Sretni blagdani
nedjelja , 31.12.2017.
Sredinom prosinca sam, kao i svake godine, preko fejsbuka dobio jednu objavu za dijeljenje. S Ronom, inače Ircem, znam se dugi niz godina. Iz početka je to bilo poslovno, da bi se nakon druženja u lokalnim pabovima postali neke vrste prijatelji, te se povezali preko fejsa. Ronald je stari rocker. Neko vrijeme svirao je bas u jednoj engleskoj grupi koja je na BBC u emisiji Top of the Pops imala nekoliko poluhitova. Vatreni je biker i obožava luksuzne jurilice na četiri kotača.
No, da počnem od početka. Čestitka je ritualni verbalni iskaz poštovanja i želje da, ukoliko volja, želja i dobra misao može pridonijeti, pridonese još svečanijem i radosnijem doživljavanje nekog važnog događaja ili dana. Kažemo li nekom “Sretan ti rođendan” dajemo mu do znanja kako ga nismo zaboravili, kako ima našu naklonost, kako nam je drago što se rodio i što je tu među nama.
Način kako se čestita ili ne čestita Božić govori i o čestitaru i o duhu vremena. Od tradicionalne kršćanske “Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo” s vremenom čestitka je evoluirala u razne kraće oblike. I to od “Čestit Božić“, preko “Blagoslovljen Božić“, “Čestit /Sretan i blagoslovljen Božić“, pa do onog kratkog “Sretan Božić“.
Kršćanstvo je temelj naše civilizacije. Zato je i (ne) čestitanje Božića prvenstveno civilizacijsko i kulturološko pitanje. Za kršćane Božić je dodatno znak vjere i svega onog što oni kao inspiraciju u vjeri nalaze. Za nekršćane i ateiste to je znak poštovanja sredine, tradicije i/ili osoba kojima oni čestitaju Božić. Za one koji ne čestitaju znak je to kulturno-civilizacijske neuklopljenosti. A za one koji se čestitarenju izruguju i od svega toga rade sprdačinu dokaz je to nepristojnosti, promašenosti vlastitih nazora i stanja uma. Naravno, Božić će nekome čestitati samo onaj tko osobu kojoj čestita poznaje, onaj tko s tom osobom komunicira, i to bez obzira koje je ili nije vjere. Jednako vrijedi i za Katolički i za Pravoslavni Božić, baš kao što jednako vrijedi i za čestitanje svih ostalih religijskih “blagdana“ i važnih datuma svih vjera u nekoj sredini.
No sve to nije tema ovog teksta. Tema ovog teksta je što poručuje onaj tko uz sliku nekakvog lustera ili drugog kuhinjskog pomagala čestita “Sretne blagdane”? Poslati odnosno izreći nekom takvu čestitku znači iskazati kako se čestitar srami Božića i imena Isusova. To znači kako čestitar podrazumijeva i kako ih se i adresat iz nekog razloga srami, jer ... Politički je nekorektno spomeneš li Božić, pa mu umjesto toga čestitaš neodređene “blagdane” pred kraj kalendarske godine, dane koji su spoj zimskog solsticija i arbitrarnog prevrtanja kalendara.
Zanimljivo je pitanje predmijevaju li takvi čestitari, nazovimo ih, antifa-liberali, oni koji se na popisu nisu izjasnili kao kršćani ili pripadnici neke druge vjere, da netko može imati nešto protiv javnog čestitanja Božića? Sigurno je kako griješe, jer ... Primjerice ... I muslimanima je drago što se Isa (Isus) rodio i časte ga kao proroka, ali ne više od tog. Jednako je i s brojnim deklariranim agnosticima i ateistima koji tradicijski i kulturološki drže do obilježavanja Božića. Čovjek nije mehaničko biće koje živi u praznom i bezličnom vremenu. Neki dani u tjednu su mu uvijek posebni. To je zato što se nekada, a i danas, držalo i drži se do posebnih trenutaka u godini, tjednu i danu bez obzira na deklariranu teističku ili ateističku pripadnost (Angelus). Baš kao i u određenim danima u godini ili važnim pragovima ljudskog života. Čak su i totalitarni nacističko-komunistički režimi, koji su iz javnosti protjerali vjerske tradicije, vrlo brzo uveli njihove surogate. Tako je u komunizmu primanje u pionire odgovaralo sakramentu pričesti, krizmu je zamijenio prijam u savez omladine, a ulazak u Partiju za posvećene odgovarao je sakramentu svećeničkog reda. Prvi maj je na proljeće kompenzirao Uskrs, a javno uklonjeni Božić zamijenjen je potenciranjem Nove Godine. Svetog Nikolu zamijenio je sekularni Djed Mraz koga su te iste komunjare pojavljujući se nakon demokratskih promjena u prvim redovima na nedjeljnim misama i Polnoćkama u crkvama brže bolje prekucali u Djeda Božićnjaka, tranzicijskog križanca Djeda Mraza i Svetog Nikole.
Prve jaslice napravio je u 13. stoljeću Sveti Franjo Asiški. Poslije se taj običaj proširio diljem kršćanskog svijeta. Pa tako danas nema jaslica bez Božića, ali bilo je stoljećima, a može biti i danas Božića bez jaslica, iako ... S jaslicama je ljepše. Običaj kićenja bora novijeg je datuma. Potječe iz protestantskih aristokratskih krugova Berlina odakle je prenijet na Habsburški dvor, da bi se od 19. stoljeća širio i u nas, ponajprije u Zagrebu i sjevernoj Hrvatskoj, a kasnije i u ostatku zemlje gdje je do tada dominirao (vjerojatno izvorno poganski) običaj unošenja (hrasta) badnjaka.
Zadnjih desetljeća zahvaljujući masovnim medijima, globalizaciji, marketinškom dizajnu i neoliberalnoj pop-kulturi okružje Božića čine (sad već) pokojni George Michael, Freddie Mercury i Queen, Mariah Carey i ostale ikone pop kulture. U elektronskim medijima okruženje Božića čine prigodni božićni filmovi. A od ove sezone, zahvaljujući uspjehu Adventa u Zagrebu i germ-knedli uvezeni i kolijevke Habsburške monarhije. No čitavo to para-božićno okružje Božiću kao blagdanu (ukoliko ga se ispravno shvati) ništa ne oduzima niti mu osim ljepše i ugodnije atmosfere išta dubinski dodaje. Problem nastaje kad se sve to sporedno ukrašavanje i događanje, što se oko spomena na sveto porođenje Isusovo kroz stoljeća sjati, uklopi i okruži ga, promovira ga u samostalan označitelj prikrivajući vezu s iskonom iz kog dolazi svijetlo milosti i topline Božića, svjetlo bez kog bi bilo kakvo komercijalno prosinačko kićenje bilo i ostalo mračno, hladno i bezlično, jer ... Ispražnjen od svog izvornog kršćanskog sadržaja blagdan Božića sve više postaje surogat praznika, prazna tradicijska i komercijalna ljuštura, surogat Božića. Pa se tako ta bezlična imitacija, koja u svojoj prvoj fazi reflektira osnovnu stvarnost, u drugoj fazi se maskira i izopačuje, u trećoj fazi maskira odsustvo osnovne stvarnosti da bi konačno u četvrtoj fazi ona izgubila vezu s bilo kakvom stvarnošću i postala njena imitacija.
Što se to danas događa s “blagdanima” u komercijalnim centrima i antifo-liberalnim čestitkama u kojima više nema ni Isusa ni Božića? Osobno, uvreda mi je kad mi netko čestita “blagdane”. Čestitaj mi Božić ili mi ga uopće nemoj čestitati, ali ne spominji mi “blagdane“. Muslimanu ću za Bajram čestitati Bajram, a ne “blagdane”. Židovu ću za Hanuku čestitati Hanuku, a ne “blagdane”. Da kao katolik živim u zemlji u kojoj se 90% mojih sugrađana na popisu izjašnjavaju kao muslimani, ne znam zašto bi me čestitanje Bajrama vrijeđalo? Zašto bih se osjećao lagodnije da piše “sretni blagdani”, kao da je za nekog sramno ili uvredljivo to što netko svečano obilježava važan dan za svoju vjeru? Zanimljivo je od kuda dolaze ti kompleksi. Reakcije na nove antifa-liberalne čestitarske običaje već je krenula. Od šaljivih parola poput: “Stop klerikalizaciji Božića!” pa do karikaturalnih čestitki koje samo razrađuju već po sebi karikaturalnu čestitku “sretni Blagdani”.
Prema originalu preradio,
Blokirani
Oznake: Božić, blagdani, čestitarenje
komentiraj (0) * ispiši * #
Koga vrijeđa Božić
srijeda , 14.12.2016.
Neda Ritz dobila je odgovor kakav zaslužuje, nakon što je službeno postavila pitanje zašto HRT, kao javna TV jedne sekularne države, obilježava katolički blagdan Božić, i to ni manje ni više nego postavljanjem adventskog vijenčića u studio. Ipak, problem je puno dublji od toga, jer se oko Božića vodi pravi kulturni rat.
Jedna od stvari kojima je Donald Trump, novoizabrani predsjednik SAD, najviše zgrozio liberale, njegova je izjava kako nema ništa protiv čestitanja Božića:
“Tko se pobogu uopće može uvrijediti time što je netko čestitao Čestit Božić” zapitao se on.
“Ono što mene vrijeđa je način na koji se naša religijska uvjerenja tretiraju u javnosti. Postoje restrikcije oko toga što smijete, a što ne smijete reći, jednako kao i oko toga što smijete u javnom prostoru. Vjerovanje u lekcije iz Biblije ima jako puno veze s našim uspjehom i rastom kao nacije. To je naša tradicija, i preko 200 godina koja je izvrsno funkcionirala u našu korist. Godinama smo imali izložene prekrasne jaslice u javnim prostorima i nitko se nije žalio oko toga.
A sad? Marija i mali Isus se rijetko prikazuju. Čak i riječ “Božić” nekako je postala kontroverzna. Koga, za Boga miloga, može uvrijediti ako netko čestita Čestit Božić?! Čestitka nije uvredljiva ni prema jednoj vjeri, i ona ne pokazuje nepoštovanje prema nikom tko prakticira bilo koju drugu vjeru. Čestitanje Božića je jedna predivna tradicija." završava Trump.
“Povodom pitanja iskazanog na 41. sjednici Programskog vijeća, smatra li se prikazivanje adventskog vijenca, kao dijela blagdanske scenografije u informativnim emisijama HRT-a, narušavanjem programskih načela utvrđenih Zakonom o HRT-u, Nadzorni odbor HRT-a ističe kako je člankom 9. Zakona o HRT-u određeno da javne usluge HRT-a sadrže programske obveze koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskoga društva.
Advent ili došašće je vrijeme pripreme za blagdan Božića, koji se u Republici Hrvatskoj slavi kao nacionalni blagdan i neradni dan prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, a razdoblje adventa se tradicionalno obilježava isticanjem adventskih vijenaca ili adventskih zvijezdi.
Obilježavanje adventa predstavlja dio hrvatskoga nacionalnog, kulturnog i tradicijskog identiteta, zbog čega Nadzorni odbor HRT-a smatra da nisu prekršene odredbe Zakona o HRT-u, niti da je isticanjem adventskog vijenca u informativnim emisijama HRT-a, došlo do povrede bilo čijih prava ili osjećaja”, stoji u priopćenju koje je potpisala predsjednica Nadzornog odbora HRT-a Anja Šovagović Despot.
Trump želi zadržati riječ “Božić”, umjesto danas već uobičajene “blagdani”. Najavio je kako će se kao Predsjednik SAD boriti na sudu za veće vjerske slobode, jer Amerika, smatra on, pokušava “sanitizirati” javni prostor i očistiti ga od kršćanskih simbola.
“Isti ljudi koji traže poštovanje za svoja uvjerenja često ne pokazuju nikakvo poštovanje prema vjerovanjima drugih ljudi (pođimo samo od izravnog vrijeđanja i blaćenja na ovom portal, a što je podržano uredničkom politikom portala blog.hr, moja opaska). Izgleda kako svaki tjedan imamo nova negativna pravila oko nekog pitanja koje ima nešto s kršćanstvom. Mislim da je to sramotno”, kaže Trump.
“Borit ću se na drugoj strani mnogo jače nego bilo tko prije mene, jer mislim da je to stvarno nečuveno”.
Kad su ga upitali smatra li da će evanđelja utjecati na njegove odluke u Bijeloj kući, Trump je rekao, “duboko unutra, možda i hoće”. A kad su ga pitali zašto ga vrijeđa kad se riječ “Božić” zamjenjuje riječju “blagdani”, kako je danas “politički korektan” običaj na zapadu, rekao je:
“Vidim kako se dućani poput Macy’sa i brojni drugi boje upotrijebiti riječ “Božić”. Možda je po zakonu ne smiju koristiti. No to je nečuveno, i uraditi ču neke stvari oko toga. Vjerovanja zapisana u Bibliji i te kako imaju puno veze s našom zemljom”, kaže Trump.
A sad se vratimo na domaću scenu. Ista je stvar i u Hrvatskoj, gdje svaki malograđanin slijedi zapadnu modu, pa kad vidi da tamo neki smatraju da je riječ “Božić” politički nekorektna, preslikavaju tu modu na naše uvjete kako bi mogli svojim suseljanima reći kako su zaostali katolibani dok su oni, eto, napredni. No kao što naši ljevičari ne bi nikad odbili kune jer imaju ustaško ime, neće odbiti ni božićnicu zato, bez obzira što se ne zove “blagdanica”, tako ni američki “liberali” (neo-marksisti) ne odbijaju dolare samo zato jer na njima piše “Vjerujemo u Boga” (“In God We Trust”).
Najparadoksalnije jest kako se svi oni strahovito vrijeđaju kad netko čestita Božić ili Uskrs samo katolicima, ili samo kršćanima. Jer, to je tako diskriminatorno! A kad im netko čestita Božić – e onda ih vrijeđa to što ste im čestitali “Božić”, a ne “blagdane”, jer “nisu svi ljudi Kršćani”, pa ne slave svi Božić. Ali svejedno, oni ne rade na Božić, kao ni nedjeljom (neradna nedjelja je u osnovi također produkt kršćanstva, iako ima korijene u antičkom Rimu gdje je ciklus bio deset dana). Ukratko, ne čestitate li tim ljudima Božić, ne valja, jer ste ih “isključili”. Čestitate li im, opet ne valja jer ste ih “uključili” u nešto u što navodno ne žele biti uključeni. Odnosno, žele, ali tako da oni zapravo preuzmu “instituciju Božića” od kršćanskog blagdana Božiće, pa kad ga već ne mogu ukinuti, oni rade svjetovni “blagdan” koji se zove “blagdan”. Blagdan za koji se ne zna što se obilježava i što se slavi, već je prilika da se napijete u firmi na domjenku, te da na par dana zanemarite obitelj, jer ste prezauzeti nalaženjima s prijateljima, domjencima s poslovnim partnerima, i kupovinom darova, a potom u ponoć možete otići na polnoćku kako biste imali izgovor za tulum do jutra.
Stvar je, kao i kod istospolnih zajednica koje ti isti nazivaju “brakovima”. Kao i u slučaju Božića, ni tu se, naravno, ne radi o ljudskim pravima, već se radi o rušenju temeljne institucije povezane s Kršćanstvom , a čime se posredno ruši i Kršćanstvo. Do pred koje desetljeće ti isti liberali zagovarali su ukidanje braka kao relikta srednjeg vijeka, patrijarhalne institucije zasnovane s ciljem represije nad ženama i djecom. Pa je samim time, po samoj svojoj prirodi, brak diskriminativna institucija, jer … Brak podrazumijeva diskriminaciju-isključenje iz svog seksualnog života svih drugih osim svog bračnog partnera. Podrazumijeva i to da sami odgajate svoju djecu umjesto da, recimo, njihov odgoj prepustite široj zajednici. Pa samim time niti jedno od toga nije “liberalno”. Danas ti isti kažu kako oni u toj patrijarhalnoj, nepravednoj, zastarjeloj i opresivnoj zajednici zvanoj brak ne mogu sudjelovati. I kako je to nepravedno odnosno, kako bi ipak možda i mogli sudjelovati (što im nitko ne brani), ali samo pod jednakim uvjetima kao i svi ostali. Dakle jedan odrastao muškarac i jedna odrasla žena, a ne eventualno četiri maloljetne djevojčice, kako o u Islamu po uzoru na njihovog Proroka Muhameda (zapravo običnog pedofila, moja opaska). Međutim, oni bi sudjelovali pod svojim uvjetima što implicira namjeru korumpiranja i preuzimanja institucije koju se ne može tako jednostavno ukinuti, jer … Ta institucija je prirodna, neusporedivo starija od Kršćanstva i seže desecima, možda i stotinama tisuća godina u ljudsku povijest. Zajednica je to na kojoj se temelji i na kojoj je nastala ljudska civilizacija, pa tako samim time, bez nje civilizacija zapravo i ne postoji.
No vratimo se Božiću. Zanimljivo je kako se svi oni koji se zalažu za “politički korektno” i uškopljeno, vjerski neutralno čestitanje Božića (kao da taj kršćanski blagdan može biti vjerski neutralan) uredno Muslimanima čestitaju njihove blagdane, poput Ramazana i Kurban-bajrama, i to pod njihovim pravim imenom, a ne kao “blagdane”. Čestitaju ih onima koji ih slave, ali i onima koji ih ne slave. I pravoslavni Božić čestita se pravoslavnim vjernicima pri čemu nitko ne spominje “blagdane”. Isto je s židovskim blagdanima. A baš kao i ti “blagdani”, tako i Božić za sve Kršćane ima posve određeno značenje. Za ostale, Božić može, ali i ne mora imati značenje, no oni se nemaju što vrijeđati time što Kršćani slave svoj blagdan. I što ga zovu onako kako se on oduvijek zvao. Ideja čestitanja “blagdana” bez spominjanja Božića u osnovi je vrlo uvredljiva.
U Hrvatskoj za sada ostaje čestitanje Božića, kao što u studiju HRTa ostaje adventski vijenčić unatoč naporima Nede Ritz, Elizabet Gojan, Ace Stankovića, Domagoja Novokmeta i ostalih koji dolaze s te strane. Ipak, postavlja se pitanje do kada, jer … Kulturološki rat tek je započeo.
Bivši papa Ratzinger bio je prisiljen na ostavku. Njegovo mjesto preuzeo je čovjek koji pleše kako suprotna, liberalna, strana svira. Jer time, na neki način, štiti Crkvu kao instituciju od napada i optužbi za pedofiliju. Baš kao što je zanimljivo i to da ti napadi dolaze od strane liberala koji tu istu pedofiliju legaliziraju (tzv. puzajuća legalizacija). Baš kao što su u ime ljudskih prava prethodno legalizirali homoseksualizam, koji im je zapravo poslužio kao odskočna daska u pravcu legaliziranja pedofilije. Uostalom, u nekim “naprednim” državama pedofilske stranke danas su dio legalizirane stvarnosti koja sudjeluje u rada njihovih parlamenata. Zanimljivo, sve optužbe na račun pedofilije u Crkvi su prestale odjednom, kao odrezane, kao da ih nikada i nije bilo, kao da je više nema. A pedofilija je jednaka, a možda čak još i veća, sastavni je dio tzv. “civilnog” društva koje se nudi kao protuteža “religijskom” društvu. Pa tako dolaskom papa Franje na čelo Katoličke crkve, sve optužbe prestaju, a ovaj za uzvrat, kao kompenzaciju, Crkvu danas sve više naginje moralnim relativizacijama. I zato me ne bi začudilo da jednog dana sam Papa Franjo kaže kako bismo jedni drugima trebali čestitati “blagdane” ne spominjući Božić.
komentiraj (16) * ispiši * #
