Udovice

četvrtak , 15.02.2018.



Poštovana gospođo predsjednice Republike Hrvatske,

Iznenađeni smo i duboko povrijeđeni Vašom izjavom prilikom obraćanja javnosti u kojemu ste govorili o 'pojedincima s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja'.

Vaša izjava je grubo povrijedila u prvom redu nas udovice hrvatskih branitelja, sve hrvatske braniteljice i branitelje, sve stradalnike iz Domovinskog rata, kao i sve one kojima su na srcu nacionalni interesi hrvatske države.

K tome, grubo ste se ogriješili o obveze, koje proizlaze iz Vašeg mandata kao predsjednice RH.

U svojem odgovoru medijima govorili ste o vrijeđanju i govoru mržnje, o ekscesima i o narušavanju javnog reda i mira.

Ničega od toga nije bilo na našem dostojanstvenom i mirnom prosvjedu. Mi smo samo održali jedan ponosit i domoljuban skup.

O Vašem gostu, gospodinu Aleksandru Vučiću, iznijeli smo samo neprijeporne i čvrste činjenice. Naše je pravo i dužnost ukazivati na te činjenice, kako zbog onih čiji je glas Vučićeva politika zauvijek ugasila, tako i zbog onih kojima ovu zemlju ostavljamo u nasljeđe. Mi smo u puno navrata naglašavali da smo za mir i dijalog, ali kako razgovarati s nepokajanim zločincem koji se nije ni malo odmaknuo od ideja koje su nam uzrokovale toliko zla?

Je li po Vama 'rub bilo kakvog razmišljanja' podsjećati na 15 tisuća mrtvih, od čega su 7 tisuća bili civili? Na 31 tisuću ranjenih? Na 402 ubijena djeteta i 1550 ranjene djece?

Je li eksces i govor mržnje podsjećanje na 150 masovnih grobnica u Hrvatskoj? Na više od 30 tisuća hrvatskih vojnika i civila, žena i djece, zatočenih u logorima u Vučićevoj Srbiji? Na više od 650 tisuća protjeranih iz svojih domova?

Je li narušavanje javnog reda i mira uzvikivati ime našeg razorenog i uništenog Grada Heroja - Vukovara, na našu nepreboljenu ranu, koja tako teško zacjeljuje?

Potpuno nam je nejasno, zašto ste nedopustivo i sramotno govorili o ljudima s ruba političkog spektra? Nama koji ne pripadamo ni jednom dijelu političkog spektra? Mi se ne borimo za vlast, jer što se politike tiče – naša jedina stranka je Hrvatska.

S druge strane, kad govorite o govoru mržnje koji dolazi iz Srbije, onda ne možete govoriti o marginalcima jer takve poruke dolaze od najvišeg vrha srbijanske vlasti. Laž, izvrtanje činjenica i neka, samo njima znana, istina nisu tek pojedinačni ekscesi, nego sustavna i kontinuirana politika, utemeljena na velikosrpskoj ideologiji. Tu politiku provode najbliži Vučićevi suradnici, a sažeta je u groznom refrenu 'bit će mesa, klat ćemo Hrvate'.

Žalosno je da Vi kao vrhovna zapovjednica hrvatske vojske, niste uočili kako se ovdje radi o puzajućoj agresiji na našu Domovinu i o zloćudnoj pripremi nekog budućeg rata.

Vi kao predsjednica Republike Hrvatske učinili ste nedopustivu povredu predsjedničke dužnosti dijeleći hrvatske građane na rubne i elitne. Vi ste predsjednica svih hrvatskih građana i ne smijete ih dijeliti ni po kojoj osnovi.

No, ako već nas svrstavate na marginu, pitamo Vas tko je onda po Vama elita? Jesu li to dezerteri, ratni profiteri, politički torbari, politički kameleoni, stranački podobnici, prodavači nacionalnog bogatstva, izdajnici nacionalnih interesa, utajivači poreza i lažni humanitarci.

Neshvatljivo je da vi s takvim prijezirom govorite o ljudima koji su Vam omogućili Vaš prestižni status.

Gospođo predsjednice, povijest ljudskog roda ne pamti državnog poglavara koji se odrekao svoje vojske. Ovako se nisu ponizili čak ni oni koji su gubili ratove. Vi ste predsjednica države koja je pobijedila u ratu, a pognuli ste glavu pred onim čija je država izgubila rat. Svojim istupom duboko ste nas povrijedili i produbili naše ionako nezacjeljive rane.

Ne želimo da ovo naše javno obraćanje i gnjev, koji ste izazvali svojim istupom, bilo tko iskoristi za svoje političke obračune. Od Vas ubuduće očekujemo ozbiljnu i odgovornu politiku koja će na prvo mjesto, uvijek i bez iznimke, staviti hrvatske nacionalne interese i temeljne vrijednosti Domovinskog rata.



Oznake: priopćenje

Fuj

ponedjeljak , 12.02.2018.



Maškare na Pantovčaku


Oznake: fuj Kolinda

Hrvatski državni crveni tepih treba zaslužiti ...

nedjelja , 11.02.2018.



Kad smo devedeset i prve godine stali pod hrvatski nacionalni stijeg i životima bili spremni slijediti zapovjedi hrvatskog predsjednika Tuđmana, puno toga nismo znali, nismo ni pokušavali doznati, ali znali smo najvažnije. Znali smo što su nam govorili naši djedovi, bake, roditelji, znali smo da ne vrijedimo ništa bez slobode i časti, znali smo da je to presudan trenutak, znali smo da smo privilegirana generacija hrvatskog naroda i znali smo da možemo vjerovati našemu vrhovnom zapovjedniku.

Bilo je to dovoljno za stati nasuprot neprijatelja u podmukloj i izrazito nepoštenoj bitci.

Nisu nam bile bitne potpore niti nesklonost velikoga svijeta, nije nam bila bitna nadmoć našega neprijatelja. Znali smo da ideju slobode i spremnost žrtve nitko ne može slomiti, niti će ju netko nekome darovati.

Vjerovali smo.

Danas, dvadeset i šest godina nakon toga – ne vjerujemo i opasno sumnjamo.

Bojali smo se tada, laž je da nismo znali za strah, jer bili smo ljudi.

Bili smo Hrvati.

Našim stazama hrvatske slobode ostala je bojna naših poginulih prijatelja, suboraca, smrt nam je bila svakodnevnica. Ali, vjerovali smo, respektirali smo neprijatelja i u tako nepoštenoj bitci, cijenili smo i svoje živote i njegov život. Znali smo da imamo pravo na svoju slobodu.

Nismo ništa drugo očekivali.

Samo pravo na slobodu, na svoju čast, korijene, ime i prezime, na pravo naše djece da odlučuju o svojoj sudbini i da budućnost grade na tome što mi radimo, makar to bilo i na našim životima. To nam je suzbijalo strah i ispunjalo nam srca u najtežim trenutcima. San o hrvatskoj slavi i slobodi.

O nama, sa stijegom pred tim ciljevima.

Mi, baštinici slavne Četvrte splitske brigade HV-a, nismo u toj borbi zamišljali sebe, niti nam je to bio cilj, kao upravljače i trajne čuvare hrvatske slobode. Ne. Nismo to željeli, nismo ni sumnjali da će naš narod, njegova državna vlast ikada nakon toliko žrtve riskirati čast i slavu toga što smo mi i tisuće naših suboraca diljem Hrvatske učinili, dovesti tu žrtvu, to sveto načelo, san stotina generacija kroz povijest, koji smo mi obranili, pod znak pitanja. Bili smo ponosni.

I, mogli smo sve.

Danas nam se oduzima taj ponos, bez čega ne možemo živjeti, jer manje više nemamo ništa drugo.

To se godinama događa pred našim očima i, iako danas neki drugi ljudi vode stvarne ili navodne bitke za slobodu hrvatskoga naroda, moramo reagirati.

Iako nismo nimalo sretni radi toga.

Naučeni smo respektirati suparnika, neprijatelja, kako smo rekli cijenili smo i njegov i svoj život kao veliku vrijednost, ali, najviša vrijednost nam je bila sloboda i vjera.

Vjera u Boga i vjera u ideju koja nas je tada vodila.

Danas ne vidimo tu i takvu ideju.

Danas sumnjamo.

Duboko.

I bojimo se više nego tada.

Moramo se danas pitati, kako ćemo vjerovati u državnu politiku koja rasprostire crveni nacionalni tepih pod noge otvorenome neprijatelju, državi i čovjeku koji nikada nije pristao ni prihvatio ravnopravnu bitku, koji je čak i u toj bitci bio samo huškač, koji je svoj narod i ljude poticao na zlo i sijao smrt i svome narodu i nama?

A nije imao hrabrosti sam stati tada nasuprot nas.

Mi, veterani Četvrte splitske brigade ne možemo prijeći preko toga.

To nije samo simbolika, to nema veze s pobjedničkom simbolikom, ni našom, ni našega naroda, to nema veze s politikom, jer, politika koju mi, koji smo bili spremni dati život za političku ideju slobode, danas nikako ne razumijemo, nije naša politika. A kad nešto nije naše, za to nešto nitko nije spreman ništa dati, pogotovo život, a ako nisi spreman dati život za najviše vrijednosti, onda su one lažne.

Mi upozoravamo državni vrh, politike i političare u Hrvatskoj da nije sve podložno kompromisima i da ciljevi koje oni pretpostavljaju kao dobre, mi ne vidimo ni jasno, ni razgovijetno, ni – našim ciljevima. Jer, moramo znati, je li to ono za što smo bili spremni riskirati živote, vrijedi li danas umrijeti za te ciljeve ili ne, jesu li to vrijednosti za koje su umrli naši suborci i generacije hrvatskoga naroda.

Jesu li to vrijednosti za koje vrijedi živjeti?

Te vrijednosti moraju biti iste ili ste vi koji nas danas predstavljate izdali naše ciljeve i snove.

A ne znamo. Ne vidimo. Ne razumijemo.

Nije vrijeme za nagađanja, vrijeme je za jasnoću, za vrijednosti za koje se isplati ponovo riskirati, jer osjećamo i znamo da se i danas vode neke druge bitke, a mi ne smijemo i nećemo ostati po strani. Dugujemo to našim obiteljima, narodu, obiteljima poginulih suboraca.

Dugujemo sebi, jer što smo bez toga.

Jer, država koju smo obranili, tko god ju predstavljao mora znati da nije sve za pregovore i nije sve za kompromis, pogotovo za prodaju.

Mora negdje biti granica ispod koje nitko ne smije ići u ime našega naroda.

Vučić nije dostojan nikakvoga poštovanja, jer, nije se čak ni usudio suprotstaviti nam se na ratištu, nije imao hrabrosti riskirati svoj život, iako je sve izuzev časti i vjere tada bilo na njegovoj strani. Cijenili bismo ga da je bio nasuprot nas i riskirao život makar i pod takvim nepoštenim uvjetima, makar i za prljave namjere.

On je bio huškač pod zaštitom nacističke srpske države i golemoga ratnoga stroja.

Jednom smo ga pobijedili, koliko puta trebamo, da počnemo vjerovati da vrijedimo kao narod?

I, gdje smo pogubili tu pobjedničku crtu, tu slavu i čast, na koje se dnevno pozivaju naši današnji državni dužnosnici?

Tko je to pogubio u naše ime?

Mi to ne namjeravamo gledati sa strane.

Mi smo pobjednici, nismo nikada bili gubitnici.

Mi zbog toga izražavamo naše duboko neslaganje i prijezir prema svakome tko dolazak takvoga čovjeka na čelu takve države u našu zemlju, s državnim počastima države koju smo obranili kad smo bili mladi i riskirali život za nju, pokušava predstaviti kao valjanu politiku.

Jer to je ruganje istinskoj politici i temeljnoj ideji hrvatske slobode.

Vrijeme je da se Hrvatska ponovo ujedini u ideji, u ciljevima za koje smo kao mladići i djevojke bili spremni umrijeti, u namjeri i u vodstvu, kako je bilo devedesetih godina. Vrijeme je, jer ovo čemu svjedočimo, rasipanje je najvažnije stečevine jednoga naroda, rasipanje i prijezir prema svemu što smo bili, što baštinimo i za što se živi.

To dugujemo i sebi i našim budućim generacijama.

Hrvatska - osvijesti se, državo - nismo te takvu željeli!




Udruga udovica hrvatskih branitelja iz domovinskog rata Republike Hrvatske, grada Zagreba i zagrebačke županije, zbog dolaska predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u Hrvatsku, organizira prosvjedni skup, koji će se održati u ponedjeljak, 12. veljače 2018., na Trgu svetoga Marka u Zagrebu, s početkom u 10:00 sati.

Prema posljednjim najavama prosvjedu će se pridružiti mnogi drugi.



Oznake: Veterani 4. gardijske brigade, prosvjed na Markovom trgu

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se