utorak, 18.04.2006.
Kategoriziram malo po običaju...
Razmatrala sam malo jednu situaciju koja mi se dogodila, a ponovila se i više puta prije pa sam izvela jednu podjelu i jedan zaključak.
Postoje ljudi koji mogu sa puno drugih i svakakvih, različitih ljudi održavati raznorazne kontakte, druženja ili prijateljstva. To bi bila moja sfera djelovanja. Iako ja vrlo jasno znam razliku između bubrežne kategorije onih koje volim i svih ostalih. I jasnu razliku svih tih međuljudskih odnosa u kojima se nalazim. Postoje nijanse po kojima se svi oni razlikuju i u kojima dijelim nešto s nekim. Nekad je to zajedničko gubljenje vremena, s nekim je raspravljanje o svakodnevnim glupostima, a s nekim raspravljanje o politici, filozofiji ili mojim unutarnjim stanjima. Sve zajedno je već posebna kategorija. Razlikuje se manje ili više kvalitetno provedeno vrijeme, dublja ili manje duboka povezanost.
S druge strane postoje oni koji smatraju da bi druženje s njima trebalo isključiti sve ostale i nisu zadovoljni ako onaj s kojim se druže na bilo koji način održava kontakte i sa svim tim drugima. Posesivci najblaže rečeno. Nekad igra ulogu to što im ti drugi ne odgovaraju, a nekad je dovoljna činjenica da se dijeli jedna osoba na više strana. To dolazi do te razine da se u prijateljskom odnosu počnu ponašati kao u ljubavnom pa ljubomora isto igra bitnu ulogu. Što u ljubavi još može biti i simpatično, u prijateljskom mi izgleda u najmanju ruku bolesno. I nije to tako rijetko po mojim procjenama.
Rekoše mi da je ta moja blizanačka posvečenost društvenim odnosima ponekad iritantna i da ne razmišljam o osjećajima drugih. Što ja očito ne vidim. Pogotovo taj dio o neosjećajnosti. Zaključak je da ne volim te nedjeljitelje. I ne da mi se i vjerojatno nije ni moguće da se promijenim. Morat će me tako divnu i dalje dijeliti.
