Cheesteeleeshte

Koliko puta sam samo prolazio provincijskim mjestašcima i vidio taj zabavni fenomen žudnje za "ekskluzivnim" imenima birtija, kafića i pizzerija....Ta želja da Jureki i Štefeki (Dalmatinci i ini slobodno se uključite) svoju kavu ili pivu popiju na mjestu čije ime odzvanja sve do metropole (koja ima jedan svoj drugi kompleks imena, ali o tom drugom prilikom) stvarno je jaka. Kao i želja da se klone "fuuj" domaćeg profanog nazivlja. Ali barem je zanimljivije od davnih vremena Rundekovih "Krčmi kod Tužne Bare" ili kod "Veselog Jožice".

Danas vladaju ipsiloni, (iskrivljeni) strani jezici ili bar da tako zvuči, sve (ne)moguće "fancy" ili već otrcane kombinacije...
Vlasnici često nemaju pojma niti ih zanima što izrazi znače ili kako se uopće pišu (pa koliko puta u životu otvaraš kafić?), a zgodan primjer je birc od onog krupnog Dalmatinca što se prošle godine natjecao u "Big Brotheru" - "Espagna". Koliko znam, može biti ili "Espana" (španjolski) ili "Spagna" (talijanski), a on bio malo kreativniji od toga...ili ga briga. Čitam i kako je veliki ljubitelj frankofonske literature Cro Cop Mirko otvorio "Virage"

Više je podvrsta naziva (sve dolje su stvarni primjeri, uglavnom uzeti samo sa poteza Koprivnica-Križevci-Vrbovec, Bedekovčina-Zlatar & Dalmacija):
1. Opći cliche
- tu spadaju desetine nemaštovitih "Scorpion" (mitski simbol provincijalaca u čijem kraju obično tih životinjica i nema, koliko je samo Bosanaca u JNA loše istetoviralo, tj. namrljalo istog na svoje rame), "Joker" (s podvarijantom "Jocker", nisu baš sigurni kako), "Nr. 1", "Amadeus", "La Mirage", "Paradiso", "Calypso" ("Calipso"), "Best" i sl.

2. Oćem bidnem ekskluzivan i pomodan
- "New York", "Ekskluziv", "Feniks" (varijante "Fenix", "Phoenix"), "Amigo", "Lord", "Wood", ""Honolulu", "Shpitza", "Tiger", "Fresh", "Monaco", "Big blue", "Downtown", "Relaks" ("Relax")... nebo je granica.

3. Daj što daš samo da zvuči engleski ili ima ipsilon
- "Vony", "Gienny", "Lorg", (kaj to sve znači, pitam vlasnike??), "16 years", "Mr. Kaktus", "Melody", "Diablo", "Moni", "West", "Safehouse", "Lloyd". Izgubio sam bilješke sa par udarnih "Y", ali ako ih nađem....

4. Enigmatični
Kad vlasnik u nedostatku ideja stavi inicijale ili slogove, uglavnom od imena i prezimena ili doda nešto uopćeno uz slovo ; "MB", "LP", "CC", "DI-GA", "Club D", "CRW", "RO-DO". Takvi su guba jer možeš kratiti vrijeme pogađajaući ime i prezime vlasnika ili nit vodilju, iako nekad fakat ništa ne paše.

Da se k'o prvo razmemo, u ovaj noćni sat neobaveznog kuckanja po tastaturi prije spavanja. Nemam ništa protiv toga kaj je engleski ušao u svakodnevni govor kao i svaki trend imperijalnih jezika, jer u Zagrebu se ionako šarafciger-ira, ajngemahtec-ira, firang-ira, luftmadrac-ira i grincajgira na veliko - a engleština je tek novo vrijeme i novi običaji. "OK", "cool", "gejmanje", "WTF", "Jesus", "ščendžaj mi" i sva čuda - predajem se.
ALI:
Kad se zahiri u iskrivljavanja, pogotovo u medijima, onda to može prerasti i u farsu. Dio ovoga ispod je i Igorov hunski otrovni jezik...
(U biti sam ovdje u ulozi najgrintavijeg Ispravljača, ali na ljutu ranu ljutu travu, moli'ću lijepo, već sam rekao da sebe ne isključujem iz svega što je ljudsko blabla )

Dakle, više je vrsta debilnog ingliširanja koje prerasta okvire standardnog, no eto tek dvije za primjer:

a) Uvlakački ingliš
To je kad pretjerujemo s engleštinom i hoćemo biti veći Papa od Pape, plus kad se u susretu sa strancima istima uvlačimo u stranjsku guzu. Ono kad se strancu umjesto lijepo naški tvrdo DUbrovnik razvlači "DuhbrOuwneek" ili "Ajm from ZagrEb"(oba sa obligatornim angloameričkim "R"-om ko da je govornik naglo opekao jezik).

NIKAD mi NIJEDAN stranac iz bilo koje da je zemlje nije pokušao na hrvatskom izgovoriti ime svog rodnog grada ili grada u njegovoj zemlji. Zakaj se pak mnogi moji sunarodnjaci lome u struku i koji je to poriv uopće, englezo-govorećima iskrivljavat' na tobože "njihov" način naše vlastite zemljopisne i druge pojmove - NEMAM POJMA. Podučite ih radije od kuda ste, pa nek malo gimnasticiraju jezikom na "Črnčevec Bistranjski". Stranci dapače, vole kad se mogu malo preserucnuti pri povratku u S'Gravenhage i Oklahoma City, da su, eto, naučili i par riječi hrvatskog.

Uostalom, sto puta ste čuli "oh so fucking urban"-e voditelje na radijima, ne samo kad najavljuju nove "entry"-e na "chart"-u (naglašeni R je standard), nego i kad "yeah, talking with accent which doesn't actually exists, but it sounds cool". Tako je jedan specijalista uvlakaštine, uan-ou-uan rejdio stejšn DJ Phat (kao, coolerski za "fat" ) Phillie, prošle godine mislim intervjuirao nekog starog crnca prvoborca R'B funk-hip hopa (Nile Rogers?), i to na nepostojećem slangu, koji je "Phat" napabirčioo sa hrpe hip hop CD-ova, od različitih rap narječja.
A glazbenik, da ispadne nadrealnije, dok mu naš poturica DJ uvaljuje kombinaciju i east i west coast-wannabe gangsta rap-ebonics "čuo sam negdje" cliche-a - lijepo odgovara pristojnim (književnim, ako takav postoji) sveameričkim neutralnim, "normalnim" naglaskom. U biti Debeli Fil nije svjestan da je to kao da mene kajkavca usred Amerike spopadne nekakav lokalac i počne mi uvaljivati gulaš sastavljen od istrijansko-prigorsko-ličko-imotsko-dubrovačkog dijalekta, koji je još površno skrpao sa festivala zabavne glazbe.

Kod nekih je pak potpuno drugačiji fenomen i blokada. Moj kum Ico npr. odlično zna engleski, ali ima averziju upravo od tog rasipanja znanjem engleskom i strancima (nesigurnost, inat?) uvijek uvali najgoru i najtvrđu balkanische varijantu ko ravno s vrućeg 'ercegovačkog kamena, u stilu "Vot du ju vont tu sej".
Što otvara novi fenomen, a to je da bilo gdje u svijetu da ste, kad čujete onu karakterističnu balkansku verziju ingliširanja ko odrezanu sjekirom, nepogrešivo znate da je to neko odovuda, odavle ili otale. Ako ga i ne prepoznam po njuški, što je čudo da ne, taj zavodljivi "vaj du ju kejm hier, aj džes vona tok vid ju" tarzan ingliš je najbolji znak za kidanje nalijevo :)

b) Krivo slovkanje samouvjerenih skraćenico-obožavatelja (valjda misle da tako ispadaju učeniji), npr. baš rečeni PI-TI-ES-PI ili BI-DI-PI - stalni specijalitet npr. vrlog novinara Šprajca i sličnih televizijskih talking headova, koji onda pučki pametnjakovići samo papagajski ponavljaju na kavama. PTSP je skraćenica za hrvatski "post-traumatski stresni poremećaj". Kad bi se slovkalo, to je onda hrvatski način slovkanja: PE TE ES PE jer je to sklepanica od hrvatskih riječi, ne znam kaj tu još uvijek nije jasno medijskom kokošarniku.
PTSD, on the other hand je engleski "post traumatic stress disorder" i slovka se na engleski način, a "po Vuku" to zvuči kao PI-TI-ES-DI.
Odluči se Šprajc više za točnu varijantu, tvoj frankenstein od hrvatske skraćenice slovkane na engleski spelling način NE POSTOJI.

BDP je "Bruto društveni proizvod" i može se slovkati jedino kao BE-DE-PE (na našijenski način, ne kao BIDIPI jer nije skraćenica za ništa englesko).
GDP, on the other hand , znači "gross domestic product" i slovka se po engleski: "DŽI-DI-PI".
Dakle:
PITIESPI I BIDIPI ne postoje; Hloverka se jednom zadavila 122 000 puta PITIESPI-rajući ko razuzdana kokoš u onom svom talk show-u.

Zakaj za to uopće njurgam toliko - pa, počinju sad već i iritirati, s fascinantnom činjenicom kako baš nitko od njih, niti slučajno ne pogodi pravi način slovkanja - ikad.

Igor poručuje: vozite se onda ujutro na posao sa ZI-I-TI-jem a po osobnu si odite u EM-JU-PI, pa budite dosljedni, dragi ingliš slovkaroši.

1.Uvod
Potrošačke navike su se promijenile, a na stare obrasce ponašanja se štukaju novi klišei.... Evo malo off glavne teme za početak: Večernji intervjuirao koku koja je u ime nekakvog King Sturge-a došla otvarat JOŠ šoping centara po Hrvatskoj i ZG-u jer kao, ZG ima "samo dva shopping centra u užem smislu, ostalo su tek shopping mall-ovi, shopping galerije i hipermarketi". Nije šija nego vrat.... U Novom ZG-u se sprema tzv. "Avenue mall" ('alo, imal' hrvatska inačica?). I tak, svi hrle u te jedne te iste zatvorene dvorane s jednim te istim Sislijima, Riplejevima, Benetonima, Ouklijima i svi sretni i "samo da je novaca, ima svega". Čak i kad bih se dao lobotomirat i postao shoppingholičar, ne bih se iz inata složio da ima "svega". Igor je to sažeo sa:
"ma nek si idu svi kupit SVE, ja idem u Getroja po president choice pivu :P
Tak su svi ponosni ko da je HR "postala svet". Nema kaj nema, moš mislit. Ionako ne bi išo, ali nema:
ful malo dućana za morske sportove i hobije (česi ih imaju više),
još uvijek(!) army shopa, za razliku od zadnje slovačke selendre
nema bowling shirtova,
nema omega satova,
nema turtle beach zvučnih kartica,
nema us-car shopa,
nema interneta (van zg-a, a i ovdje je monopol),
nema jebenih ORIGINAL kompjuterskih igri-CA,
schott-ovih kožnih jakni,
blahnik cipela,
ti-vo uređaja,
paris hilton parfema,
alienware kompova i komponenti,
Burger-kinga,
Ikee,(i HA und EM-a, dabog da nikad došli),
Media Markta,
See food-a,
i ne znam kaj sve ne, kolko god mi mislili da sad svega ima "sam moraš imat novce".
I dalje komunistička malograđanština rula sa reliktima prošlosti, Bennetonom, Levisicama i Najkicama i Replayom jer kad imaš to imaš sve (gratis kremšnitu iz samobora, zahericu iz vinceka, bicikl iz fumića i nabiješ si kapu iz cahuna)."

No dosta o mall-manijacima. Nek si samo piju skupe kave po CC One-ima kao zamjenu za društveni život, i to u trenirkama (tu modu za shopping ne kužim, to je kao sport, pa svi u tenisice?)
No, Igor je barem načeo temu ZG malograđanskih potrošačkih cliche-a, zbog kojih sam se sto puta opekao jer "san in virova'" (pa zato i par riječi o njima). Običajno pravo 19. stoljeća i zakon agramerskog krda....

2. Urbani mitovi

Koliko puta ste čuli konkretno:
- "...u Samobor na kremšnite..."
-"Odi u Cvjetno naselje, ako hoćeš najbolji šiš"
- "odi si kod Fumića po bicikl"
-"po baterije u baterijski centar(?)"
- "Kod Vinceka su najbolji kolači"
- "u Dvojci je najbolja pizza"
-"kod Vjesnika je najbolji burek"
-"jesi pogledao kape kod Cahuna/odijelo kod Arbanasa/cipele kod Valeka"

Jesam, sve jesam. I ništ, osim kaj sam više platio, pa stvarno ne kužim kak su se tako jako ukorijenili ti mitovi, osim ako se ne radi i dalje o onom pavlovljevom refleksu vjerovanja da kad ti netko preporuči nekog "privatnika" onda buš kao prošao bolje. Jer npr. jeedno je ginekolog u domu zdravlja, a valjda sasvim druugo njegov šul-kolega s faksa (možda i s nižim ocjenama) tzv. "privatnik", eee-heej braco.... kod ovog drugog masno platiš, mora ti odmah sugestijom bit bolje....

- U Samoboru na glavnom trgu nisu ništa bolje kremšnite nego ne znam, u Vrbovcu u slastičarnici na busnom; ah, pardon nisam bio u Toj i Toj, jer oonda....
- u onih 2 zagušljiva kvadrata u Cvjetnom naselju sam dobio žgaravicu isto ko da sam se mastio šišem i na Pešćeničkom placu;
- Fumić nema nikakav izbor, skup je i mrzovoljni su;
- u "baterijskom centru" ima samo jedna vrsta baterija, a za Duracell (koji sam na kraju kupio i super su mi) mi je Vođa svih baterija svijeta napričao polusatne nesuvislosti o amperaži i voltaži i još kako im je akvizitera istjerao van...
- kod Vinceka je nesnosna gužva ("jer je najbolji, ne?" ;) ) i kolači su istog okusa kao u Slastičarnici ZG ("ali oni su trovači, kaj ne??" - čuo sam sto puta od ljudi koji nemaju pojma kako se tek istom slučajnošću koja se može desiti bilo kojoj slastičarni koja koristi svježa jaja oni nisu zarazili salmonelom kod Njegovog Vincekčanstva);
- u Dvojci je pizza prosječna ALI oprostite mi ako nemam tako rafinirano nepce, pa da mogu poput mnogih koje znam, prepoznavati čak i varijacije okusa običnog vulgaris mlijeka ("Vindijino mi je bolje od "Dukatovog" izjave). Nisam znao da se krave kooperanata u Štakorovcu Donjem toliko razlikuju od krava iz Vaginovca pri Sutli.
- u onoj kupaonici u bijelim pločicama kod Vjesnika je identičan burek kao i u svim mojim kvartovskim pekarama, slojevi su lagano zgužvani i raspada se u rukama kao bilo koji Beljulji proizvod
- ne, svijet se nije stao razvijati kad je Valek napravio svoju prvu cipelu i Martin Arbanas svoje prvo ljubičasto odijelo na dvoredno kopčanje, oboje često skuplje od dizajnerske robe. I da, frendovi koji trebaju za klince cipse sa ortopedskim uloškom išli su Valeku dok nisu skužili da od države s kojom ima ugovor, traži za svaki par refund od 1.500 kn ko da je Manolo Blahnik, pa samo uzimaju uloške i stavljaju u vulgaris dječje cipelice.

Ima ih još, no posao zove...pa nastavite...

Dragi ZG gradonačelniče Milane B. i velecijenjeni ini Vaši pobočnici za.... /unesi pojam/
Znam da imate važnija posla, megaprojekte, stadione, business, Kraljice, Dinamo i sl. - no jedan od projektića bio je i Dolac - tj. popodnevna prenamjena istog u mjesto za mlade skatere, performere i sve to lijepo što podržavam.

E pa vezano uz SVE gradske placeve, jedan upit, jer i Vas kao su-placaša viđam vikendom (ključna riječ!) na Dolcu:
Za koga oni rade do (uglavnom) 14 sati?
Ja spadam u radno stanovništvo, imam još dosta godina pridonositi prirezom vašim projektima, a nadam se da spadam, skupa sa svim ostalim crnčiteljima u ovom gradu, u platežno najsposobnije građanstvo. Trgovcima se ja najviše isplatim. Imam obitelj, dakle i potrebe su tu.
E sad. Volim plac-eve. Nije kao nekad i nije sve domaće ali je još uvijek najveći izbor zelenjave, voća, sira putra vrhnja mleka jajec i krumpira. I se to ide u beli Zagreb grad. Ali NE i meni. Dok penzići i ostali platežno najNEsposobniji građani na tržnici polako prijepodne biraju koju će rumeniju od druge ne znam, japansku jabuku uzeti (a ne uzmu ni jednu) - ja sam osuđen na Konzum/Diona/GetroMetroBillaKauflandKerum večernju sparušenost. Na jabuke okusa stiropora i salatu koja izgleda kao ocvala stogodišnjakinja kad se probudi ujutro, na tu bezukusnu ofarbanu celulozu izmodeliranu u razne oblike...

A zašto?

Jer radim daleko poslije 14 sati. Jer mi svi platežno najsposobniji radimo do 15, 16, a oni koji rade u kvazi-zapadnjački amerikaniziranim poduzećima s brand managerima za cliping-marketing do 17 sati. Jer imamo male pauze za pojest nekaj na brzinu. Jer nemogu i ne stignem teglit cekere s drugog kraja grada brzinom munje nazad na posao i pod nos strankama stavljat poriluk, a sir držat na kvaki od prozora zimi, a ljeti na svom k.... da prostite.
Ja na plac mogu samo vikendom, i to još uglavnom Nedjeljom, kad se moram požuriti i nema spavanja - jer radi do 12.

Za koga radi plac u tjednu do 14 sati? Za penzionere i nezaposlene. Bujrum mašala. Doba 19. stoljeća je davno prošlo, žene većinom nisu domaćice i nakon šminkanja ne idu na plac i na kapuciner. Naše ženke crnče na poslu kao i mi mužjaci.

Mislite li zaista da se nakupcima, kumicama i škvadri s placa ne bi isplatilo da radi malo duže ili da ne radi od ne znam od koliko ujutro? Ja ujutro moram spremat sebe, klinca, borit se sa doručkom i otpeljat ga u vrtić, kao i deseci tisuća. Nismo supermeni da jurnemo do placa, pa teglimo sve nazad pa na posao. Smisao priče je nama otežati ili olakšati? Trenutno je sve olakšano našim dragim penzićima i nezaposlenima i drago mi je zbog toga. Ali imamo i mi neka prava ili želje, ne?

Ovom (budućom) peticijom molim za razumijevanje kad planirate razna popodnevna skateboardiranja i performanse umjetnika po placevima. Mogu valjda pričekati koji sat, jer Mi samo hoćemo pojesti nekaj pristojno i platiti to isto.

Vaš Nemetz

P.S. Bog ti sinko platio svakom slagatelju s ovim grintanjem koji ga proturi do nadležnih i raširi na pravi način, ja nisam vičan organizaciji, štandovima, prosvjedima i "rođo vid'ovo" proguravanjima. Unaprijed hvala.

Još jedan P.S. Gradskoj Upravi: ili imate možda "prijateljski" dogovor s trgovačkim lancima da i oni prodaju svoju celulozu koja se sa teškim zakašnjenjem dotumbala iz Moldavije i Hondurasa? Valjda ne.

Ovo nevažno njurganje ispod je potaknuto k'o i uvijek, banalnim pričicama iz stvarnosti, a u vezi je raznih Pametnjakovića & njihovih podvrsta koji su se namnožili, no ne bum ih sad sve nabrajao... izvol'te vi ako hoćete...
Disclaimer: ne isključujem (i inače) sebe iz nijednog od likova o kojima pričam na ovom blogu; već samo postojanje bloga je izvjesni dokaz devijacije :P ...
Ipak, tema su oni koji tjeraju u krajnost, naravno...a pogotovo kad su u krivu, takve najviše volim....

Pametnjakovići: nesustavna, viša rodna skupina individua različitog spola, dobi, težine, obrazovanja, spolnog opredjeljenja, duljine noktiju, neovisno slušaju li Celine Dion ili Fakoffbolan. Zajedničko: osjećaj samopravednosti, ljubav za nevažne detalje i efemernosti primjećene kod njihovih subesjednika, a koje obavezno moraju odmah ili u najnezgodije vrijeme podijeliti uživo s istima (važno, jer nemreš lako pobjeć', za razliku od ovog bloga od čijeg vas tupljenja dijeli tek mali crveni iks).

Dvije značajne podskupine: Ispravljači i Prigovarači. Mislim, svi mi volimo biti sveci i u pravu s vremena na vrijeme, no Ispravljači ipak hodaju sa stalno uzdignutom glavom, opominjućim prstom i kritičkim jezikom uvijek spremnim na opomenu. Dok ajde, skidam kapu suvislim i pristojnim Ispravljačima s timingom, nisam baš oduševljen samouzetim pravom raznih žlabravaca koji još i nisu u pravu, da me nepotrebno ispreskakuju uživo i na prvu.

Prigovarači su pak rođeni biti sveučilišni profesori koji maltretiraju studente do ruba puknuća istih, a ako to čudom nisu onda se ostvaraju u poslovima nižih oficira u vojsci ili sitnih šefića u poduzećima za proizvodnju lanaca za motorne pile - ali ako ni to, onda su to oni ljudi koje viđate na ulici s grčem na licu i neostvarenim općim nezadovoljstvom, koje ispuhuju gdje god stignu.

Ispravljači su kao olfo pozitivniji, kreću se od likova poput zajedljivog doktora Korkuta, preko sljedbenika bilo koje ideologije zažarenih očiju koji će je braniti dok ne dosade sebi samima, do profesionalnih grintavaca i sveznadara & dokonih penzionera.

Tipičan primjer banalnog čina Ispravljaštva:
"Kaj jedeš?"
"Burek sa sirom"
"Ne postoji burek sa sirom nego samo sa mesom, to ti je SIRNICA"
Moj odgovor (često i prešutim): "Postoji, seko - držim ga u ruci. Nisam dao da mi Sirnicologiju popuje ni kolegica iz Sarajeva kad je ovamo dolazila, jer kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin. Briga me u kojoj rupi svijeta neku stvar zovu ovako ili onako, ovdje to zovemo Burek sa sirom a u najvećoj većini pekarnica to i piše. Na Baščaršiji sigurno rade i bolju tursku kavu, pa mi unatoč tome ujutro sebi ne kuhamo Kahvu".
To sam sigurno deset puta prošao s raznim ljudima. Dosta više sirni pravednici! Došlo je ionako iz Turske, tamo to zovu valjda Sirgoglogologum, 'oćemo po njihovom?

Ima tu i tona "kvazi-hrvatski jezik" Ispravljača koje ne spriječava da uredno govore "ubistvo", isto i s engleskim, latinskim i inim "znalcima" (par fraza), korektorima naglasaka i povijesnih datuma, ispravljačima držanja, utjerivačima uljudbe i bontona... i sve to bi mi bilo svejedno da me svojim efemerijama ne prekidaju - ne u pola misli, nego u pola riječi ili u pol' zalogaja (sa "vilica se drži okomito a nož u lijevoj pod 90 stupnjeva").

Primjer2:
Jedan moj poznanik (policajac, dakle čovjek sa smislom za toleranciju ) izašao napokon van na "spojak" s nekom curom koja mu se užasno sviđala. I tako, odu oni u kafić na čašicu usiljenog razgovora i konobar im donese colu. On si krene točiti, a ona okreće očima. On pita "što nije u redu" i dobije mrtvo ozbiljno "mislim, valjda se dami natoči prvo...". Pokušajte dokučiti do koje minute je dogurala njihova u zvijezdama upisana veza

primjer 3:
Sretnem jednog tupka poznanika na cesti za vrućeg ljetnog dana. I nismo još stigli razmijeniti pozdrave, a on onako značajno i podučavačkim tonom: "...skini sunčane naočale da se možemo gledati, ovako ispadaš nepristojan...."
WTF??
Bah.....

Ispravljač meets Prigovarač
Sjedim kod frizera za muške i čekam svoj red na guljenje mašinicom, pred Božić. Nekom mladcu blaziranog lica frizerka fazonira (češlja, glocka škaricama, što li?) ono kosice koju je valjda odbio rezati da ne bi jadan izgubio Nano Pršo look. I tako on njurga i obavlja posao Prigovarača, usmjerivši se na sve kaj dolazi s radija "pa kaaj ovaj Otvoreni ponavlja u ciklusima istu muziku mogli su (ključna riječ, Prigovarači uvijek znaju kako to treba napraviti) ubaciti u loop više file-ova" (a frizerka šuti, njoj da je slavonskih tambura - nirvana)...."već su mi doovde s tim svim blagdanima, pa u Europi se radi naveliko dok mi plandujemo" (fiksacija Prigovarača: u imaginarom "VANI" o kojem naravno sve znaju - je sve bolje, i vlasnike pasa globe za svaki drek na cesti i "VANI uvijek dobiš čašu vode uz espresso" i uostalom "nije macchiato kad je sa toplim mlijekom nego sa netučenim hladnim polumasnim fuuj konobar nema pojma, nek ode u Milano vidjet kak se to radi"), a onda izjava koja je bila okidač za špijuna-spavača, tj. penzića Ispravljača koji je dotada proučavao sise Alke Vuice iz nekog starog časopisa:
-"i uostalom, kakav je to debilni izraz - Božićni blagdani? pa Božić je samo jedan dan? Mislim...."
- "mladi gospon to je sramotno neznanje za vas - i Štefanje, kak mi Agrameri to velimo (ma da, plus cijelo Zagorje, Prigorje, Podravina i Međimurje) je blagdan, čitajte malo Stari Zavjet (deda, tamo nema ništa, tvoj Štef je iz 4 stoljeća nove ere) i Novi, informirajte se."
-"to je sve poslije Božića...." uvrijeđeno će Nano.
-"opća kultura je da su Božić i Štefanje naša stara agramerska dva božićna blagdana, mladi bi danas trebali biti malo pismeniji, okrenuti se vjeri a ne.... blabla...."
Dragi pravedni Deda, onda budi pismen i ti i znaj da je i blagdan Sveta tri kralja isto božićni blagdan, pomislih ja u sebi (jer javno, osim na ovom blogu, pokušavam kontrolirati Pametnjakovića iznutra), ali svađa dva pravednika se nastavila....
-"mi imamo više katoličkih blagdana nego iko"
-"ne ne mladi gospon, sve imamo kao i svi drugdje u svijetu"
-"ma dajte molim vas"
-"informirajte se, čitajte Bibliju tamo vam sve piše koji su sveci i blagdani..."
Tad bih već izišao i sam si počupao ono kose umjesto šišanja, jer ne znam čemu i na kraju dana ponovo slušati te sukobe Titana Znanja , koji su svakodnevnica po tramvajima, na poslu, po dućanima, forumima, trgovima pa i obiteljima - nego niti Pametnjakoviće briga da stvarno provjere svoje kvazi-činjenice, da npr. nemamo najviše (Austrija mislim ima više službenih katoličkih blagdana od Vatikana), niti su u svim zemljama isti, niti u Bibliji piše koga će sve još nepostojeća crkvena hijerarhija proglastiti svecima u budućnosti, niti je (kao i obično) vrijeme niti mjesto... ali volja Pametnjakovića je nesalomljiva i oni to mogu i uvijek i svuda, samo da se rola kontroverza. Ko Rocco Sifredi i Viktorija Džonlić, na klupi i u parku.... uz dodanu kvalitetu timinga koji ti nakon radnog dana sjedne ko sirnica na loš macchiato.....

S klišeima ljudi nekad znaju stvarno pretjerati, a moda govornih poštapalica se mijenja svako malo. Ljudi su generalno papagaji. Papagajski se i razmišlja o važnijim stvarima, nivoom krda (lijevo ili desno orjentiranog), ali to je već politika pa radije o poštapalicama.
Npr. u doba naših staraca u modi su bili "kitovi" koje bare "mačke" pa se poslije "torbaju" negdje u mraku poslije "plesnjaka". Kad smo bili klinci, u modi su bile umanjenice "dućkas", "slatkač", "bic" tj. "bickas", "kiškas" i sl. Aj' dobro.

No, danas su posebno "u banani" pozdravi, uglavnom od ljudi koje obično ne stignete izbjeći na cesti pa vas presretnu.
Ne ide li bar malo na živce "kakav si?" - umjesto "kako si?" s neizostavnim "jesi dobar?" umjesto "jesi dobro?"
Ili srdačni "oo, direktoree... & oo, majstore..." . Direktor čega? Majstor kopanja nosa?
"'dee siii" je kao humoristično dobrohotni pristup s porukom "i ja mogu govoriti kao da sam s Karaburme pa je odmah veselije" ..valjda?
Od ostalih (umetnite još ako znate) posebno vesele npr. kvazipronicavi mrgudi sa "saamo te gledam" ili oni koji opisuju događaj u kojemu su uživali sa "bilo je samo tako". "Samo tako"? Kako?

EDIT: oproštajnice, potaknuto komentarom dolje. Posebno: "uživaj". Fakat, koliko puta sam čuo tu oproštajnu frazu. Obično ide uz "niš', uživaj" kao univerzalni odgovor na spoznaju da onaj drugi radi bilo što i zapravo je prekidanje daljnje komunikacije bez stvarnog interesa za onim u čemu je trenutačno druga strana, niti je li uistinu moguće uživati u situaciji.
- "kaj ima?"
-"Evo tu sad podvezujem ranu koja mi je nastala od uboda nožem koju mi je nanio podivljali provalnik u stan"
-"Niš', uživaj"

-"kaj je nova?"
-"Evo upravo sam dobio otkaz, žena me napustila, prokockao sam kuću i hrvam se sa sabljastim tigrom"
-"ništ', uživaj"

-"kaj ima?"
-"ništa"
-"niš', uživaj"

Nagradno pitanje (bez nagrade) vezano uz poštapalice: porijeklo izraza "upala mu sjekira u med", što bi kao trebalo značiti da nekome dobro ide u životu. Zamišljam neograničeni gušt autora dosjetke kad je prvi put izvlačio (ili samo gledao kako tone?) sjekiru iz pustih kila vrcanog cvjetnog
Budite "dobri".