|
Prije "glavne teme" - filozofiranje...malo sam počistio blog, od viška slika i barem djelića od ogromnog viška upisa nataloženog u svim tim godinama...
Skužio sam da je doslovce bio infestiran (a i dalje jest, no odustajem od daljnjeg čišćenja) politikom, političarenjem, često i paušalnim, ponekad bahatim i von oben procjenama o ovome, onome, ili o onima ili ovima. I pun upiranja prstom u druge. Pa i blogere, od slučaja Hybrid kojem se ispričavam ako išta to znači, gdje sam odmah skočio na vagon osuđivanja, a zapravo NIJE niti je u mojoj domeni ili ikoga na blog.hr, takvo turanje nosa. Sve do svađanja s kolegama blogerima i šire, ili etiketiranja svih drugih, znanih i neznanih, kojima se jednakom mjerom ispričavam. Ovo je zapravo javni medij i nosi tu svoju mikrotežinu, kakvu god ali neku težinu veću od uobičajenog anomimnog opanjkavanja uz kavu.
Zapravo je najčešće tako malo bitno i nekorisno tko je u pravu, bilo to uz kavu, ili na blogu. Osnovno je pitanje što se dobiva i što to želiš, osim još umnažanja predrasuda ili nerazumijevanja. Znam da postoji za svakog od nas neka mala rupa, da kroz nju nešto istinski lijepo proturimo ostatku svijeta, makar i bilo simbolično. I najmanji dobar čin spašava svijet, kažu, a svaki zao čin ga ponovo razara. Život je nekima prekratak čak i za takav mali čin, nažalost. S druge strane na sreću, nisam profesionalni tužitelj ili sudac ili novinar ili hvalatibože - političar. I trebao bih se u toj svojoj sferi od nekoliko desetaka godina koje imam na raspolaganju baviti onim što osobno mogu učiniti da Išta ili Itko, makar to bila i moja malenkost, bude sutra bolji nego je bi(l)o jučer ili danas. No, taj se cilj ljudima često pogubi. Sirenski zov medija poput ovog, često pobudi ono najlošije ili najnekorisnije u nama - naš Ego.
A sjetim se ponekad one uzrečice da kada upireš prstom u druge, jedan je uprt u čovjeka pred tobom, ali ostalih četiri su uprti u tebe samoga, a da nisi toga niti svjestan.
Zato, od sada samo vezem Nevidljive niti koje nas sve spajaju. Prije nego igrom slučaja postanemo Blogeri, rockeri, esdepeovci, hadezeovci, haenesovci, ponosni posjednici pasa, djeteta, kuće i sve sile članskih iskaznica. Ili smo osviješteni ekolozi, mirotvorci, ratnici, domoljubi, ateisti ili vjernici.
Barem kao ovaj zadnji morao bih znati da postoji "neka tajna veza", što je već davno prošaputao Bebek. Ono građeno od Nevidljivih struktura.
Pa kad već imam poveznicu, evo i izvještaja s Nevidljivih struktura, iz zagrebačkih Klovićevih dvora, koji još traju pa toplo preporučam.
Nasljednik još ne zna za pojam fizike. Ne uči se u nižim razredima.
I iako sam bio skeptičan da bi ga išta moglo efektivno podučiti tim silama kojima je protkan naš život, eto ispalo je da je Najpromišljenija u pravu kada je rekla da će mu upravo ta, meni na prvi pogled umjetničko-znanstvena ambiciozno nategnuta papazjanija - biti upravo ta vrata u tajnu fizike.
I bila je, mali čovjek je tražio knjigu dojmova na kraju da opiše svo oduševljenje.
Uostalom, tko se ne bi razgalio...
Kad u otajstveno zamračenoj dvorani, nakon one fotke s početka upisa gdje su sva tri kruga fizički istovjetna, ali ih je svjetlo pretvorilo u potpuno različite dimenzije, dobije priliku pogledati Crnu rupu iz svih kuteva
U drugoj prošeće ispod krhkih svjetlosnih trodimenzionalnih fluorescentnih struktura
Ili ploča koje viseći u zraku rezoniraju i bruje pod utjecajem elektromagnetskih valova
Ili se zaboravi, zureći u čuda koja Svjetlo (da, s velikim S) stvara u pukoj H2O
A obične kuglice koje se miču na velikom stolu, u božanskom poretku kod minimalnih pomaka stvaraju druge svjetove kao na nekom planetu s obalama izgrađenim od tekuće žive
I kad privlačnu silu možeš plastično osjetiti kad vidiš kako za pod spojeni poveći komad magneta lebdi u zraku, privučen sirenskim zovom svoga brata koji visi sa stropa
I kad skužiš koliko ti je fotić na mobitelu loš (o umu nećemo niti pričati  ) jer ne može dočarati konačnu poruku o beskonačnosti vremena u jednoj od zadnjih prostorija, izrečenu (skidam kapu umjetnici) kroz projekciju tankog svjetla nazvanu prošlost-budućnost, gdje se pomakom glave ili tijela svjetlosne točkice pomiču tako da krugovi koje stvaraju, proždiru jedni druge naprijed-nazad i tako beskonačno
Što se mene osobno tiče, s tom spoznajom da jedni druge trebamo više obogaćivati nego obogaljivati, na ovom blogu "idemo dalje za iste pare".
Oznake: Nevidljive strukture, mir i dobro
|
