LEGALLY BLONDE: White but not Russian

nedjelja, 26.03.2006.

... i suza je potekla

Nevjerovatno je kako nas zivotni putevi odvedu u vode o kakvima nikad nismo ni sanjali. Sto u lijepim snovima, sto u nocnim morama... I ova jedna prica je u meni opet probudila zelju da pomazem djeci koja su u problemima...

Bas sam provjeravala mail a misli su mi odlutale nekamo daleko... u smisljanju svakakvih business planova kojih sad imam na pretek.. jer ipak, brine me cime cu se to baviti kad diplomiram... lova i uspijeh, da i mene to brine..

Na TV-u je bila emisija mog omiljenog celavca - nedjeljom u 2. stvarno je fenomenalan, ali posto su mi misli bile daleko od toga, nisam se previse udubila u to, sve dok nisu dosla ta 2 mala preslatka deckica.

Naime, obitelj u kojoj ta djeca zive, nije imucna. Ma daleko od toga, nemaju cak ni za kruh kad im dodju svi ti racuni koje treba platiti. Roditelji su dobili tu djecu kao malo stariji, a posto su tad jos raditi, bili su presretni i tu djecu smatrali svojim najvecim blagom, kao sto i danas smatraju... ali problem je u tome, sto su djecu dobili kao stariji, i sad u svojim 50-tima, pocele su razno razne bolesti.. i dobili otkaze (ili otisli sami, sto vise nije ni bitno).

Novac je potreban za ljekove, za rezije, za prehraniti svoju obitelj a i platiti djecici skolovanje, sto nije jeftino... i to sve pokusavaju redovito placati sa samo 1600 kn. CETVEROCLANA OBITELJ!!!!!

Kako su saznali za tu obitelj? zasto su dosli Stankovicu u emisiju? Jednostavno. Jedan od djecaka, kad se vratio doma, otisao je do frizidera i vidio da opet nema nista za jesti, otisao je do telefona, kraj kojeg je vec nekoliko dana imao zapisan broj neke emisije, i.... odlucio je nazvati. Znate sta je rekao? teta, gladan sam!

Deckic od 9 godina! I njegove brige nisu kao kod druge djece, hoce li dobiti bicikl za rodjendan, hoce li mu mama kupiti zvake, cips i cokoladu kad se bude vracala s posla, ili mozda neku igracku... njegove brige su hoce li imati sta jesti... Evo, opet mi je suza potekla kad se sjetim njihovog lica...

Nije mi jasno, zasto susjedi koji zive pored njih, zasto gradonacelnik ili uciteljica u skoli, zasto ti ljudi se nisu potrudili napravi nesto da pomognu toj obitelji? di je crkva bila za to vrijeme... i zasto dijete od 9 godina mora samo uzete stvar u svoje ruke i na televiziji reci da je gladno, da vec danima nema sta za jesti... ZASTO, zasto nitko nista prije nije napravio?

Slaba sam na djecu i kad vidim da oni pate, da neuzivaju u djetinjstvu i da ih brinu problemi koji ih nebi trebali brinuti u njihovim godinama, jednostavno puknem. Kao da se radi o mojoj djeci, o nekom meni najblizem. I vec davno sam odlucila, da kad zaradim brdo love, a znam da hocu... otvorit cu najljepsi i najbolji centar za takvu djecu. Pogotovo onu koja su ostala bez obitelji i ljubavi.

Biti ce to negdje na prirodi, blizu jezera. Da mogu zimi skijati a ljeti se kupati i suncati. Biti ce to prekrasne alpske kucice, i bili bi smjesteni po 2-3, i u svakoj kucici bi bila teta koja bi ih pazila i davala svu ljubav i paznju svijeta. Imali bi najbolje profesore, imali bi izbor uciti jezike koje god oni zele, tecajeve tenisa, kosarke, nogometa, klavir, violina...ma SVE sta god pozele. Ulagala bi sve da budu sretni, zadovoljni i obrazovani kao svjetska elita. I tad cu biti sretna i ja.

Nevjerovatno je kako me pogodi kad vidim napustenu i nesretnu djecu... osjetim njihovu bol i patnju, a njihove suze su moje suze...

opet se suza svijetli u mom oku ... dok se spusta po obrazu, pece... a okus joj je slan i gorak...

- 15:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #