...
...meskalina...
...Bitter sweet symphony...
...samo anđeli znaju...kako je u raju...
...little devil...
...I just want to live...
...Spašena duša...
...Brizz...
...Love and fire...
...Veronika...
...No More Tears For Me...
...Vampirica_000...
...Noćne misli pod zvjezdanim nebom...
...Zauvijek i uvijek...
...°•¤•°Stallone¤world°•¤•° ...
...fear of the unknown dark world...
...Mandy...
Master of Puppets
End of passion play, crumbling away
I'm your source of self-destruction
Veins that pump with fear, sucking darkest clear
Leading on your deaths construction
Taste me you will see
more is all you need
you're dedicated to
how I'm killing you
Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Needlework the way, never you betray
life of death becoming clearer
Pain monopoly, ritual misery
chop your breakfast on a mirror
Taste me you will see
more is all you need
you're dedicated to
how I'm killing you
Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Master, Master, Where's the dreams that I've been after?
Master, Master, You promised only lies
Laughter, Laughter, All I hear and see is laughter
Laughter, Laughter, laughing at my cries
Hell is worth all that, natural habitat
just a rhyme without a reason
Neverending maze, drift on numbered days
now your life is out of season
Come crawling faster
obey your Master
your life burns faster
obey your Master
Master
Master of Puppets I'm pulling your strings
twisting your mind and smashing your dreams
Blinded by me, you can't see a thing
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
Just call my name, `cause I'll hear you scream
Master
Master
"Good Riddance (Time Of Your Life)"
Another turning point, a fork stuck in the road
Time grabs you by the wrist, directs you where to go
So make the best of this test, and don't ask why
It's not a question, but a lesson learned in time
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
So take the photographs, and still frames in your mind
Hang it on a shelf in good health and good time
Tattoos of memories and dead skin on trial
For what it's worth it was worth all the while
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
It's something unpredictable, but in the end it's right.
I hope you had the time of your life.
Sjedim ..razmišljam...
napokon primirje..
napokon malo mira...
napokon sama....
napokon ste se maki od mene...
Kako je ovako lijepo...
uživam...
mir za dušu i tijelo...
mir za mene...
Ali znam...
doći će ..
opet te vaše mušice...
ali ovaj puta će biti jaće...
bolnije...snažnije...
Navalit će na mene...
navalit će na moj razum..
navalit će na moje tijelo...
Kao da sam neki leš...
leš koji je mijesto za njihovo hranjenje....
trošit će me koliko im se da...
ne znajući da to boli...
ne znajući da ćine zlo...
Pokušavat ću vrisnut...
da me netko čuje....
da me netko spasi...
ali neće mi opet dozvolit...
Grist će me....
uništavat ali ...
uvijek će prije kraja otići...
pustiti me na životu...
pustiti da patim...
Žele da moje rane zacijele ...
žele da živim ..
žele da patim....
svaku moju riječ..
ne žele da čuju....
ne žele,ne mare...
Čine sve po svojem...
uništavaju me ....
i uspijeva im....
Ali poslje svakog...
ja se oporavljam...
ojačavam...
I pokušavam se sljedeći puta branit...
Ponekad mi supijeva ...
ponekad ne...
znam već kada će doći...
i kada će otići...
Ali i znam...
da me jednom više neće naći..
jer ću nestati...
s njihovog područja...
Jer ću uspijeti pobjeći od njih...
Hvala ljudi što komentirate moj blog..oprostite što ne uzvračam komentare tako često,nemam vremena za ništa...blog polako zapostavljam..skoro sve zapostavljam..ali ok i to če se popraviti s vremenom....hvala još jednom na čitanju mojih pustih snova i nerazumljivo dosadnih tekstova...pozz
Napokon došla iz škole doma...Sunce prži,imam za učiti ko u prići,neda mi se uzimam jaknu i odlazim van....Čujem staru kako se dere stani kud češ opet..tek si došla doma...nikada te nema nikada te nevidim...korak mi se ubrzava..zadnje moje riječi prije nego zatvaram vrata su Vračam se brzo...Vrata su se zalupila iza mene...sunce mi ubitačno sije..smeta mi..ali oči se brzo privikavaju...Pogledam prema nebu pojavio se neki oblačić ali ništa što bi me zabrinjavalo...Misli mi nekako lete..totalno se odvajam od stvarnosti..od zvukova,od svega oko mene...Nisam ni primjetila da me ljudi pozdravljaju,da vrijeme leti...hodajući primječujem tek koji list koji slučajni vjetar podigne i ponese ga na kratko putovanje...Odjednom mi mobitel zavibrira u đepu..uzimam ga i gledam ..opet ti.... nedaš mi mira u mojim mislima..a sad i poruka..ne želim ju pročitat..zatvarma ga i gledam na sat ,već je prošlo sat vremena....a meni je izgledalo kao da hodam tek pet minuta...vrijeme se promijenilo,malo je zahladilo....vračam se kući.....ljudi su totalno nestali sa cesta,gdje koji prolaznik...bježi kući...ne obazirajući se na ostale...napokon sama,nigdje nikoga,mogu u miru razmislit o nekim stvarima... skrečem s puta odlazim na svoje staro mjesto,mjesto puno uspomena....dugo već nisam bila tu....sjedam na obližnji kamen...zagledam se u vodu..bistra,hladna..u svako doba....odjednom se spustio pljusak...ne marim za njega..sjedim i dalje ne obazirući se na ništa..razmišljam o tebi o nama ..to što je sada iza nas...nije mi žao..lijepe trenutke sam provela s tobom,a i sad je netko drugi u mome životu...druga osoba je zauzela moje prazno srce...ali sve jdeno još mi misli lete k tebi,još te moje srce ima zabilježeno..i ne pušta te....kiša me oprala svu..mokra sam do kože...neda mi se sakrit od nje,nemam zašto bježat....ne smeta mi..godi mi čak...godi mi svaka kapljica koja se sljeva niz moje lice,koja se stapa s suzama..te ih radi neprimjetnima...samo malo crvenilo u oku odvava moje besmislene suze..za ovaj život,za sve probleme...za ljubav koja je sada neuzvarčena...gledam vodu..kiša polako prestaje....zrcaljnje pokazuje da se nebo razbistruje...Mobitel opet zvoni..stara me zove di sam..kod frendice ponavljamo nešto...koja izmišljotina..ali upecala se na to...ko inače.....kažem joj da se vračam pred večer negdi...i poklapljam....jao kako ću se samo posušit do onda...sunca nema...vjetar više nepuše...ah.. već mi je sve jedno...udubljujem se opet u misli..sječam se onog našeg poljupca...onih dodira...svega one večeri..još me prolaze trnci od toga...na samo sječanje se ježim,a ta sječanja dolaze brzo i najčešće nenajavljano...kao grom iz vedra neba...lijepi je to osječaj...lijepo je to sječanje..ali znam da se to više neče ponovit..jer si daleko od mene,jer te više nikada neču vidjeti....nikada te neču više čuti...mobitel opet vibrira,opet tvoja poruka...ne čitajući ju molim te da više nepišeš..da si mi sada dio prošlosti..samo prijatelj...oni naši osječaji su prošlost...jao kao lažem ne samo njemu..već i sebe pokušavam zavarat..ali ne uspijeva mi...znam što osječam i to se neće maknut...ne dok si ti još toliko vezan...jao još sam mokra..nemogu takva doma...gledam koliko je sati..čovječe vrijeme prolazi kao minute već je 4 sata prošlo od mog dolaska...tražim lovu po đepovima...nalazim dovoljno za jednu kartu..u smjeru u kojem planiram ići...dižem se..odlazim na stanicu...kupujem kartu..prodavač me čudno gleda onako pokislu....i pita dali sam dobro..samo sam mu kimnula nasmiješila se i otišla...čekam svoj prijevoz..napokon dolazi..ulazim i sjedam do prozora da se malo zagrijem...da se osušim..odlazim..trebam se na neko vrijeme maknut od tuda...trebam ,...trebam mira malo....odlazim dalje od plačene karte..neznam što me zadržalo....i evo pokušavam otoriti vrata pokušavam izači...nemogu..zaglavila su...odjednom ih netko izvana otvara...to si ti nemogu vjerovat...od kuda si se ti tu pojavio...kako to da sam baš tu htijela izač...sudbina možda ili...nema veze....pozdravljam te i odlazim..kao da si nikada ništa nismo bili...kao da si mi neki daljni poznanik...gledaš me zaprepašteno..i trčiš zamnom..čemu žurba.pitaš me..neznam...kažeš mi dobit češ ovako upalu pluča..odvodiš me do svoje rodbine...da me osušiš...da me vratiš donekle na noge...ja neželim to..želim se samo maknut od svega..želim sve zaboraviti...ne želiš čuti moje ne i vučeš me za sobom..odustala sam od prepiranja..vodi me kuda želiš...
tvojih nije bilo doma iznenada su pred nama otišli u posjetu nekom rođaku u blizini..uzimaš ključ več na predviđenom tajnom mjestu ulaziš i povlačiš me za sobom...odvodiš me do kupaone..daješ mi ručnik i nekoliko odječe...otuširaj se osuši se .. čekam te u dnevnom...odlaziš i ostavljaš me...izlazim nakon nekoliko minuta...dolazim k tebi...nudiš mi čaj..već znaš koji mi je najdraži..sa smješkom ga prihvačam....ozbiljno kažeš moramo razgovarat...kažem ti neznam o čemu među nama je svršeno...kažeš nije...znam da još imamo iste osječaje jedno prema drugome..da se to nemože tek tako zaboraviti...opet..si u pravu....nemogu da nezaplačem....zagrlio si me i obrisao mi suze...ne plači ...daj nam šansu...jer između nas je nešto više od obične ljubavi..više od bilo čega...prihvačam tvoj prijedlog..nakon dužeg razmišljanja....javljma svojima da ću ostat kod frendice prespavat....da ću se vratiti tek drugi dan navećer...jer imamo kao nešto za razjasnit...sve mi povjeruju...ostajem prespavat kod njegove rodbine...ostajem s njim...drugi dan me vrača doma...nježno me poljubio i rekao neče se desiti ništa loše volim te i to če tako ostati...zaboravi na prošlost...pusti budučnost gledaj sadšnjost....odlazim bez riječi...kažeš mi da češ me nazvat...uredu..doma me ispituju dali smo to frendica i ja uspijele srediti,jesmo donekle...ali nikada neće saznat istinu..nikada neće saznat gdje sam bila i skime sam bila...nikada neče saznat pravu istinu....to ostaje samo između nsa dvoje....
