Cheesteeleeshte

ponedjeljak, 29.09.2014.

Nama

Odmah na početku - NE, nisam plaćen od NAMA-e da pišem ovaj upis, poklanjam im ga besplatno za višedesetljetnu uslugu i kao doprinos u obrani tradicionalnih vrijednosti smijeh
Čemu upis?
U "četanju" i razgovoru s više poznanika, shvatio sam da sam predmet određenog podsmijeha jer vjerno i dalje kupujem u NAMA-i.
Razgovori su se vremenom čak počeli pretvarati i u ideološke i svjetonazorske, naravno tipa da je Nama socijalistički relikt zaostao u osamdesetima pa da bi kupio iglu i konac imaš razgovor s tri drugarice: jedna za iglu, jedna za konac, jedna na blagajni, dok bi mučki kapitalist umjesto tri imao jednu, koja bi uz iglu konac i blagajnu troskokom doskočila do vrata i pozdravila te na izlazu.
I kako ju je pregazilo vrijeme (iako se izvukla iz stečaja) nauštrb velikih šoping centara.
Ne samo što nisu informirani jer tako kako je gore opisano (više) tamo nije, nego i sam koncept Name nije nimalo socijalistički i taj "Kaufhaus" iliti "Department store" je tek potpuno sadržajno drukčija koncepcija od pomodnih mallova u američkom stilu. U kojima nema praktičnih stvari koje ti trebaju u kućanstvu i svakidašnjici.
Krpicama, parfemima i accessoirima pri tom svaka čast. No samo jedno mjesto može reći da ima



Krenimo polako....

Prije svega ne znam što fali mjestu gdje u isto vrijeme i na jednom mjestu (u centru grada), a da ne ideš u sto pravaca prema gradskim periferijama i uštediš vrijeme, benzin i živce, možeš, uz dio hrane i markirane odjeće koji se mogu nabaviti u "mallovima" jednako kao i tamo, kupiti (samo izbor iz obiteljske nasumične kupnje & inače što se tamo nađe):
- policu za cipele
- nedavno, kutiju za kruh koju se inače (bilo kakvu) moglo nabavit jedino u Bauhausu
- plastičnu posudu koja ide i u frižider i u mikrovalnu
- klincu papuče
- prigodne poklone za roćkase
- usisavač
- otirače, navlake, jastučiće za sofu i sl.
- zavjese, za koje ne moraš ići u specijalizirani dućan ili na kraj grada, također i karniše i žabice za zavjese…
- najlonke i čarape jer nije samo dućan od jednog proizvođača, već na odjelu možeš uspoređivati cijene
- Lego, ponekad i 30 % jeftinije Lego nego u razvikanijim njemačkim konkurentima na Trgu
- raritete, poput, štramplica za dečke bez stopala(!), kojih isključivo ima u Nami
- šestinski kišobran, cipelarnik, prazne staklene boce(!)
- a za one najdokonije, čak i tabure-suvenir GNK Dinamo

Lista i prednosti takve kupnje su beskonačni.

S druge strane te rijeke, često i same rijeke Save, veliki su shopping centri i specijalizirani dućani. Krpicei parfemi u jednima, čavli u drugima, police i ormari u trećima, televizori u četvrtima, žderilo u petima. Pa putuj od Podsuseda, Žitnjaka, Dragonošca, Bistre, Laništa...
Meni nije teško odlučiti u dvojbi ili Nama ili vožnja do njih zubo
Ono što nije fer je što je njih sve više i sve su veći u tisućama nepotrebnih kvadrata za iste krparnice koje su u svima od njih, dok se prostor za postojanje Name i normalnih gradskih dućana sužava i nestaje.
Podosta se toga amerikaniziralo tako da su mallovi i centrovi postali The mjesta, osim za dokonu šetnju, fast food i kave - i za izbijanje para iz novčanika na pomodno krparenje i skupe gadgete. U svakom slučaju NE za iglu, peglu, kantu za smeće ili klofer, jer ih tamo niti nema.
U bivšim ili sadašnjim selima oko ZG-a na 20 tisuća kvadrata uvijek nalazim 19 tisuća istih krparnica u kojima se uglavnom mogu omotat u te krpe tek promijenjenih imena, meni svejedno bio to Peek & Cloppenburg, Vroos & Dressmann, Hanness & Mauritz, Boro & Ramiz, ili Kuytim & Shalla.

I opet, na sve te hektare koji tlocrtno premašuju Križevce i okolicu, nemreš iglu i konac kupit da si zašiješ čarapu, a za jedan čavao da si zabiješ afinger moraš pak otići u drugu županiju u Bauhaus i potrošit benzina poput ruskog tenka u Ukrajini.

Koncept robnih kuća, tome zapravo potpuno suprostavljen pojam, u jednom trenu se pokušao i u Europi ugušiti tom amerikanizacijom. Skupa s gušenjem pojedinačnih i specijaliziranih malih dućana u centrima gradova, koji su nas prije lišavali nužnosti da vadimo pasoš ako ti zatreba kantica farbe ili antifungicid, po koje odeš u papučama.
I nije robna kuća nimalo socijalistički izum, Švabe su to usavršile kao koncept "Kaufhausa". NAMA je nasljednica Koestnera i Ohlera a ne Kardelja i Kidriča, a u Berlinu stoji još uvijek moćni KaDeWe (Kaufhaus des Westen), kao ogledni primjerak tog usavršenog koncepta.

Ako ne bi cjepidlačili, robna kuća ima SVE, u gradu je (kao i mali specijalizirani dućani poput Kemoboje u umiranju ili Ferimporta, što isto nije nikakav socijalistički izum) a ne na nekoj ledini u predgrađu, te štedi vrijeme i novac.
A ako baš trebaš nešto stvarno specijalizirano i krupno (velika PVC stolarija ili 20 vreća cementa), onda mi odlaženje u nekakav posebni centar ima smisla. Bedastoća je, kad smo već kod cijele priče koja se širi i na ideju Bauhausa, kao JEDINU soluciju, ići po šaku čavala, kanticu laka ili kutiju za kruh na kraj grada.
Ovak si na jednom mjestu, a nakon lagane šetnje od stare Vlaške do Trga (obrnuto nego što ide Kemal Monteno u famoznoj navijačkoj himni) - tu su i cipele i igle i konci, i igračke i moja šulja za posao i markirani džemper ak mi se prohtje, ali i čavao (valjda?). I pride si još uzmem i rezervnu četku za WC. Kad je bal nek je bal.
Nama je pobjednički koncept.

Preuzeto sa bloga nepoznati zagreb

I tome unatoč famozni američki mall, komplementar koncepta odnarođivanja dućana na dohvat ruke u tvojoj ulici, kvartu ili unutar pješačke distance, ipak se ukorijenio. I dodatno produbio gubljenje vremena i novaca sa životno konkretnog, u umjetnu potrebu za kloniranim New Yorkerom, KFC-om, novom maskom za mobitel, skupim satom i trećim Adidas tenisicama u nizu, "jer su na rasprodaji".

Glede "žderila", u zadnje vrijeme uočio sam trend suprotan dosadašnjim vjetrovima... A to je da su razne Bille i Lidli, pa čak i Konzumi ipak skužili da velike dućane sa jedlom i pidlom moraju donekle vratiti nazad na ulice gradova, bliže građanima i njihovim domovima. I upravo tu po centru grada se otvaraju de facto veliki dućani, čim ućipe neko mjesto u velikim dvorištima poput ovog onog u Martićeva/Vlaška, do cijele lijeve strane pošte u Jurišićevoj.
I kaj ispada? Da je "komunistička" Diona koja je cijelo vrijeme držala dućkase u centru i preživjela mač stečaja, ne otvarajući velike centre na periferiji - bila u pravu.
Dobro je da je što više toga na jednom mjestu i u gradu, kaj fali.
No, svatko neka si i dalje kupuje gdje želi. Uz moj osobni apel za očuvanje različitosti. Varietas delectat.


Oznake: nama, robna kuća, shopping

- 16:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se