Patokracija
subota , 14.01.2017.
Psiholozi i sociolozi su suglasni. Teško je prepoznati i dijagnosticirati osobe sa psihopatskim poremećajima. To nije zato što su oni povučeni illi što je okolina prema njima empatična. Naprotiv, psihopati se znaju dobro prikriti, a uz to su prilagodljivi. Pa sliče kameleonima koji oponašaju normalna ljudska bića.
psihopat će govnima gađati fasadu zato što mu to čini zadovoljstvo
kad izađeš iz kuće i počneš na njega urlati gledat’ će te u oči:
- nisam ja, majke mi! i bacati govna dalje
polomiš li mu noge sutra će se vratiti na štakama i opet raditi istu stvar
ukjučujući samog sebe psihpat nikad zbog ničeg neće žaliti, jer ga ništa ne pogađa
zato mu možeš do besvjesti lomiti noge, ali to neće imati nikakvog utjecaja na čistoću tvoje fasade
Psihopati su majstori manipulacije i kamuflaže, ali pitanje je kako oni nastaju? Konzervativna teorija govori kako se psihopati stvaraju kroz negativno kondicioniranje. Ljudi pod psihičkim i/ili fizičkim pritiskom mogu postati toliko devijantni, pa im je konačno moguće dijagnosticirati poremećaj karaktera odnosno osobnosti. Novija istraživanja pokazuju kako je sve ipak puno složenije. Činjenica je kako će se između stotinu uvijek naći barem jedno dijete koje ima izražene psihopatske osobenosti. I to bez obzira na to što mu roditelji pružaju vrhunsku uvijete osiguravajući bezbrižno i mirno djetinjstvo. Takva djeca od malena pokazuju sklonost manipulacijama, laganju, okrutnosti prema ljudima i okrutnosti prema životinjama. Pokazuju i potpun nedostatak suosjećanja i bešćutnost, čak i prema vlastitim roditeljima i njihovom bolu. Psihopati su vrlo često društveno opasni zbog utjecaja kog mogu imati na druge. Opasni su i zbog načina na koji dolaze do ciljeva. Psihopat ne pripada grupi mentalnih bolesnika, jer ne ”boluje“ od niti jednog poznatog i klasificiranog mentalnog poremećaja, ali utječe na pojedince u tolikoj mjeri da se to općenito smatra pandemijom.
dva zrna pijeska. idu pustinjom. jedno kaže drugom:
- jao kolika je gužva danas
Ljudi obično zaboravljaju opasnosti kojih nisu svjesni, uključujući tu i količine psihopata i njihov utjecaj na ljude i društvo. Psihopatija se danas smatra jednom od najvećih opasnosti. U populaciji ih je od 1% do 14%, više ih je u gradovima, pogotovo središtima, te područjima ratnih i drugih sukoba. Ima ih u organizacijama i tvrtkama koje su ekspanzivne, kao i u onima koje su kaotične. Najkonzervativnije pretpostavke govore kako 4% političara ima tipične psihopatske i sociopatske poremećaje iako sve govori o puno većem broju. No to su samo takozvani esencijalni psihopati, psihopati koji odskaču od uobičajene psihopatske populacije, pogotovo dočepaju li se položaja, novca i moći.
Psihopati nisu samo ubojice, silovatelji, kriminalci, prevaranti i lažljivci s nedostatkom pozitivnih moralnih osobina. Uz to što su majstori kamuflaže, oni se, od osobe do osobe, međusobno razlikuju. Zato je teško napraviti neku generalizaciju. Ipak, s vremenom, zahvaljujući radovima koji su se bavili izučavanjem patokracije (oblik vladavine u kome psihopati zauzimaju sve najvažnije pozicije u društvu) sistematizirana su tri najčešća oblika psihopatskih poremećaja, takozvani psihopatski trokut odnosno, Tamna trijada. To su esencijalni psihopati (sociopati), makijavelisti (utilitaristi) i narcisoidi (kućni psihopati).
šeta govno po šumi i susretne drugo govno.
- jel' govnaru, gdje ćeš? pita drugo govno
- idem u šumu skupiti drva za zimu, veli prvo
- mogu li i ja s tobom? pita drugo
- možeš
šetaju dva govna šumom i susretnu treće.
- jel’ govnari, gdje ćete? pita treće
- idemo u šumu skupiti drva za zimu, odgovaraju prva dva
- mogu li s vama? pita treće
- naravno
šetaju tri govna šumom i sretnu proljev.
- jel’ govnari, gdje ćete? pita proljev
- idemo u šumu skupiti drva za zimu, odgovore govna
- mogu li i ja s vama govnari? pita proljev
- ne možeš, mi trebamo čvrste momke
Esencijalni psihopat je osoba koja je u stanju napraviti bilo što kako bi u mozgu ostvarila dopaminsku reakciju. Esencijalni psihopat osjeća zadovoljstvo nakon mučenja, ”vampirenja“, iscrpljivanja, često čak i ubijanja drugih ljudi odnosno životinja. Vrlo često ih se naziva i sociopatima. Oni mogu nagovarati, čak i prisiliti naizgled normalnu i zdravu osobu da čini grozote koje se mogu usporediti s najgorim zločinima protiv čovječnosti. Uvriježeno mišljenje je kako u zatvorima čame isključivo psihopati iz nižih dijelova hijerarhije zato što se esencijalni psihopati češće nalaze na društvenim pozicijama što zatvor, svakako, nije. Ipak, činjenica je kako esencijalni psihopat s najniže pozicije socijalne ljestvice uglavnom radi puno manje zla i štete nego li esencijalni psihopat pri vrhu društvene piramide.
došle dvije muhe u restoran. konobar pita:
- ja ću govno s lukom. kaže prva
- i ja ću govno, ali bez luka. veli druga
- a što ti bez luka? prva pita drugu
- pa nisam luda da mi kasnije smrdi iz usta
Psihopat ne bira sredstvo kako doći do cilja. Makjavelist (utilitarist), kao drugi vrh Tamne trijade, to planira desetljećima, pa čak i stoljećima unaprijed Cilj je sebi, a ako ne sebi, ono svojim potomcima ili društvima, priskrbiti najbolje. Sve na najbrži način uz najmanji utrošak energije i novca, uz tipično negiranje, i kršenje etičnih i moralnih postulata iznimno agresivnim metodama, metodama koje se obično kose s ljudskim i građanskim pravima. Kako bi osigurao blagostanje ili egzistenciju, utilitarist, kao ekstrem unutar grupe makijavelista, ne libi se ubojstva. Tipičan utilitarist ubijanje opisuje kao ”eutanaziju iz milosrđa“ ili ”žrtvovanje manjine kako bi se spasila većina“. Ipak, on samo prati vlastite planove i oportunizam kako bi što više uspio u svom naumu.
čovjek amputirali nogu. probudi se, uz njega stoji doktor:
- dobro jutro, imam jednu dobru i jednu lošu vijest. veli doktor
- ajd, prvo lošu. čovjek se trzne
- amputirali smo vam obje noge.
- u jebemu ... a dobra? pita čovjek
- pacijent do vas se zanima za vaše papuče
Danas se sve više obraća pažnju na narcisoidnost koju se počinje priznavati kao dio psihopatije. O narcisoidima (kućnim psihopatima) zna se najviše zato što je taj poremećaj osobnosti lako uočljiv. Narcisa pokreće konstantna želja da bude u centru pažnje. Krajnji oblik narcisoidnosti je takozvani histrionski poremećaj u kome pacijent stalno želi biti u centru pažnje pri čemu vrlo često pokazuje agresivnost s izraženim zavođenjem, navođenjem, iziskivanjem, sve uz potpun nedostatak moralnosti.
Ljudi su društvena bića. Zato se narcisoidnost često zamjenjuje s potrebom biti priznat ili biti poznat. Pa se tako jedna psihopatska osobina zamjenjuje drugom, tipično psihopatskom devijacijom. Ona se zove bolesna ambicija. Iako se često smatra kako narcisoidi ”ne hodaju preko leševa“ poput sociopata, u stvarnosti se i to često događa.
najzanimljiviji su likovi koji osjećaju potrebu ostavljati balegu po tuđim blogovima i uz to svima okolo mejlirat što sve zajedno predstavlja opsesivno-kompulzivni poremećaj
u psihijatrijsko-psihološkoj forenzici to nazivamo "supstitucijom"
proživljavanje i življenje tuđih života obično je povezano s narcisoidnošću koje se rađa iz samosažaljenja i obrnuto
čista psihopatologija
Čudnovat je odnos i još čudnovatija anatomija ljudskog mozga. Na stotinu muških statistički dolazi jedan ženski esencijalni psihopat. U Tamnoj trijadi žene gube u omjeru jedan prema deset. Općenito se smatra kako su takvi odnosi odraz tradicionalizma i seksizma, ali to nije istina. Proučavanja ljudskog mozga pokazala su kako svi psihopati u području hipokampusa imaju zanimljive anomalije.
Asimetrični hipokampus uzrok je devijacije u načinu kako psihopat procesuira agresiju, bijes i strah. Svi psihopati imaju problema sa suzbijanjem bijesa i agresije, te za razliku od normalnih osoba ne osjećaju strah. Poremećaje u hipokampusu prate i anomalije prefrontalnog korteksa, tako da sve vrste psihopata i karakteropata imaju izraženu impulzivnost, nedostatak kontrole i siromašni su s emocijama, naročito onima koje su povezane uz suradnju s drugim ljudima, a uz to što su altruistični, pokazuju i potpun nedostatak empatije odnosno žaljenja.
Ipak, najvažnija specifična anomalija u anatomiji mozga psihopate je nepravilno razvijen corpus callosum, dijelom koji povezuje desnu i lijevu hemisferu mozga. Zbog te anomalije psihopati nisu u stanju povezati logičke centre s emocionalnim i intuitivnim centrima. No to je samo jedna strana medalje. Druga, zapravo šokantna strane medalje je istina kako se većina psihopata ljudima čini karizmatičnima i privlačnima. Pogotovo ako oni propovijedaju mir, ljubav i blagostanje. Pa se tako događa kako se tek nakon desetljeća ili čak nakon njihove smrti o njima otkriva prava istina odnosno, rasvjetljava se njihova prava priroda.
- djeco, kad biste na cesti našli mozak i novac, što biste uzeli?
- ja bi novac. veli Ivica
- a ja mozak. učiteljica odgovara ivici
- pa dobro, svatko bira što mu fali
Kognostika psihopatije i psihopata još je uvijek u začetku. No internetska revolucija omogućuje da svako otkrivanje prave istine o brojnim popularnim ili moćnim prikrivenim psihopatima do javnosti dolazi bez naknadnog uljepšavanja. Simptomi koji odaju psihopatu su:
1. Izraženi egoizam
2. Uživanje u (psihičkom i/ili psihičkom) mučenju (naročito) djece i žena
3. Izraženo licemjerje
4. Lažljivost
5. Manipulacija svima
6. Nevjerojatna prilagodljivost
7. Ponašanje nalik na ultimativnog predatora
8. Spletkarenje i sklonost zakulisnim igrama
9. Snobizam i omalovažavanje svih
10. Nemogućnost ostvarivanja iskrenih i dubokih obiteljskih i inih veza
11. Besramno i nemoralno ponašanje
12. Hladno i proračunato razmišljanje
13. Vrhunska verbalizacija i elokventnost
14. Savršena gluma
15. Prebacivanje krivice na druge i nepriznavanje vlastitih grešaka
16. Ispričavanje po potrebi
17. Uživanje u stvaranju kaosa i pomutnje
18. Nemogućnost osjećaja ljubavi
19. Seks zamjenjuje s ljubavlju
20. Nedostatak empatije
21. Nedostatak osjećaja žaljenja i kajanja
22. Fiksacija na ispunjenje vlastitih želja
23. Nestrpljivost
24. Netrpeljivost
25. Fetišizam
26. Brzo stvaranje i razvrgavanje partnerstva s drugim psihopatima
27. Prikazivanje sebe duhovnjakom i religioznom osobom, uporaba religioznosti za vlastite ciljeve - lažna religioznost
28. Korištenje politike za vlastite ciljeve
29. Uglavnom prikriveni fanatizam
30. Isključivost
31. Sistematsko i plansko uništavanje svega što mu stoji na putu ostvarivanja cilja ili želja
32. Elitizam
33. Bolesna ambicija
34. Okrutnost
35. Prepotencija
36. Sklonost seksualnim devijacijama
37. Energetski vampirizam
38. Moderni psihopat - zmija u odijelu
dogovarali se organi tko će biti šef.
- ja mislim za sve! mozak
- ja stalno radim! srce
- ja vas sve prenosim! noge
- ja udišem zrak potreban za život! pluća
- ja vas hranim! želudac
- ne ti nego ja! crijeva
na to se javi šupak:
- ja ću biti šef!
- ma daj, budalo, gdje ćeš ti biti šef! Hahaha … svi organi u glas
šupak naljuti i odluči se začepiti. Potom se zaštopaju crijeva, blokira želudac, srce počene preskakati, noge klecati, mozak otupio od boli, … kad je postalo neizdrživo organi se obrate rekli šupku:
- daj molimo te prestani, ajde dobro, možeš biti šef.
i šupak tako postade šef - ne moraš biti mozak da bi bio šef
Uočljivo je kako ja na visokim položajima sve više psihopata. Zanimljivo je kako tvrtke koje na čelu imaju psihopate počinju tražiti radnike i menadžere s izraženim psihopatskim osobinama. Slično je i s državnom administracijom. Internetski portali puni su psihopata (vidi post). Pa se tako može zaključiti kako psihopatske institucije postaju inkubator za nove psihopate što ih čini ozbiljnom prijetnjom čitavom društvu.
Ljudi ne rade ništa kako bi psihopate maknuli s vlasti i iz politike, već ih na izborima konstantno biraju. Ljudi ne bojkotiraju tvrtke čiji psihopatski menadžeri stvaraju proizvode i usluge koji direktno ugrožavaju zdravlje i egzistenciju ljudi, bez obzira je li riječ o radnicima kompanije ili korisnicima njihovih proizvoda. Internetskim portalima vršljaju psihopati koji, obično u sprezi s uredništvom portala, manipuliraju drugima. Sve to pomalo počinje sličiti Stockholmskom sindromu, s razlikom kako u ovom slučaju ne postoje stvarni taoci, ali slično tom sindromu žrtva se počinje identificirati sa svojim mučiteljem, u ovom slučaju psihopatom.
nasilnik silovao djevojku. kad je završio pita:
- što ćeš reći policiji?
- da si me silovao tri puta! djevojka
- ali ja sam to učino samo jednom! silovatelj
- a tko kaže da se meni žuri? odgovori mu djevojka
Ponerologiju zovu još i znanošću o nastanku zla među ljudima. Ponerologija drži kako su psihopatima trebala tisućljeća da bi se oni razvili i ojačali stvarajući tako društvo koje je sve više odgovara njihovom načinu života Negirati kako danas ne živimo u globalnoj patokraciji (vladavini psihopata) potpuno je suludo. Vlade vođene psihopatima okreću se protiv vlastitog naroda, istog onog od kog žive oni i njihova država. Pronaći povijesne primjere vladavine psihopata od apsolutizma, fundamentalizma, pa do fašizma i komunizma vrlo je lako. Najnoviji primjeri patokracije mogu se naći posvuda, recimo u obliku kako vladajući smisleno i planski, financijski i energetski, isisavaju vlastite građane i državu. I zanimljivo je i kako je to karakteristično za sve oblike društva, od totalitarizama, pa do demokracija.
Slično je is a društvenim organizacijama i mrežama. Ne želeći spominjati slučajeve kojih je, recimo, ovaj portal pun samo bi citirao:
“uredništva ovog portala koji je imao sreću da je bio prvi te vrste i onda posljedično najpopularniji, su od početka katastrofalna, nedavno sam kratko vrijeme bio šokiran kad su na naslovnici bile normalne preporuke, no nisam u igri pa ne znam što se to događalo, nije dugo trajalo, al je brzo nestalo, ionako je bilo atipično za image naslovnice”
Oznake: psihopati
komentiraj (3) * ispiši * #
