Cheesteeleeshte

petak, 23.05.2008.

Pomozite

Nisam htio nastavljati s bolnom trakavicom oko smrti svojeg prijatelja, ako baš nije nužno. To kako se osobno nositi s tim je jedna priča, no kako stoje sve posljedice jednog odlaska i budućnost onih najslabijih, jedna je sasvim druga priča. I čemu čije babe koje brašno služe blogovi (osim za ego-tripiranje), ako ne i radi apela. Da se ponekad i privatiziraju za valjani razlog i u situacijama kada bi Netko, Javnost, tko god izvan jednog intimnog kruga, možda mogao ljudski pomoći.

Jer situacija nije ni najmanje sjajna (nit' želim ovdje iznositi sve ili najnovije detalje...)

Najbitnije je da su ovo troje malene dječice, blizanaca s posebnim potrebama (moje kumče npr. ima cerebralnu paralizu, ostali klinci svoj set raznih dijagnoza), ostali bez tate

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


I ne samo to. Ostala je hrpa dugova, minusa na karticama i tisuće kuna kredita mjesečno, a udovica se, koja je i sama nezaposlena niti može raditi s troje invalidne djece na grbači bez valjane rodbinske potpore - do jeseni ne može nadati niti mirovini.

Svi mi mislimo da ćemo trajati (dugo)vječno i da nam se, pogotovo nekim muškarcima u njihovim bedastim hobijima ništa dramatično ne bi trebalo dogoditi, no život je pasji sin. Planiramo desetljeća, a onda se ona naglo skrate u kobnu sekundu, u onu zaustavljenu misao u zraku o kojoj zna pričati dežurni Hungar Igi.
Ostala je i neisplaćena kuća, auto, ali i cijela jedna još neispisana dječja životna priča i budućnost... trebam li dalje?

Ako i koliko god netko misli da može pomoći, stavljam ovdje tekući račun udovice, koji je ionako morala otvoriti da može koristiti ono malo invalidskih i inih naknada, obzirom da je onaj objavljen u prijašnjem postu, blokiran zbog smrti nositelja računa. Jer, iako se novac može još kratko vrijeme stavljati na isti (nije izgubljen, ako je netko pomogao), neće se moći podizati, i to kad ne bi bio u minusima našim svagdanjima, kao što jest, pa je minus ionako progutao sve iznose.

A sve procedure, uključujući i najbanalniju zakonsku pomoć, u ovoj državi traju i traju. Dok život i obveze melju. Banke i sve ostale vjerovnike ne zanimaju detalji, niti tugujuća rodbina, koliko god mala i u ovom slučaju, oskudna, bila. I ovih dana sam shvatio da se život i smrt svode na beskonačnu papirologiju koja nas čeka i s onu stranu jarka.

tekući račun:
Zagrebačka banka - 3234991643
Sandra Herendić


Općenito, sama industrija smrti je fascinantna. Niti ne znaš da postoji i u kojem opsegu, dok je i sam ne zatrebaš. Sprovodi su doslovce lukrativan posao, a cijena banalnog oglasa o smrti ili posljednjeg pozdrava u novinama, veličine nokta na palcu, ista je kao da se radi o komercijalnoj reklami. A znaju i iskorištavaju činjenicu da će ljudi uvijek oglastiti, jer "takav je običaj". Dapače, vidim neki dan u Večernjem oglas koji su sami oni stavili u rubriku osmrtnica, s tekstom kako umirovljenicima nude 10 % popusta za sve vrste osmrtničkih oglasa. Morbid bastards.
Da ne velim da su i svi u toj industriji sigurni u stalni priljev mušterija, bile one redovne ili preko reda. Statistike su neumoljive, a mi sami se često i guramo u iste.

Do sretnije izlike za pisanje....


- 14:25 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se