Blokče F. Kobajaši

subota, 27.05.2006.

Čestitkica nama


Planirale smo još odavno neki prigodni, a usput dozom humora začinjeni post kojim slavimo svoj dolazak na svijet na isti dan. Ona nema volje, ja nemam volje. Zapravo dokazala sam si kako pišem samo kad sam u lošoj fazi. Sad sam daleko od lošega. Baš jesam.
Ali ipak sretan nam rođendan Reina.

27.05.2006. u 11:55 • 58 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.05.2006.

Tu sam. Recimo.

Kompjuter ne radi samo kad je kod mene, kod onoga koji ga je trebao popraviti radi najnormalnije. Znak? Tko zna. Kako je jedini problem paljenje i gašenje par dana sam na teoriji negašenja. Onda imam filing da se on može gasiti i paliti samo mi se ne da. A zapravo ako ga ponovno ne bi mogla upaliti ne znam kako bi reagirala, vjerojatno agresivno, pa bolje ovako.

Palo mi na pamet danas šta mi je moj astrolog rekao prije dosta mjeseci. Uglavnom sam sve pozaboravljala, ali par stvari sam zapamtila. I stvarno je imao pravo. Puno toga se brzinski promijenilo i sve više izgleda spooky kako je čovjek, odnosno zvijezde, imao pravo. Rekao on sve nešto fino o ljubavi, a ja standardno sve nešto bila skeptična. Pa rekao da ću se baviti u životu sa hobijem, pa si nešto mislim kako je to vrlo moguće. Pa kad ti to sve zbrojiš, blago meni ako bude i ostalo tako kako je rekao. Na stranu kompjuterski problemi. On je ionako zapravo dobar i nimalo pokvaren.

Dobila sam sliku sa potpisom i stavila je iznad stola. Od jednog sportskog djelatnika, trenutno jako popularnog u gradu zbog dobrih rezultata. Poslao on to iz zajebancije. Kako sam se ja uvijek čudila ljudima koji traže nekog autogram smiješno mi to. Piše za Blokche i slikica. Pozira on. Možda je prodam, ako bude zainteresiranih. Nogometni fanatici, slobodno se javite.

Jeste bili kad na placi kad se čisti? Ja jesam slučajno. Fuj. I zalio me čovjek koji sa velikim crijevom čisti ostatke pomidora, zelene salate i koječega smrdljivog, i pritom ga nije briga tko prolazi. Majku mu milu da mu majku. A taman prošetala proljetni, bijele čarapice i suknjica look. Pa sad ti budi žensko.

18.05.2006. u 23:18 • 36 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2006.

Povratak otpisane


Može se bez kompa, pogotovo kad nemaš izbora. Više me iživcirala činjenica da ga ne znam popraviti i da se moram zajebavati s tim tko će ga popraviti nego to što nisam mogla na internet. Dobro, falila mi mogućnost komunikacije i činilo mi se malo da nešto kao propuštam. Možeš misliti kako sam stvarno nešto propustila. Loše je što stvarno o nekom ovisiš jer nemaš znanje i što mi je jedina mogućnost bila da ga već luda bacim kroz prozor, više od toga nisam znala napraviti.

I sad kad je popravljen ništa bitno se nije promijenilo. Samo jedna briga manje. Stvar i prioriteta vjerojatno. Trenutno je daleko na dnu ljestvice cyber svijet. Kad pogledam i ovu svoju ljestvicu imena koje čitam dosta njih ne piše ništa već dugo. Neki vidi se pišu reda radi. Dakle na blogu definitivno ništa nisam propustila.


11.05.2006. u 00:46 • 40 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.05.2006.

Trabunjam po običaju

Napisala ja jednom komentar i to proglašeno od strane mog antiblogera jako dobrim komentarom. Pa sam se eto baš sjetila toga s obzirom da se bliži rođendan i ovdje. Nije danas, ali se bliži. Citiram samu sebe: ''U sjebanosti većine blogera u kojoj sebe nikako ne izuzimam rođendan bloga se stvarno čini bitan u životu. Otužno.''
Stojim i dalje kod komentara pa ništa od čestitki i pizdarija. Ni od torte. Tko misli napasti sjebanost iz komentara može odmah odustati jer me doslovno boli briga.

Odvikavam se od smajlića. Dovoljno je da znaš da ih netko ne voli pa ti postane glupo pisati ih takvoj osobi. Jer ima smisla teorija da valjda dovoljno inteligentna osoba može zaključiti da li je nešto zajebancija bez smajlića koji se belji. A ona koja ne zna nije baš ni vrijedna dopisivanja. A ako si tužan isto možeš to opisati riječima bez tužnog smajlića. Pa mi je postalo zanimljivo ne pisati ih uopće. Šta će mi. LOL mi nikad baš nije ni zaživio. Tako da i nije nešto teško zapravo. Sad ću prestati i u komentarima. Isto jako bitno u životu kao i onaj prvi dio. To je što se tiče blogerskog sektora.

U dnevničkom sektoru sve pozitiva, ništa nadrkenzi pa nemam baš nešto za pisati. James super što sam znala i bez kave. U tim nadasve čudnim blogerskim odnosima s nekim jednostavno ide lako i dobro od početka i postanu ti neki ljudi dragi na poseban način. Ona je meni jedna od tih. TBF isto bili dobri. U nedostatku bilo kakvih koncertnih događanja u ovom gradu glupo bi bilo propustiti. I roštilj je isto tako bio dobar. 1. maj proslavljen kao što ga je proslavila većina Rvata.

Nego svjesna sam da je ovo samo održavanje na životu, ovaj blog je na aparatima i čeka se netko sa dovoljno hrabrosti da izvrši eutanaziju. Osim ako se nekim čudom ne oporavi. Iako znamo svi da se čuda rijetko dešavaju. Zato i jesu čuda. Ali postoje oni najbliskiji koji mu svakodnevno donose cvijeće pa šteta zbog njih. Možda bi bili tužni kojih 10 minuta.

01.05.2006. u 22:36 • 60 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis Bloga

Eh šta ti je moć navike...


blokche@gmail.com


online

Posebni:

Armin
Beštijica
Espa
James
Premica
Reina
Rock/Marvin
Zeko

...the earth turned to bring us closer
it turned on itself and in us
until it finally brought us together
in this dream..

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se